Hrvatska se odrekla vojnog saveza s Amerikom: Evo zašto je to veoma opasno

Nabava bojne opreme i naoružanja nije samo vojno pitanje. Mnogo puta u prošlosti potvrdilo se da je to prije svega pitanje odabira strateškog saveznika i stvaranja političkih saveza koji će se graditi tijekom duljeg vremena.

Prva značajnija vojna nabava koju je mlada hrvatska država realizirala nakon ukidanja sramotnog embarga na uvoz naoružanja i vojne opreme bila je nabava američkih radara FPS-117. Posao vrijedan 270 milijuna dolara bio je jasan signal u kojem će se pravcu razvijati mlada hrvatska država i koga je odabrala za svog strateškog partnera.

Bilo je to turbulentno razdoblje hrvatske povijesti. Tek nešto ranije reintegrirano je hrvatsko Podunavlje i ukinut embargo na uvoz oružja koji je Hrvatskoj bio nametnut od početka srpsko-crnogorske agresije.

Odlučni za poraz

Hrvatska je tada u jednom drugom poslu rasrdila Washington pa se tražio način da se vrati balans u vanjskopolitičkim odnosima. Naime, tadašnja hrvatska vlada odabrala je Airbus za flotu nacionalne zrakoplovne kompanije Croatia Airlinesa umjesto Boeinga. Stoga je odluka predsjednika Tuđmana o nabavi radara FPS-117 bila i više nego promišljena. U tih nekoliko poteza pokazalo se sva promišljenost i taktičnost politike prvog hrvatskog predsjednika. S jedne strane nabavom civilne zračne flote pokazao je smjer države prema Europskoj uniji i europskim ekonomskim integracijama, a nabavom vojnih radara odlučio je Hrvatsku čvrsto vezati u strateško vojno partnerstvo s SAD-om.

Nakon Tuđmana Hrvatska se gotovo čitavo jedno desetljeće razoružavala. Vojska je živjela na osnovi onoga što je nabavljeno tijekom Domovinskog rata. Prva veća vojna nabava ubojitih sredstava, a da nije riječ o nabavi kamiona i bagera, ugovorena je 2007. Tadašnji ministar obrane Berislav Rončević potpisao je ugovor vrijedan 180 milijuna eura za nabavu finskih oklopnjaka Patria u konfiguraciji AMV 8 x 8. Ugovorena je nabava 126 oklopnjaka, a proizvodnja se na temelju transfera tehnologije odvijala u slavonskobrodskom Đuri Đakoviću. Tada je dogovoreno da će finski offset u Hrvatsku privredu biti na razini hrvatske nabave. Upitno je koliko je toga zaista i uloženo u hrvatsko gospodarstvo.

Što se to sprema: Srpska vojska izvodi masovne vježbe, angažirano više od 1500 vojnika

Međutim, poanta je u činjenici da je naš ranije definirani strateški saveznik SAD ostao kratkih rukava prilikom prve značajnije nabave ubojitih vojnih sredstava od RH u poslijeratnom razdoblju. U razdoblju prije ove nabave SAD je već putem vlastitih vojnih programa donirao stotine milijuna dolara za opremanje HV-a. Do danas je američka vojna pomoć Hrvatskoj premašila iznos od 850 milijuna dolara. No, to očito nije bilo dovoljno da na natječaju 2007. prođe austrijska tvrtka Steyr koja je u vlasništvu američkog General Dynamicsa.

Propali projekt

Oni su na tom natječaju ponudili oklopno vozilo Pandur II 8 x 8. No, Hrvatska i Slovenija tada se, za razliku od Portugala i Češke, opredjeljuju za Patriju. Zbog ovih natječaja dugo su se u Finskoj vodili i istražni procesi protiv čelništva Patrije. Unatoč ovom iznenadnom šamaru od manjeg strateškog partnera, SAD je i dalje naoružavao HV. Stigle su razne vrste oklopnjaka od MaxxProa do Oshkosh M-ATV-a. Iz SAD-a su stigle i poljske bolnice, inženjerska oprema, oprema za opremanje vojnih poligona u Slunju, pa čak i 14 helikoptera Kiowa Warrior.

Potom slijedi epizoda s nabavom vojnih zrakoplova kada RH čini baš sve da ne postigne dogovor direktno s Amerikancima. Pokušavamo nabaviti polovne F-16 Barak iz Izraela, nadajući se da će Izraelci dogovoriti prodaju s SAD-om. Kada ovaj posao propada jer proizvođač traži da se iz zrakoplova izvade sve izraelske preinake te da se može prodati u izvornoj verziji, MORH se okreće Francuskoj. Počinju pregovori o nabavi polovnih francuskih zrakoplova Rafale. Pregovori su uspješno završeni i HRZ je dobio izvrstan zrakoplov za početnu ugovorenu cijenu od 999 milijuna eura.

Pogledajte kakvo moćno oružje Hrvatska nabavlja i to od koga: Srbi će pucati od zavisti

Međutim, dok je trajalo slavlje oko najvećeg ugovora za vojnu nabavu koju je RH ikada sklopila, gotovo neprimjetno prošla je vijest da smo i na ovom natječaju odbacili Amerikance i njihov F-16 Viper. Dok smo mi birali Rafale, SAD nam je gotovo u isto vrijeme, putem svog programa inozemne vojne pomoći, donirao dva potpuno nova helikoptera UH-60 Black Hawk. Čak ni to nije bilo dovoljno da u narednom projektu nabave PZO sustava kratkog dometa damo prednost američkom Stingeru, umjesto francuskom Mistralu.

Vjerojatno ni prilikom naredne veće nabave PZO sustava srednjeg dugog dometa u obzir neće doći američki sustavi, nego ćemo se bazirati na francuskim. Iz MORH-a se već može čuti da ćemo vrlo vjerojatno u budućnosti nabaviti i francuske samohodne topničke sustave CESAR 155 mm, a šuška se kako će i korveta za potrebe HRM-a stići s francuskih navoza u hrvatske vode.

Odabir prioriteta

Svaka nabava je lijepa i pohvalna te poželjna za naše oružane snage koje su godinama bile zapostavljene na margini interesa i politike i društva. Međutim, je li itko u ovoj državi primijetio da smo posljednjim nabavama potpuno promijenili strateškog partnera na području sigurnosti i obrane. Umjesto SAD-a, koji nas prati od obnove samostalnosti, prvenstvo smo dali Francuskoj. Obrambena suradnja s Francuskom nametnula se članstvom u EU-u, a pogotovo nakon izlaska Velike Britanije iz EU-a. Francuska je ostala jedina članica EU-a koja posjeduje nuklearno oružje. U posljednje vrijeme upravo Francuska sve snažnije gura priču o samodostatnosti EU-a u proizvodnji oružja i streljiva, ali i formiranju europskih obrambenih fondova iz kojih bi se sufinancirale zajedničke vojne nabave.

Hrvatskoj je svakako u interesu koristiti se europskim fondovima za vojne nabave i pogodnostima zajedničkih obrambenih politika. Međutim, od životne je važnosti za HV i RH održati na nivou strateške odnose s SAD-om, našim najvažnijim strateškim saveznikom. No, strateško savezništvo iziskuje više od deklarativnih izjava i obećanja. Strateško savezništvo traži i konkretne korake. Stoga bi diverzifikacija nabave vojne opreme bila od ključne važnosti za budućnost i HV-a i hrvatsko-američkih vojnih odnosa.

Ma koliko Francuska bila važna u europskoj i svjetskoj politici kao jedan od stupova Europske unije, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i država koja posjeduje nuklearno oružje, SAD su ipak, još uvijek, neprikosnovena svjetska vojna sila. Strateški savez s SAD-om bitan nam je i zbog političkih odnosa u BiH gdje će se u skoroj budućnosti odlučivati o reformi izbornog sustava i položaju hrvatskog naroda. Nema sumnje kako je hrvatski geopolitički položaj na križanju srednjoeuropskih i mediteranskih prometnih i energetskih pravaca itekako bitan za mnoge sile koje žele redefiniranje sadašnjih odnosa snaga u Europi i svijetu.

Zanemarivanje činjenica

Nažalost, mnogi od navedenih čimbenika sadašnji državni teritorij i ustroj RH vide kao zapreku svojim regionalnim i geopolitičkim planovima. Najbolji dokaz za to su razne povijesne karte koje su u posljednje vrijeme regionalni autokrati izvadili iz arhive.

Iz tih istih krugova traje konstantni pritisak na hrvatski energetski, prehrambeni, medijski i bankarski sektor. Ma koliko mi mislili da je nasilna promjena granica u Europi nemoguća, posljednji događaji u Ukrajini sve su nas trgnuli iz dubokog sna i vratili u stvarnost u kojoj osim međunarodnog prava caruju i neki drugi interesi. Naše interese u sadašnjim geopolitičkim odnosima može braniti samo snažan HV iza koje stoji u svoj svojoj snazi SAD.