WHen Vatikan najavio je pogrebne planove za papu Franjo, vrijeme subotnje službe eliminiralo je jedan nespretni sukob za predsjednika Donalda Trumpa.
Datum od 26. travnja značio je da je njegova odluka da ne prisustvuje večeri ovogodišnjeg dopisnika u Bijeloj kući, na bolje ili još gore, poglavlje.
Za razliku od svakog drugog predsjednika u prošlom stoljeću, Trump je odbacio godišnju crnu kravatu konfujnu, navodno je zamišljeno kao prikupljanje sredstava za stipendije za obećanje studenata mladog novinarstva, ali koji u praksi služi kao vrhunac tjedan dana prepunih stranaka, prijema i društvenih događaja koji su često izneseni i ismijani na ispitu.
Trumpova odsutnost s večere nije nova – tijekom njegovog prvog mandata, prekinuo je dugogodišnju tradiciju da predsjednik sjedi za glavnim stolom u kavernoznoj dvorani Washington Hilton. Također je imao loša iskustva s večerom prije nego što je ušao u Bijelu kuću, primjerice kada su se Barack Obama i Seth Meyers rugali tijekom večere 2011. godine nakon što je Trump proveo mjesecima ispitivajući je li Obama rođen u Sjedinjenim Državama dok je zadirkivao tisak o predsjedničkoj vožnji 2012. godine.
To ne znači da nije dobrodošao.
Svake godine predsjednik Udruženja dopisnika Bijele kuće poziva predsjednika Sjedinjenih Država. I novinari koji pokrivaju Bijelu kuću proširuju pozivnice za osoblje Bijele kuće i dužnosnike iz cijele uprave. Ideja je izgraditi odnose i povjerenje između sadašnje administracije i tiskovnog korpusa, ali to često izgleda kao da je navodno protivnički odnos između predsjednika i tiska samo za prikaz.
Ove godine ne ide tako dobro.
Otkako su se vratili u Bijelu kuću, Trump i njegovi pomoćnici postavili su mnoge aspekte načina na koji se bavimo svojim poslovima.
U veljači je Bijela kuća preuzela kontrolu nad “tiskovnim bazenom” – svakodnevnom rotacijom novinara koji slijede predsjednika gdje god krene i postavljaju mu pitanja u Ovalnom uredu, na zrakoplovstvu jedan ili bilo gdje drugdje.
Uprava je u osnovi zabranila Associated Press, najstariju svjetsku službu Newswire -a, da je u toj maloj skupini, jer se utičnica odbija uputiti na Meksički zaljev po imenu Trump ga je dao na početku svog novog izraza, Američkog zaljeva.
Trump tuži ili je tužio brojne vijesti o sumnjivim osnovama i vrši pritisak na njih kako bi ublažili njihovo pokrivanje njega kako ne bi izgubili emitirane dozvole ili da njihove matične kompanije ne izgube državne ugovore.
A prema mišljenju nekih, njegova odluka da ne prisustvuje večeri smatra se još jednim šamarom u lice – najnoviji u dugom nizu Trumpovih uvreda za novinske medije.
Obično nisam jedan koji bi ponudio mišljenja, ali to je puno sranja.
U svojoj srži, cijeli razlog ovog nepodnošljivog, široko podrugljivog rituala službenog Washingtona nema nikakve veze s tim da li predsjednik sjedi za onim što je obično krajnje zaboravljena večera u hotelu, samo da bi tisak bio lažni udar u šalama koji nije napisao ni za vrijeme pečenja.
Radi se o slavi činjenice da je ova zemlja ugradila u svoj osnivački dokument pravo na slobodu tiska koja se može kritički izvještavati o vođama dana.
Riječ je o počast pobjednicima nagrada udruge za najbolje izvještavanje o predsjedniku tijekom prethodne godine – i o proslavi sljedeće generacije novinara, pobjednicima stipendija koji su neki od najsjajnijih, najperspektivnijih mladih ljudi koje sam ikad upoznao.
Ako ništa drugo, predsjednik nije tamo sve to olakšava. Predsjednik je na čelu stola znači da moramo biti u najboljem ponašanju i lijepo se igrati s osobom za koju bismo trebali smatrati odgovornošću. S predsjednikom u Vatikanu, možemo se usredotočiti na slavlje naših kolega, nekoliko pića i kratki odmor od vatrogasce vijesti, Trumpova Bijela kuća rasprši nam se u lice.
