Nogometni klub Zagreb i stadion u Kranjčevićevoj ulici praktično su sinonimi jedno za drugo svakom ljubitelju nogometa koji pamti duže od 2017. godine kad je nekadašnji prvak Hrvatske, koji je na toj adresi osvojio i proslavio krunu 2002. godine, deložiran po isteku ugovora. Mlađi uz Kranjčevićevu povezuju prvenstveno Lokomotivu.
Zagrebaše su zvali Pogorelci, zato što je im je izgorjela zapadna tribina, isto tako godinama Pjesnici, opet stoga što su igrali u ulici pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića…
– Za stadion u Kranjčevićevoj prva asocijacija mi je, naravno, NK Zagreb. Baš zato sam u utorak bio na zadnjoj utakmici na dosadašnjem stadionu. Za njega me vežu prekrasne uspomene. Dvije godine igranja u kojima smo dvaput bili prvaci, a ja sam bio najbolji strijelac lige sa 17 i potom 26 golova – kazao nam je Nikola Jurčević, koji je bio napadač Zagreba.
Radi se o prvim mjestima u trećoj i potom drugoj ligi Jugoslavije s čime su 1991. izborili prvoligaški rang, a igrali su ga u HNL-u jer se upravo Hrvatska osamostalila.
– Pod vodstvom trenera Ive Šuška imali smo odličnu generaciju. Kasnije sam bio i trener Zagreba, nakon čega sam postao trener Dinama. Zagreb je bio omiljeni klub svih u Hrvatskoj, svugdje je bio rado viđen gost, poznat po nadigravanju, imao je cijenjene trenere i priznate igrače. Velika je šteta što je pao na niske grane. To je za mene poseban klub. Pamtim puno utakmica na punom stadionu, doba romantike koje je ostavilo pozitivnu nostalgiju. Meni je Zagreb bio lansirna rampa za karijeru.
Hoće li s novim stadionom Zagreb biti prebrisan, sada igra u petom rangu, dok je god stajao stari podsjećao je na njega.
– Nadam se i dalje da će se podignuti iz pepela i vratiti jednog dana u elitu te nastaviti slavnim putem sjajne tradicije. Zagreb je jednom na Maksimiru gledalo 60 tisuća ljudi. Žalosno je što igra u petoj ligi. Na novom bi stadionu trebao spomen na NK Zagreb u vidu klupskih trofeja i fotografija velikih ekipa koje se sada nalaze na starom.
Razgovarali smo i sa Zlatkom Abramovićem koji je Zagreb pratio godinama kao novinar, a kasnije je bio glasnogovornik. I sad ode u Veslačku pogledati njegove utakmice.
– Znano je kako se desetljećima govorilo “za Dinamo se navija, Zagreb se voli”. Svojedobno je Darko Draženović napisao knjigu o Zagrebu koja nije smjela biti javno promovirana zato što je u njoj pisalo da je Zagreb stariji od Dinama. No, došla su vremena u kojima je krenuo nizbrdo.
To se dogodilo u eri Dražena Medića koji je prvo bio predsjednik, a kasnije postao i trener. Zvali smo ga, ali nije bio voljan za razgovor, kazao je da nema vremena.
– On je zbilja imao dobre namjere s klubom, međutim onda su prevladali njegovi pogledi na stanje u nogometu – rekao je Abramović i nastavio:
– Njemu se pripisuje sunovrat, ali ja ne bih pripisao krivnju njemu nego svima onima koji su bili nadležni pratiti što se radi, kako se vodi klub. Svi su oni samo ponekad nešto kazali, a zapravo žmirili. Pogledajmo i jednu Cibonu koja je bila veličina u usporedbi sa Zagrebom, a izvarana je i pokradena. Nije bilo snaga koje bih to zaustavile. Očita je pasivnost prema mnogočemu u gradu, sukobljavaju se interesi. Ne čudi me što je taj klub tu gdje jest.
Na kraju je evocirao sjećanja:
– Imao sam sreću pratiti Zagreb kad se vratio u prvu ligu predvođen Nikolom Jurčevićem, pa sezonu u kojoj su ga Zlatko Kranjčar kao trener i Ivica Olić vodili do naslova prvaka, da bi potom menadžer bio provozan u gepeku u danu koji je završio Olićevim potpisom za Dinamo. Doživjeli smo puno toga s NK Zagreb, a odluka o deložaciji iz Kranjčevićeve ubrzala je njegov pad jer u tom času nije se vidjela jasna perspektiva osim da klub djeluje i dalje kako bi djeca imala gdje trenirati.
