Nije to ni bila razigrana i točna Istra, čije akcije teku kao vino niz grlo, Puljani su na Poljudu odigrali znatno skromniju utakmicu nego kad su matirali Dinamo i Rijeku, više griješili i češće upadali u probleme, na kraju se čak i “kineskim zidom” branili kako bi sačuvali vodstvo, ali pobijedili su jer je Hajduk značajan dio utakmice bio užasan. Cinik bi rekao da je možda Gennaro Gattuso trebao izvući jednog igrača van, u posljednje vrijeme jedino su dobro igrali kad su ostali s desetoricom!
Premda su prije utakmice doznali da je Dinamo poražen u Velikoj Gorici, za Bijele kao da to nije bila injekcija entuzijazma i adrenalina, nego doza midazolama koja ih je učinila nesposobnima u prvom poluvremenu da si precizno dodaju loptu. U nastavku su čak unijeli neke iskre žara, posebno Bruno Durdov koji je ušao s klupe, no ostali su na jednoj izglednijoj šansi.
Hajduk je u tri utakmice osvojio dva boda, ali jalovost suparnika drži ga visoko s formalno dobrim izgledima za naslov prvaka. Kad se kao konkurent za titulu nisu uspjeli dokazati u susretima s ekipama iz donjeg doma, ostali su im derbiji s Dinamom i Rijekom. Nakon ove utakmice još se jedanput moramo zapitati kako Hajduk misli osvojiti prvenstvo. Koje trikove čuva za to? Čini se da mu je ostala samo jedan realana adut: da će izravni rivali biti još gori.
Gennaro Gattuso “doteglio” je bijeli brod na pet kola do kraja sezone, a i dalje na terenu se ne vidi gotovo ništa od igre. Jedini automatizam koji imaju je: uzdati se u Livaju. Po tom pitanju ništa nije napravio više od serije neuspješnih prethodnika, razlika je što su im suparnici stalno “hranili” nadu, a on uspijevao održati radnu i natjecateljsku disciplinu.
Pojedine stvari u defenzivi radili su solidno do starta susreta, uspjeli su podmetnuti klipove u pulski mehanizam i “rastrgati” im igru, ali kako je utakmica tekla gosti su se sve opasnije povezivali, osim u završnici kad je domaćin preuzeo totalni rizik, a njihov tempo pao očito i kao posljedica ogleda s Rijekom u nedjelju.
Marko Livaja nije svemoguć, i njemu se dogodio dan bez udarca u okvir gola, sa samo jednim šutom općenito, a kad je tako, što ostane Hajduku? Molitva! Koja ovaj put nije uslišana. Vjerojatno je pretenciozno reći da bi Bijeli mogli postati prvaci samo ako ih Sveti Duje “odnese” do trona, ali istina je tu negdje.
Vinko Rozić, koji bi, ako tako nastavi igrati, mogao biti ozbiljno na radaru Sergeja Barbareza, izbornika BiH, zabio je još jedan gol pretendentu na prvaka i prometnuo se u junaka susreta. Mateo Lisica opet je bio asistent, no nije to bila velika Lisičina utakmica. U ekipi Gonzala Garcije, koja je konačno pokazala da zna dobiti i kad mora malo patiti, iako je to doista bilo malo, mnogi su bili na visini zadatka, a posebice Koski, Marešić i Majkić.
