Prenosimo u cijelosti danas objavljeni ekskluzivni intervju Tomislava Kukeca za portal Dnevno.hr s nizom zanimljivih detalja vezano uz eskalaciju napetosti u susjednoj Bosni i Hercegovini kojoj svjedočimo posljednjih tjedana, i koja, kako se čini, nema tendenciju skorog završetka.
Samo dan prije razgovora o novom ustavu Republike Srpske razgovarali smo s predsjednikom Miloradom Dodikom. Ovo je prvi njegov intervju hrvatskim medijima otkako je za njim Sud BiH raspisao tjeralicu. Razgovor je bio dogovoren točno u podne u njegovu uredu, a naš dolazak pola sata ranije, kako bi se postavile kamere. Tog je dana, rekli su nam u Banjoj Luci, Dodik odlučio vrijeme posvetiti novinarima pa smo bili među četiri-pet stranih medijskih kuća kojima je pristao dati intervju. Odmah nam je dano do znanja da za razgovor imamo pola sata. Kako se vrijeme razgovora bližilo, a nama još nije bio dopušten ni ulazak u Bijeli salon, gdje Dodik prima posjetitelje, postalo je jasno da se njihov protokol iz nekog razloga raspada. Umjesto u 12 sati, razgovor je počeo tek oko 13. Predsjednik RS-a užurbano je ušao u salon, pozdravio se i razgovor je smjesta počeo.
Dodik nije inzistirao na dogovorenih pola sata pa se razgovor produljio na više od četrdeset minuta. Unatoč tomu, mnoga pitanja ostala su neodgovorena. Predsjednik Republike Srpske, naime, pokazao je izniman talent za prebacivanje s teme na temu. Zanimljivo je što je sve vrijeme slao poruku kako Hrvati i Srbi u BiH imaju isti problem, a to su “muslimani koji žele drugo poluvrijeme i priliku za osvetu”. Isticao je svoje prijateljstvo s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem, hvaleći ga kao jednog od najboljih državnika u Europi, negirao je brojke o ubijenima u genocidu u Srebrenici, odbijao svaku kontroverziju koja se vezala uza nj tvrdeći da je samo “umjeren čovjek, legalist koji brani Ustav” i koji se protivi “nekom visokom predstavniku”, u ovom slučaju visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini Christianu Schmidtu.
Međutim, ostaje činjenica da je 26. veljače osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih funkcija zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Sud BiH utvrdio je da je Dodik prekršio kazneni zakon BiH, konkretno član 203.a, stav 1., koji se odnosi na neizvršavanje odluka visokog predstavnika. Kao predsjednik RS-a, Dodik je potpisao ukaze o proglašenju zakona koje je prethodno poništio visoki predstavnik Christian Schmidt, čime je izravno ignorirao njegove odluke. Sutkinja Sena Uzunović, koja je vodila predmet, naglasila je da su Dodik i Narodna skupština RS-a prekršili Ustav BiH, potvrđujući ozbiljnost prekršaja.
‘Vidimo se u Republici Srpskoj’
Unatoč izrečenoj zabrani političkog djelovanja, Dodik je nastavio po starom, izražavajući uvjerenje da neće završiti u zatvoru i da će se trenutna kriza u BiH riješiti političkom nagodbom. Ova presuda zaoštrila je ionako napete političke odnose u BiH, s obzirom na Dodikove separatističke stavove i prijetnje radikalnim mjerama, uključujući i potencijalno odcjepljenje Republike Srpske. Međunarodna zajednica, uključujući Europsku uniju i Sjedinjene Američke Države, pozvala je na suzdržanost i poštovanje pravnog poretka BiH, dok su Rusija i Srbija izrazile podršku Dodiku, kritizirajući presudu kao politički motiviranu. Dodik se nije odazvao pozivima Tužiteljstva BiH na saslušanje. Zbog toga je Sud BiH izdao nalog za njegovo uhićenje i raspisao međunarodnu tjeralicu.
Nakon izricanja presude Dodik je napustio Bosnu i Hercegovinu. Ušao je u Srbiju, a zatim otputovao u Izrael, pa onda u Rusiju. Tijekom tog razdoblja tvrdio je da su mu “moćni ljudi iz Rusije, Srbije i Mađarske” ponudili da mirno napusti BiH i bude slobodan čovjek, ali je odbio tu ponudu. Iako se vjerovalo da je pobjegao, uredno se vratio u Banju Luku, a vlasti u BiH otvorile su istragu kako bi utvrdile kako je prešao granicu unatoč nalogu za uhićenje. Dodika je u tom postupku zastupao zagrebački odvjetnik Anto Nobilo, no odstupio je nakon što je njegov klijent rekao kako presudu i sud ne priznaje. No to što Dodik presudu ne priznaje ne znači da ona ne postoji. Zbog svega, Bosna i Hercegovina opako pleše po rubu novog građanskog rata. O svemu tome više smo puta pokušali razgovarati s čovjekom koji je označen kao trenutno najveći problem u BiH.
U kameru to nije htio reći, ali nakon razgovora, napuštajući ured, nakratko se okrenuo, mahnuo i rekao nam: “Vidimo se idućeg puta u neovisnoj Republici Srpskoj.
* Čini se da ste jači od međunarodne zajednice… Oni bi vas htjeli u zatvoru, a mi sjedimo u Banjoj Luci…
Ja to nisam čuo i ne osjećam se jačim od međunarodne zajednice, ne osjećam se tako. Još imam problem s briselskom močvarom i ostatkom Bidenove administracije, s njima imam problem. S mnogim zemljama EU-a nemam, s nekima imam. Njemačka nešto pokušava, ali to je stara vlada, vidjet ćemo što će nova učiniti. Nemam nikakve primjedbe na naše odnose s Hrvatskom, nemamo problem. Postoje neka otvorena pitanja, ali to nije ekscesna situacija da bismo mi taj problem izdizali na nivo loših odnosa. Imamo problem s granicom u Kostajnici, drugi dio Federacije ima problem oko Neuma, bilo je problema i oko Pelješkog mosta. Vjerojatno hrvatska javnost zna da sam ja, sprečavajući da Hrvatska uđe u dugogodišnjji pravni problem i da se zaustavi gradnja, glasao protiv odluke Predsjedništva da se pokrene međunarodni spor, iskoristio nešto što je bilo nemoguće, da Narodna skupština zaustavi taj dokument, što je po Ustavu BiH. I to smo učinili. Onda su neki vaši mediji, mislim neka Nova, RTL, htjeli to prikazati kao nešto loše, ali nije im uspjelo. Imam to zadovoljstvo da sam vam omogućio Pelješki most, premda nisam bio pozvan na ceremoniju, ali to je stvar domaćina.
Pokazali smo da želimo iskren i pravedan odnos i drago mi je što smo riješili i problem mosta na Savi kod Gradiške. Iako je Hrvatskoj očito bilo lakše izgraditi Pelješki most nego devet kilometara ceste do Okučana da riješimo taj problem. Vjerujemo da će se to brzo riješiti i da će do svibnja cesta biti završena te da će se izgraditi novi granični prijelaz. Nije nam jasno zašto taj prijelaz ranije nije izgrađen, ali doro, vjerujemo da će se sve to riješiti i to moramo trpjeti. Samo da se zna otkud taj problem, neke od tih stvari dogovarane su još u vrijeme Ive Sanadera. Imamo odlične odnose s Hrvatima, Katoličkom crkvom… Razumijemo da su Hrvati u BiH u specifičnom problemu i stavili smo se na stranu zaštite konstitutivnosti naroda. Smatramo da Hrvati u BiH osjećaju kao nepravdu to što im muslimani već treći put biraju člana Predsjedništa i tako ih zakidaju za osnovno pravo da budu predstavljeni. Pristali smo da se ide u ustavne promjene, da se donese novi izborni zakon koji bi Hrvatima donio pozitivne promjene i imamo pošten i pravedan odnos prema Hrvatima.
Prema tome, ne razumijemo zašto se neki od političkih Hrvata i u BiH upuštaju u “dealove” s opozicijom u RS-u. Neka im je sretno, ali izgubit će ozbiljnog prijatleja koji je bio spreman braniti Pelješki most pred Narodnom skupštinom RS-a. Dakle, to je ta međunarodna zajednica u kojoj imam dosta prijatelja. Ali imate tamo neku Kallas iz Estonije koja predstavlja EU i ne zna da u BiH postoje Srbi, Hrvati i Bošnjaci, nego misli da tu postoje samo građani. Pustite vi tu priču, mi imamo Ustav. Ako poštujete Ustav, morat ćete poštovati poredak, a ne držat nam predavanja o tome tko će 9. svibnja ići na paradu u Moskvu i prijetiti ako netko ode. Ja ću otići, ja sam dijete Kozare.
Siromaštvo u BIH: pošast koja pogađa više od milijun ljudi
O odnosima s Rusijom
* Čest ste gost Kremlja?
Putina se sjećam od prvog dana, kada je preuzeo vlast od Primakova (Jevgenij Maksimovič Primakov, ruski premijer od 1998. do 1999. nap. a.). Sreo sam ga tog dana. Od tada pa do danas sreli smo se 26 puta.
* To je, dakle, prijateljski odnos?
Imamo potpuno razumijevanje. Dijelimo zajedničke vrijednosti. On želi da svijet bude uređen u skladu s međunarodnim pravom i poveljom UN-a. On ne želi NATO na svojim granicama i to je razumljivo. To ne želi ni SAD. Kao velika sila, Rusija ne može prihvatiti NATO na granicama kao što ni SAD ni Kanadu ni Meksiko ne želi vidjeti… Zašto bi se NATO mogao rasporediti na granicama Rusije i biti faktor ugrožavanja? Putin je 2007. otišao na sigurnosnu konferenciju u Muenchen. Žrtvovao je interese ukrajinskih Rusa radi mira. Poredao je stvari, sve je rekao. Potpisao je sporazum za koji je Angela Merkel kasnije rekla da nije bio ozbiljan, da se kupovalo vrijeme kako bi se Ukrajina naoružala. Varaju, dakle. To je potvrdio i Hollande, koji ga je potpisao u ime Francuske u Minsku. Mi vidimo, što se nas Srba tiče, da Daytonski sporazum ruše Zapad, Bruxelles i Biden. Od Trumpa se to ne može očekivati. Mene, koji branim slovo Daytonskog sporazuma, optužuju da ga rušim. Imaju narativ “duh Daytona” pa nam svakog dana isporuče što je to duh Daytona u njihovim očima, jer su oni moćni. A ja ne mogu reći što je to duh Daytona, mogu samo pratiti. Kad sam rekao da nešto ne mogu zato što nije u skladu s Ustavom, rekli su “dobit ćeš sankcije”. Pa sam im odgovorio kako sam odgovorio, da se … oni i njihove sankcije. Pa sam dobio sankcije. Drugi kažu da sam kriminalac. Kakav kriminalac ako sam zbog političkog stava dobio sankcije? Kakav je to kriminal? Mislio sam da se Europa odavno oslobodila toga. Marine Le Pen dobije presudu, u Rumunjskoj Calin Georgescu pobijedi na izborima, a oni mu zabrane drugi krug. Zamislite to. To su najobičnije izmišljotine koje će, objektivno, najviše koštati Europu, dovest će u pitanje i njezine vrijednosti.
* Vratimo se malo vama i recentnim zbivanjima. Kako je operativno provedeno, tko je isplanirao vaš povratak u Banju Luku nakon puta u Beograd, Moskvu i Jeruzalem? Ipak ste vi štićena osoba, jesu li u to bile uključene obavještajne službe poput srpske BIA-e, bosanskohercegovačke OSA-OBA-e, izraelskog Mossada…?
Ne, ja sam sletio u Beograd, sjeo u automobil i prešao granicu, kao i uvijek…
* Ali putovali ste kao štićena osoba, moralo je biti neke suradnje obavještajnih službi, u to je vrijeme već raspisan nalog za vaše uhićenje?
Kao štićena osoba na prostoru Izraela imao sam pratnju njihovih sigurnosnih snaga. Išao sam u kibuc, gdje su ubijeni Židovi, išao sam na mjesto koncerta na kojem je ubijeno 300 ljudi, gledao sam to sve… Izrael je jamčio moju sigurnost. Tako je bilo i u Srbiji i u Rusiji.
Destabilizacija BiH: SAD osudio Dodika, EUFOR raspoređuje dodatne snage
“Politički motiviran proces”
* Ali OBA (Obavještajno-sigurnosna agencija BiH) morala je znati…
OBA? Tko je to?
* OSA (Obavještajno-sigurnosna agencija)
Aha, OSA! Imaju oni načina da saznaju (smijeh). Bilo bi glupo da ja govorim točno u koje ću se vrijeme vratiti, s obzirom na njihove namjere da primijene silu. Sve je učinjeno kako bih spriječio da dođe do primjene sile. Kada sam otišao, najprije su govorili da sam pobjegao. Eto, nisam. U međuvremenu sam već dva puta išao u inozemstvo i vratio se. Evo, sada tu razgovaram s vama, vi ste živi dokaz da sam tu. Sličim li vam na nekog dvojnika? Dakle, tu sam. I dalje ću prelaziti granicu jer smatram da to nije granica i da meni kao izabranom predsjedniku Republike Srpske ne trebaju njihove podmetačine. Najvažnija je ovdje odluka Interpola, koji je odbio izdavanje međunarodne tjeralice i rekao da je to politički motivran proces. Samo, oni nastavljaju… Ja sam inkriminiran, po njihovu mišljenju, zato što sam kao predsjednik Vlade potpisao ukaz.
U Hrvatskoj to može samo Milanović, u Srbiji Vučić, u SAD-u samo Donald Trump, a u Republici Srpskoj samo Milorad Dodik. To je moja ustavna ovlast i ja potpišem taj ukaz, a oni mene optuže da ne poštujem visokog predstavnika. On nazove tu neke ili javno priopći da se to ne smije. Ja ipak potpišem. Onda on donese odluku da se za nepoštivanje visokog predstavnika – koji je inače lažan, on je podmetnut – ide u zatvor od šest mjeseci do pet godina. Muslimani odmah to ščepaju, procesuiraju me. To nisu ni komunisti radili. Ako su sudili Srbinu, našli su suca Srbina. Oni su sve izabrali, pa i muslimana tužitelja, koji je poslao optužnicu muslimanu sucu. I sad pazite kakvo je to tužiteljstvo kojem sud vraća optužnicu na doradu! Nama je bilo jasno da je presuda unaprijed donesena… I da, onda dolazi sudac, musliman, koji kaže da je umirovljen pa nije htio sudjelovati. Onda se stavi sutkinja koja je imala silne zahtjeve, koji su ispunjeni njoj i obitelji. I onda je donesena presuda, njima nije bio cilj da ja idem u zatvor nego da me se politički zabrani.
* Presuda i jest takva, šest godina zabrane političkog djelovanja.
To nije šest nego devet godina jer su u tih šest godina dva puta opći izbori. Znači, ne mogu na izbore 2026. i 2030., dakle do 2034. ne mogu sudjelovati u političkom životu. Oni znaju da sam ja ostario, da imam 66 godina, ali koliko vidim, u svijetu je trend da ljudi od 75 do 80 godina dolaze na vlast, pa mogao bih i ja ponovno biti predsjednik.
Washingtonski sporazum: ‘Federacija Amerikanaca i Rusa’. SAD nije htio islamsku državu u srcu Europe (4)
Ne priznaje institucije BiH u ovim uvjetima
* Dakle, ima još vremena?
Ako ova opozicija ne uništi Republiku Srpsku.
* Ali kamo sve to vodi? Dakle, vi ne priznajete institucije BiH, oni vas žele uhititi…
Neka povuku sve te gluposti. Sud i tužiteljstvo nametnuo je Wolfgang Petrich, to ne piše nigdje u Ustavu, samo što nitko ne želi čitati. Ovamo je 2010. došla Catherine Ashdown, mi smo htjeli održati referendum protiv takvog nametanja. Ona se suglasila s nama. Htjeli smo izgraditi sud Bosne i Hercegovine koji će biti prihvaćen od svih i koji se ne može nametati nižim razinama, Republici Srpskoj. Po Ustavu, sva pravosudna aktivnost u RS-u i Federaciji završava na Visokom sudu Federacije i BiH. Nema suda iznad. Međutim, oni su to instalirali. Sjećate se te priče, 60.000 vojnika NATO-a ovdje, ogromni su pritisci bili, tko god se suprotstavio bio je procesuiran. Mi ne možemo prihvatiti njihove laži. Lagali su da su Srbi ubili 300.000 muslimana, silovali 60.000 muslimanki. To nije točno. Sve su lagali. Na glasu toga ide Dayton u kojem su Srbi zločinci. Na kraju institut iz Sarajeva procjenjuje da je ukupno stradalo 96.000 i civila i vojnika. Neće reći da je tu bilo i 34.000 Srba, nekoliko tisuća Hrvata.
* Ali postoje snimke, 2005. ste govorili da se u Srebrenici dogodio zločin, genocid. Sada to negirate. Pa i u Hrvatskoj ima onih koji negiraju Jasenovac. Zašto ne reći to se dogodilo, otići onamo…?
Svatko tko je počinio zločin mora odgovarati. Nema primjera da sam šitito ikoga tko je bio tražen zbog zločina. Trebamo se usmjeravati na novi život. Kad sam govorio o tim nekim stvarima, htio sam da se ta priča završi, da taj narativ nestane. Kasnije je sve otišlo u krivom smjeru, da su Srbi genocidan narod, da je Republika Srpska nastala na genocidu, da su svi Srbi genocidaši. To nam je rekao Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića.
Alija Izetbegović nikada nije posjetio Srebrenicu, Haški tribunal u jednom je procesu generalu Galiću utvrdio da je ubijeno tri i pol tisuće muslimana, od čega 2500 pripadnika Oružanih snaga, što ne bi bilo moguće okarakterizirati kao genocid jer je u pitanju oružani sukob. Pa su u idućoj presudi napisali da je u Srebrenici stradalo 4200 muslimana. To je najveća brojka. A onda je onaj Paddy Ashdown došao ovamo i natjerao tadašnju vladu RS-a da pristane na neki izvještaj od 8400 muslimana. Otiđite tamo, pogledajte imena na nadgrobnim spomenicima, mi smo otkrili da je najmanje 700 osoba živo. Vozač načelnika Srebrenice, dok je načelnik bio musliman, živ je, a piše da je mrtav. Prije pola godine otišao je u mirovinu. On se sprda s time, ismijava sve…
Bruno Penava: BiH je nefunkcionalna država koju je nužno federalizirati da bi postala normalna
Ne vjeruje u laži
* Komu je to u interesu?
Pa komu je u interesu? Ja radim u interesu istine. Mi dobijemo podatak da je tamo neki Ibro ili Mustafa na spomeniku, a on sretno živi i hoda po Berlinu. Dobijemo podatak, evo adresa, evo telefon, nazovemo ga i pitamo: “Ej, Ibro, gdje si? (Smijeh.) Ima ovdje onaj popis živih koji su “sahranjeni”. Zašto bih vjerovao u laži. Koga god je pravosuđe tražilo, mi smo predali, dok nismo shvatili da se to radi sistematski. Osudili su Srbe na jedanaest stoljeća kazne. 1100 godina. Muslimane na 80, Hrvate u Bosni nešto manje. Oprostite, zar stvarno mislite da je to istina? Ali to je napisano i bit će dok neki analitičar ne utvrdi istinu.
* Dobro, to je prošlost, a što je budućnost Republike Srpske? Kako je vidite, kao samostalnu ili u konfederaciji s nekom drugom državom, recimo Srbijom, što je moguće novim Ustavom…? Partnerstvo s Mađarskom? S kime?
Dok je pokojni Ivica Račan bio premijer, ponudio sam Hrvatskoj da uspostavimo posebne veze. On se na to oglušio.
* Kakve posebne veze?
Pa posebne veze, da radimo zajedno kao što radimo sa Srbijom. Da naši učenici koji idu na vaša učilišta imaju isti tretman kao i domaći, da se vaš čovjek dolazi ovdje liječiti jer mi imamo najbolju radiologiju. Da ima tretman domaćeg, a ne stranca, pa da ga to manje košta. Da u školama prihvatimo odlike obaju naroda, radimo na privredi i infrastrukturi, Dayton nam to dopušta. Pokojni Račan u prvi se mah iznenadio, a onda je rekao da to nije moguće (smijeh). To mogu razumjeti, takva je atmosfera bila, ali možda bi sada bilo moguće, samo što ja ne želim dva puta biti odbijen. Nemam ništa protiv.
* Ali, dakle, kao neovisna Republika Srpska?
Ne, kao ovakva Republika Srpska. Mi po Daytonu imamo pravo na posebne veze. Tako možemo sa Srbijom, s Crnom Gorom, Mađarskom, tko god hoće… Ponudio sam to Mili Đukanoviću. Kaže on meni: “Da si mi ponudio Republiku Crnogorsku, onda bih pristao.” Ali to je bilo takvo vrijeme, 1998., možda, kad sam postao predsjednik Vlade. Otišao sam u Hrvatsku, bio je Zlatko Mateša. Tražio sma da dođem i da razgovaramo. Most na Savi bio je zatvoren, međunarodne su snage bile tu. Zvao sam Matešu u kabinet, Granić je bio ministar vanjskih poslova. Rečeno mi je – znate, nije baš trenutak. Ja sam rekao, bolje da se mi sada dogovorimo, imat ćeš i ti veći značaj. Ja sam bio ljubimac međunarodnih snaga. Franjo Tuđman još je bio na vlasti u Hrvatskoj, Slobodan Milošević u Srbiji, Alija Izetbegović u Bosni i Hercegovini, jedino sam ja bio novo ime. Rekao sam Mateši: “Bolje da se mi dogovorimo nego da me oni dovedu (aludira na međunarodne snage, nap. a.), oni će me sigurno dovesti…” Mi se dogovorimo i tada sam došao u Hrvatsku…
* Danas situacija nije takva, što ako SIPA u ovom trenutku odluči uhititi vas, a MUP Republike Srpske mora vas štititi? Je li to početak nekog novog rata?
Mi nismo došli nikoga hapsiti u Sarajevo…
* Ali jeste li vi sada u situaciji da bez problema možete u Moskvu i Jeruzalem, a ne možete u Sarajevo?
Ja nikada nisam ni htio u Sarajevo. Sarajevo nije moj grad niti je Bosna i Hercegovina moja država. Moja je država Republika Srpska, a ja sam državljanin Srbije. Sve ovo sada neka je moja privremena lociranost u kojoj ja nemam nikakve emocije. Ja ne navijam za Bosnu i Hercegovinu. Nemojte mi reći da kod Hrvata nije tako. Jeste li gledali, svako malo u Mostaru je neka tučnjava kada igraju BiH i Hrvatska. Hrvati navijaju za Hrvatsku i ja smatram da je to normalno. A muslimani žele da mi Srbi, kada igraju Srbija i BiH, navijamo za BiH. A da igraju Hrvatska ili Srbija protiv Turske, bili bi spremni potući se i s Hrvatima i sa Srbima jer navijaju za Tursku. Je l’ tako? A mi nemamo pravo navijati? Prirodno je da Hrvati u Bosni navijaju za Hrvatsku, Srbi za Srbiju, a nemam ništa protiv ni da Bošnjaci navijaju za Tursku, ali zašto se nama to brani? To je stvar emotivnog, identitetskog izbora. Piše li u Ustavu da ti moraš navijati za Bosnu i Hercegovinu?
Iz svega toga stvorena je jedna nemoguća atmosfera. Muslimani u BiH žele drugo poluvrijeme, da se osvete i Hrvatima i Srbima jer smatraju da je Bosna njihova. Žele da Hrvati imaju svoju Hrvatsku, Srbi Srbiju… Meni je reis-ul- ulema Cerić, dok je još bio na funkciji, rekao da mi možemo slobodno ići u Srbiju i da je ovo Bosna, dakle njegova. Mi nemamo ništa protiv Bošnjaka, oni su dobar narod s lošim političarima. Ja ovdje kao Milorad Dodik imam prijatelje muslimane, dolaze mi na slave, ja idem na njihove Bajrame i druge svetkovine. Sad im je to malo neugodno jer je Milorad Dodik nešto loše pa mi to malo sakrijemo, ali dođu 6. svibnja na moju krsnu slavu. Kada odem od kuće, ja sam predsjednik Republike Srpske i nosim se s politikama koje dolaze iz Sarajeva, a koje žele da Srbi odu u Srbiju. Reis kaže, vi Srbi u Srbiju, Hrvati u Hrvatsku, “a od zemlje možete ponijeti samo ono što vam se zalijepi za opanke”. Ja mu odgovaram da on očito ne zna da i Hrvati i Srbi odavno nose cipele i ako povučemo, povući ćemo 70 posto zemlje, a on će ostati u provaliji. On to danas negira. Bio je tadašnji princ Charles, postrojavao je neke jedinice ovdje, tada mi je reis to rekao, a sada govori da lažem.
‘Euro-ruksak za preživljavanje’: Zašto EU, koja iza sebe ima dva svjetska rata, ne zna što s Ukrajinom i BiH
Hrvati u nezavidnom položaju
* Rekli ste, BiH je sada vaša privremena lokacija. Hoće li privremena biti i Moskva, Budimpešta? Spominje se mogućnost da ćete tražiti azil…
Ja tamo mogu otići jer se ondje dobro osjećam i zanimljivo provodim vrijeme. Ali Milorad Dodik iz ove Banje Luke i Republike Srpske neće otići. To govori o tome koliko je ovo politički proces. Samo žele da ja odem, u Mađarsku, Srbiju, Rusiju, samo da nisam tu. U mafijaškom smislu – riješi se čovjeka, riješio si problem. Tako mafija radi.
* Tko je ta mafija?
Politički muslimani i močvara iz Bruxellesa!
* Ali 90-ih ste došli na vlast kao umjeren čovjek…
Ja sam i sada umjeren! Legalist. Tražim da se poštuje Ustav. U prve dvije godine svog mandata branio sam Republiku Srpsku, nisam im se svidio jer sam branio Ustav. Ja sam tada dobio izbore, a oni su Mladena Ivanića postavili na mjesto predsjednika Vlade i natjerali druge da potpišu koaliciju. U tih pet godina Republika Srpska izgubila je sve svoje krucijalne ovlasti koje su prenesene na nivo BiH. Opet, ne voljom vlasti, nego nametanjem visokih predstavnika i suda u kojem od devetorice sjede tri stranca i dva Bošnjaka, pa donesu odluku kako oni hoće. Ukinuli su nam grb, himnu, nema što nam nisu radili. Sada nam žele oteti imovinu. Otet ćete malo sutra! Zato sam rekao, jer vidim što taj lažljivi Schmidt ponovno pokušava, ako to učinite, računajte da ćete iste noći imati odluku o samostalnosti. Pa vi vidite.
* Dakle, veliko je prijateljstvo između vas i Hrvatske, predsjednika Milanovića, pa i premijera Plenkovića koji je ovih dana odbio uvesti sankcije dužnosnicima Republike Srpske?
Pa mislim da smo svi razumni. Ja ne mrzim ni Hrvatsku ni hrvatski narod. Ima teškog narativa koji se i kod nas Srba pojavljuje, zbog naše teške povijesti. Moj je pristup – da, teška je povijest, Hrvatima i Srbima, ali zbog nje ne moramo imati isto takvu budućnost. Hrvatska ima svoju državu, članica je EU-a i NATO-a, to su nesumnjive činjenice i volja naroda. Oni koji su činili ratne zločine za to trebaju odgovarati i treba definirati odnose. Srbi imaju Srbiju, a imamo i mi ovdje Republiku Srpsku. Mi to živimo, tu državu. Netko kaže da ona to nije, ali mi to živimo. Jeste li šetali ulicama, jeste li igdje vidjeli obilježja Bosne i Hercegovine? Možda kod ovih izdajničkih struktura, ali kod nas ne. Nema ih kod zgrade Vlade, u Predsjedništvu… To nekima ne godi iz nekih iracionalnih razloga.
* Komu?
Pa nekima. Kažu, ne možete vi imati svoju neovisnu državu. Mi to i ne tražimo, ali kako se stvari sada odvijaju, neće biti drugoga za generacije koje dolaze. Htjeli to Hrvati ili ne. Što sad njima znači reći – govorim sad hipotetički, to me uvijek košta jer će me napasti ovi kada pročitaju – da ja pozivam na odcjepljenje, da RS bude neovisna? Intimno, ja bih to volio. Kao političar moram biti racionalan. Znam da većina zemalja nije za to. Odem k Putinu, on mi kaže da poštuje teritorijalni integritet BiH. Oni imaju problem s tim. Napadaju me, kažu da sam otišao dogovarati s njim odcjepljenje Republike Srpske. Nije točno. Putin kaže da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. I sada, kada sam zadnji put bio kod njega, to je rekao.
* Da rezimiramo, Hrvati i Srbi su u BiH, po vašem mišljenju, žrtve bošnjačke politike?
Ne bih ja govorio za Hrvate, ali mi jesmo. Ali vidim da su i Hrvati u nezavidnom položaju
* Što kaže vaš prijatelj Zoran Milanović?
Pa ne treba on meni govoriti, on javno govori…
* Ali sigurno razgovarate i o tim temama?
On je prije svega dobar državnik. Mislim da u Europi nije zabilježeno da je netko u drugom krugu pobijedio kao on. Nije vodio kampanju, je l’ tako? Nekoliko se puta pojavio, rekao što ima, radio, pokazao se kao veoma dobar predstavnik svoje zemlje i ja to veoma poštujem. On je jako sposoban čovjek. Tko u Europi može dobiti izbore a da ne ide u kampanju nakon prvog mandata? Druga je priča to što taj “mainstream” iz Bruxellesa ima svoje planove. Ja ne ulazim u to kakav je njegov odnos s Plenkovićem, meni je jednako raditi i s jednim i s drugim, a ne radim ni protiv jednog ni protiv drugog, ali je Milanović čovjek koji je bez oklijevanja rekao da je političko Sarajevo problem Hrvatima u BiH. Rekao je to veoma jasno i glasno. Bio je najglasniji u tome. Rekao je i da je nemoguće da mi budemo samostalna država. I to je rekao, to je poznato. Ne znam što sada misli, vjerojatno isto.
* Razgovarali ste otkako vam je izrečena presuda…
Da, da… Ja sam mu zahvalan, svaka mu čast. Svijet će spasiti racionalni ljudi poput Milanovića. Što njih bude više, bit će veća šansa za mir i stabilnost. Što više imamo ovih drugih, bit će više problema. Što Zoran Milanović radi protiv hrvatske države i naroda? Ništa! Naprotiv, radi sve najbolje. I gdje je tu problem? Svi imamo problem broja i veličine. Ne možete vi biti kao neka Njemačka ili Francuska. Svi su očekivali da će se Plenković nešto promovirati u Europi, ali eto, ništa…
„Drugi non-paper“ za rasplet na Zapadnom Balkanu
Osovina sve do Putina?
* Dobro, stvara li se tu onda neka osovina Milanović – Orban – Dodik – Vučić, pa sve do Putina?
Nitko ne stvara savez protiv nekog drugog. Postoje koalicije voljnih, tako sada izmišljaju. Mi nismo stvarali nikakvu koaliciju, ali slično mislimo. Milanovića doživljavam kao čovjeka koji se bori za suverenu Hrvatsku, a to je, čini mi se, suprotno od onoga što Bruxelles želi. Bruxelles hoće savez bez jakih država, gubitak državnog i drugog identiteta, i da države ostanu prazne ljušture. Taj je koncept već poražen. Mađarska daje ozbiljan otpor, Hrvatska preko Milanovića, Fico… Je li nam jasno da Trumpova administracija ne pokazuje želju za suradnju s Bruxellesom nego s europskim državama? To se vidi i na carinama koje su uvedene i povučene, daje se prostor da se s nekim zemljama napravi posebni aranžman.
Što to znači za EU, jedinstveno tržište i europske vrijednosti? Gubitak osnovnog postulata Europske unije. Orban i Milanović na to upozoravaju cijelo vrijeme. Zato cijenim ljude koji u kontinuitetu imaju stav. Što je Milanović krivo rekao kad je rekao da tamo neki strani kolonizator donosi mjere? Rekao je da je normalno tomu se suprotstaviti. Što biste vi da vama u Hrvatsku dođe netko, ne znam ni ja odakle, pa kaže “ja sam ovdje visoki predstavnik” i donosi neke odluke? Hoćete li se pobuniti? Pa naravno da hoćete. Druga je stvar što su muslimani to prihvatili jer znaju da će on raditi za njih. Kako vi to možete živjeti u zemlji u kojoj on kaže “ovaj Ustav od devet sati danas do devet ujutro ne vrijedi, a prije i poslije ponovno vrijedi”? Gdje je to moguće? Ja u takvoj državi ne želim živjeti.
* Odvjetnik vam je bio zagrebački Anto Nobilo. Čim se vratio, osnovao je političku stranku. Jeste li mu vi to sugerirali i zašto vam je otkazao suradnju?
Ne vjerujem da je pokupio taj crv ovdje (smijeh). Riječ je o jednom vrsnom stručnjaku, mislim da je lojalan ideji pravde i prava kao odvjetnik. Dugo je živio u bivšoj Jugoslaviji i zato vjeruje u ideju socijaldemokracije. Nikad o tome nismo razgovarali. Želim mu svaku sreću, a sudjelujući u svim ovim postupcima, mogao je vidjeti kakav je politika glib. Ako je odlučio u tome sudjelovati, ja nemam ništa protiv.
* Trideset ste godina u vrhu vlasti. Što vam je motiv za to? Kažu da vam je motiv samo ekonomski, vaša povezanost s javnim tvrtkama i vašim poduzećima, a sva su pod sankcijama…
To je stari narativ. Na vlasti možete ostati samo ako za vas glasa narod. Ja nemam samo opoziciju nego i rigidnu zapadnu zajednicu koja je na prošlim izborima pokušala sve da me skine. Čak su organizirali prebrojavanje glasova za predsjednika Republike Srpske u Federaciji! To je bilo poniženje. Zašto se glasovi nisu brojali u istočnom Sarajevu ili Banjoj Luci? Ne, htjeli su u Sarajevu, jer su željeli pokazati gdje se donose odluke. Uza sve to, opet su morali priznati da sam ja dobio 35.000 glasova. To je čak i Milanović komentirao, rekao je: Ljudi, pa jeste li normalni, vidite li da je čovjek dobio glasove!?
Cijela ta laž o mojim firmama, o čemu govorite… Najveća je firma restoran moje kćeri, koji je otvoren zato što nije htjela raditi u državnoj firmi, da je ne povezuju sa mnom, a ima četvero djece, moraju od nečega živjeti. Otvorila je restoran u zakupljenom prostoru, došli su Amerikanci, uveli sankcije i ukinuli joj račun. Imam voćnjak, patim se s tim svih ovih godina, i tu su mi uveli sankcije. I to je sve. Koje druge firme? Sve firme u RS-u koje se dignu ovi u Sarajevu kroz pravosudni postupak unište, da ne mogu raditi. Čim se pojavi neka tvrtka kao konkurencija, recimo Prointer, povežu je s mojim sinom. Nije suvlasnik, nema ga nigdje, ni u upravljačkoj ni u vlasničkoj strukturi. Ali oni su njega locirali, rekli su da on tu njima nešto pomaže, i odmah uveli sankcije. To je 140 inženjera elektrotehnike, šest doktora znanosti, petnaestak magistara… Uvedu sankcije i ukinu. Samo zato što je firma otišla u Sarajevo mjesec dana prije, dobila posao od 30 milijuna, jer su bili najkvalitetniji u tom poslu. Kad su vidjeli odakle dolazi ta firma (Banja Luka, nap. a.), uveli su sankcije. Guraju muslimanske tvrtke. I to je u redu? A ni jedna tvrtka iz Republike Srpske ne može se nalaziti u Federaciji. Ako i radi, muslimani organizirano neće surađivati s njima i ona neminovno propada. To je organizirano.
Kada je Alija Izetbegović potpisivao Daytonski sporazum, rekao je: “Nismo dobili ono za što smo se borili, ali ostala je vjera u BiH, to je najvažnije.” A koja je to vjera? To je Islamska deklaracija. Svi žive za to, nema razlike između SDP-a, SDA, bilo koje stranke, Harisa Silajdžića, svi misle da se duh Islamske deklaracije mora realizirati, a Hrvati i Srbi moraju biti poslušna raja. I onda je Milorad Dodik trn u oku kada govori protiv toga. Naravno da sam im opasan, jer govorim glasno.
O Islamskoj deklaraciji nitko više ne govori. Kada je formiran SDA, ta je deklaracija postavila službeni program te stranke. Je li itko dosad ukinuo taj program? Ja sam političar, dokumentiram i komentiram procese. Kakav je to program u kojem piše: Kada mi dođemo na vlast, uvest ćemo šerijatski zakon. Ja vjerujem da Bakir Izetbegović to hoće. Alija je u programu SDA napisao, nemojte dirati naše džemate, nemojte dirati džamije, to su naše partijske prostorije. Tako piše! Piše, čovječe! Nisam ja to izmislio. Sad svi govore, nema veze, to je bilo u to vrijeme. Ma nije istina. Koga podrži džamija, taj dobiva izbore. Evo ti slučaj. Pojave se Silajdžić i Tihić na izborima za člana Predsjedništva. Silajdžić kaže: “Ja želim da se ovdje provodi politika Muhameda osvajača, zna se tko je to.” Izađe džamija i kaže: “On je pravi, mi njega podržavamo.” I on pobijedi.
Poslijeratni teror mudžahedina nad BIH Hrvatima: teroristi postaju bosanski državljani (1)
Nakon četiri godine isti par ide na izbore, Silajdžić kao vlast, Tihić kao opozicija. Ovaj nije ništa učinio oko toga osvajača, a džamija kaže da je (pokojni) Tihić evo umjeren i mogao bi najviše prodrijeti u pogledu afirmacije muslimanskih interesa. Pobijedi Tihić. Dakle, džamija upravlja. Ja ne želim da vjerske zajednice upravljaju državom. Zna se kako se to zove. Katolička crkva i Srpska pravoslavna crkva potpuno su neutralne u političkom životu, Islamska zajednica nije. Svakog dana izađu s nečim.
Pa kako vi, Hrvati u BiH, gledate na to da se ovaj Schmidt, koji je iz neke demokršćanske stranke iz Njemačke, sastao sedam puta s reis-ulemom, a nijedanput s kardinalom u Sarajevu? Zar to nisu zabrinjavajuća pitanja? Jesam li ja prolupao? Nisam. Želim da BiH funkcionira u skladu s Ustavom i da nitko nikoga ne dira. BiH je predviđena kao zajednica triju konstitutivnih naroda. Vijeće sigurnosti UN-a prvi je put nakon dvadeset godina izdalo priopćenje koje počinje s tri konstitutivna naroda, a ne “građani BiH”. Ja sam legalist i oni su legalisti.
* Ali presudu ne priznajete…
Ovu ne. Prihvaćam Ustav BiH i ono što je dogovoreno u BiH, ali ono što je nametnuto ne prihvaćam i to nije ljudski.
