Navijači Hajduka se pripremaju za najvažniji dvoboj sezone, utakmicu protiv Istre 1961 i to s razlogom. Jer “bijelima” jedino pobjeda i osvojena tri boda garantiraju nastavak juriša na naslov prvaka. Dakle, svaki drugi rezultat osim troboda bit će tretiran kao veliki gubitak koraka u trci s Rijekom i Dinamom.
Istrani su se u prethodna tri susreta u ovom prvenstvu “bijelima” pokazali kao neugodan protivnik, uzeli su Hajduku šest bodova, tri puta su igrali neodlučeno 1-1. Puljani dolaze na Poljud nabildani posljednjim uspjesima, predvođeni urugvajskim trenerom Garcijom i to nad Dinamom (3:0) i Rijekom (2:0) na domaćem terenu, gdje su baš nadmoćni obzirom na bilancu od četiri pobjede i dva remija (od 18 mogućih osvojili su 14 bodova). U gostima, na sedam utakmica, ubilježili su jednu veliku pobjedu na Rujevici (1:0), odigrali tri puta neodlučeno u Osijeku, Koprivnici i Varaždinu, izgubili su tri susreta protiv Dinama, Šibenika i Gorice. Dakle, Istra je protivnik za maksmialni respekt. No, s aspekta snage Hajduka na Poljudu, 11 pobjeda i četiri neriješene bez poraza, trebalo bi pretpostaviti da će “bijeli” uspješno arhivirati slijedeći susret. Jer, mora se ponoviti, u ovoj situaciji kada je do kraja preostalo šest kola, gubitka bodova bez dvojbi bio bi fatalan.
Ambijent na Poljudu ni u kojem slučaju nije narušen, premda se unaprijed iznose raznovrsne pretpostavke u prvom redu o stabilnosti rukovodstva Hajduka, ali i igračkog kadra za sljedeću sezonu. Tu je u prvi plan postavljena dilema što će biti s trenerom Hajduka, to jest hoće li Gennaro Gattuso ostati na kormilu i slijedeće sezone. No, to uopće ne ovisi o završnom rezultatu prve momčadi, talijanski trener je od početka na meti medijskih kritičara, što zbog visokog angažmana njegovog stožera (navodno dva milijuna eura godišnje, u završnom računu je iskazana suma od 1,369.507 eura), ali još više zbog neujednačenih rezultata, odnosno navodno negledljivog načina igre “bijelih”.
Mnogo je ipak kritičnije stanje rukovodstva kluba, Nadzorni odbor je prisiljen na smjenu, automatski bi to moglo izazvati i odlazak predsjednika Ivana Bilića. Osim u slučaju provedbe manevra kao u Maksimiru, ono kako je Zvonimir Manenica ustupio mjesto predsjednika uprave u korist Bobana i smjestio se na pričuvni, tvrdi se odgovarajući položaj, šefa financija Dinama.
No, ipak ostaje dilema koliko je Ivan Bilić kadar preuzeti brigu o slijepom crijevu Hajduku kada se jedan financijski maher, kako se tretiralo Ivana Matanu, naprasno odlučio na odlazak, da se ne kaže bijeg, s tog položaja na kojemu je vedrio četiri i pol godine. Jer odavno se na Poljudu kontinuirano događa kriza rukovođenja, svi ti koji su paradirali kao nadzornici, predsjednici skupštine i kluba, pa i sportski direktori, svojim odlascima su izbjegli odgovornost za eventualni krah kluba. Eto, oni su, kako je to smislio Ivan Bilić, “sve radili isključivo u najboljoj namjeri”.
U tom košmaru koji traje godinama, preostala su svijetliti, splitski rečeno lumini (hrvatski: dušica ili stijenj koji pliva u ulju), ona četiri osvojena Kupa i sada, u ovom prvenstvu položaj Hajduka u trci za naslov. Zato je “bijelima” preostala ta nada za toliko željenim trijumfom, moguće na račun sposobnosti trenera Gennara Gattusa, uz podršku brojnog članstva, još više uz nevjerojatnu snagu armije navijača.
Otud je pobjeda nad Istrom 1961 bitna premda neće dati onaj odlučujući korak. To je tek prvi od njih ukupno šest. Ali važan da važniji ne može biti…
