Pedeset godina braka, zlatni pir. Uh, kako ga je lijepo dočekati svojim roditeljima, svome djedu i svojoj baki. Onda 60 godina braka, dijamantni pir. E, to je već da djeca, unuci, praunuci pamte kako su bili svjedoci velikog događaja u obitelji i imali još žive oca i majku, djeda i svoju baku.
A 70 godina braka, ili platinasti pir! E, to je već za povijest, anale, raritet, Božji blagoslov, pa hoćete-nećete veliko čudo i ne samo za tu obitelj, već i za kraj u kojemu oni žive.
Eto, Imoćani dočekaše i jedan takav događaj, i to u Vinjanima Donjim. Ljerka Topić i njezin suprug Ljubo Baja Topić proslaviše platinasti pir, 70 godina skladnoga braka. Ljerki 91, a Ljubi Baji 93 godine. Vjenčali su se davne 1955., a prije toga hodali zaljubljeni još tri godine, tamo od 1952. godine.
I kada ste pomislili da su vas na svečanosti platinastog pira dočekali pusti unuci, praunuci, prapraunuci, raskošni stol, cvijeće, brdo darova, jela svih vrsta, svečarska torta s velikim brojem 70, glazba, pjevanje, jednom riječju ludnica, prevarili ste se.
Nas iz “Slobodne Dalmacije”, a koja je još u studenom prošle godine pisala o fenomenu Ljube Topića Baje kao najstarijeg živućeg vozača u Imotskoj krajini, dočekaše u zaseoku Topići u Vinjanima Donjim vedri i veseli Ljubo i njegova draga Ljerka, te njihovih dvoje djece Ante i Jadranka. Na stolu domaći pršut i sir, domaće vino, baš kako se i primaju gosti u Vinjanima. A sve ostalo što nabrojismo, ni traga ni glasa. Za sve je imao objašnjenje neponovljivi Ljubo Baja.
– Ma šta ću ja sada ovdje pravit cirkus. Imali smo veliku proslavu za 50 godina braka. Strkaše se svi, dica, unuci, pranunuci, prijatelji, pivalo se i plesalo, veselilo, ko da su najlipši svati. Onda došla i šezdeseta obljetnica braka s mojom Ljerkom. Opet se iz svakog kutka Hrvatske sletiše svi, ovoga puta unuci sa ženama i dicom, praunuci.
Opet se pivalo, veselilo, plesalo, manitalo, nama u čast. I sada prije nego će doći datum našeg vinčanja od prije 70 godina, kažem ja pametno mojoj Ljerki “Pa šta ćemo opet zvat tu pustu obitelj, sedmero unučadi, pa njihove muževe i žene, pa petnaestero praunučadi i njihove muževe i žene, pa onda konačno i one najmlađe četvero prapraunučadi. Pa biti će ludnica, di ćeš s tolikom vojskom brate mili.
A di su prijatelji, poznanici, nema čovika koji me ne zna od Ercegovine, Imotske krajine i dalje, tribala bi tri hotela za sve. A meni i tebi, moja Ljerka, ionako svaki dan dolaze, a mi nećemo stati na ovih 70.” Onda, ja kažem mojoj Ljerki, mome sinu Anti i mojoj kćeri Jadranki “Dico moja, vi ste mi živi i zdravi, jel tako!? Živa su i zdrava vaša dica, a mojih sedam unuka, živi su i zdravi i njihova dica, mojih 15 praunuka, su živa zdrava, pa sada i njihova dica, moja i Ljerkina četiri prapraunuka.”
Pa kuda ćeš brate mili većeg i lipšeg dara. To nemože zaminiti sada da je stol pun svekolikog blaga priko cilog Imotskog polja, pa ni cilo Muskovo bogatstvo. Šta će ti sve, a da ti je samo jedan od ove moje ekipe bolestan, ili da ga ne daj Bože nema. Eto, moj prijatelju, ja se i moja Ljerka, moj sin Ante i moja kćerka Jadranka lipo uredili, uzeli svak čašu našega domaćeg crnoga vina i onda nazdravili za naših 70 godina skladnog braka.
Lipo se slikali za našu “Slobodnu Dalmaciju”, pozdravili sve one koji će ovo čitati i sve kojima će ovi što su čitali pričati o nama, zaželili da im i njihovi roditelji dožive ovakvu obljetnicu, poželi im zdravlje i veselje isto u kojemu ja i moja Ljerka uživamo danas. Meni i Ljerki je bio red to proslaviti, a kako nam je krenulo, Bog će ovo produžiti. E, sada, neznam koliko, ali kako se fala Bogu ja i Ljerka držimo, potrajat će ovaj brak i priko 70 godina – veli nam uvijek veseli i nasmijani Ljubo Baja Topić.
Sretno mladenci sa sedamdesetogodišnjim bračnim iskustvom, sretno Ljerki i Ljubi. No, za vas, dragi čitatelji, vrijedno je spomena da će naša Slobodna Dalmacija, a koju Ljubo i Ljerka čitaju desetljećima imati priliku čitati u tiskanom izdanju detalje kako je Ljubo Baja osvojio srce svoje Ljerke. Ona je iz susjedne Bosne I Hercegovine iz mjesta Dražnice između Kiseljaka i Kreševa iz tamošnje hrvatske obitelji. A bijaše to davne 1952., prije 73 godine. Vidjet ćete, zanimljiva priča.
