Svjedočimo jednoj od najneizvjesnijih sezona HNL-a u povijesti, s borbom za naslov, europska mjesta, ali i borbom za ostanak u ligi koja postaje sve žešća i složenija sa svakim idućim kolom. Dan prije velikog derbija Hajduka i Dinama, odlučili smo se pozabaviti financijskim podacima, odnosno kako klubovi posluju na financijskom planu.
Tri razine
Dobro je poznato da je hrvatska liga povijesno bila jedna od najmanje konkurentnih i najneuravnoteženijih u Europi kada se mjeri raspodjelom osvojenih prvenstava. Otkad je Hajduk posljednji put podigao trofej u sezoni 2004./2005., samo je Rijeka uspjela svrgnuti Dinamo s trona u sezoni 2016./2017. Drugim riječima, Dinamo je bio prvak u 18 od posljednjih 20 sezona.
Promatranje regionalnih konkurenata pruža širu perspektivu o tome kako izgledaju konkurentne lige: Austrija i Češka imale su po četiri različita prvaka u istom razdoblju. Austrija je najsličnija Hrvatskoj u pogledu raspodjele (Red Bull Salzburg osvojio je ligu 14 puta), dok je češka liga znatno ravnomjernije raspoređena. Mađarska i Slovenija imale su po šest različitih prvaka, dok je Poljska imala – osam različitih prvaka.
Glavni pokretač nejednakosti u ligi je razlika u prihodima između klubova. Liga se zapravo dijeli na tri razine: Dinamo, ostatak “velike četvorke” i svi ostali.
Dinamova redovita prisutnost u Uefinim natjecanjima bila je ključni faktor, a prihodi od Uefe ostvareni na temelju europskih rezultata činili su više od 55% ukupnih operativnih prihoda maksimirskog kluba prošle godine. To je zbog sudjelovanja u prošlogodišnjem nokaut kolu Konferencijske lige i ovogodišnje Lige prvaka. Nasuprot tome, drugi klubovi i dalje podbacuju u europskim kvalifikacijama. Štoviše, općenito loša infrastruktura u cijeloj ligi otežava prihode od prodaje ulaznica, komercijalne prihode povezane s utakmicama i sponzorstava.
Hajduk najviše ovisi o svojoj bazi navijača – prodaja ulaznica i komercijalni prihodi čine više od 60% Hajdukovih operativnih prihoda u 2024. S druge strane, Osijek nudi odličan primjer da proračun ne jamči rezultate. Unatoč trećem najvećem proračunu u ligi, klub još nije osigurao opstanak!? Realno gledano, Šibenik vjerojatno neće ostati u najvišem rangu natjecanja, a vjerojatno i ne bi trebao, s obzirom na skandaloznu situaciju s neisplaćenim plaćama igrača. Osijekovi prihodi uvelike su poduprti “sponzorstvima” koja, unatoč padu od 44% u odnosu na prethodnu godinu, čine 50% operativnih prihoda. Rijeka, često kritizirana zbog prodaje ključnih igrača usred sezone, često izravnim rivalima (čitaj: Dinamo), posluje sa znatno manje resursa. Iako se njihova strategija može činiti kratkovidnom ili bez motivacije, ima malo više smisla s obzirom na njihova proračunska ograničenja.
Veće plaće – bolji rezultat
“Prilikom analize plaća, nameće se poznati zaključak. Navijači često vole zanemariti korelaciju plaća s rezultatima jer ‘lopta je okrugla’, ‘u nogometu je sve moguće’ ili ‘novac ne daje golove’. Iako romantično, istina je jasna: veće plaće u pravilu znače bolje igrače, a bolji igrači vode do većeg broja pobjeda i titula”, jasan je Marin Orel, analitičar Intercapitala.
Pogledamo li ljestvicu ili bodove po utakmici, Varaždin i Rijeka postižu bolje rezultate od svoje realne financijske snage, dok bi se Osijek trebao natjecati za Europu, a ne tavoriti u donjem dijelu ljestvice.
“Nakon plaća – obično najvećeg operativnog troška – dolazi profitabilnost. Ovdje se bruto dobit definira kao operativni prihod umanjen za operativne troškove, dakle isključujući transfere igrača. Ona odražava ono što bi klubovi zaradili da se igrači ne kupuju ili prodaju. Iako su gubici češći u nogometu nego u tradicionalnim industrijama, zabrinjavajuće je da su samo Dinamo i Osijek ostvarili bruto dobit – Dinamo zahvaljujući priljevima od Uefe, Osijek zahvaljujući sponzorstvima. Kada u jednadžbu uključimo transfere igrača i pogledamo neto dobit, postaje jasno koliko su klubovi HNL-a ovisni o prodaji igrača. Iako se očekuje u ligi u razvoju, ovo pretjerano oslanjanje signalizira strukturnu slabost, financijsku nestabilnost i nisku profitabilnost. Također, manji klubovi poput Gorice, Istre i Šibenika i dalje se financijski bore, ali čak i Hajduk nastavlja generirati gubitke”, jasan je Orel. Sada o kapitalu. Nakon još jedne godine negativnog bilančnog kapitala, Hajduk sada ima negativan kapital, s kumulativnim gubicima koji dosežu 40 milijuna eura. I ne, rezerviranje Vuškovićevog transfera kada napuni 18 godina neće to popraviti. Očito se svi ponovo uzdaju u političko rješenje Hajdukovih sportsko-financijskih problema. Prvenstveno se tu misli na Grad Split koji, bez obzira na to tko obnašao vlast, “neće dopustiti” da Hajduk potone u stečaj.
Šibenik i Gorica su također u minusu, dok Rijeka i Istra imaju 17 milijuna eura, odnosno 25 milijuna eura akumuliranih gubitaka. Dinamo, jedan od rijetkih klubova koji dosljedno generira dobit, akumulirao je 23 milijuna eura kapitala. Varaždin također zaslužuje pohvalu kao dobro vođen klub sa solidnim potencijalom.
Ova sezona će iznjedriti “najgoreg prvaka” u povijesti HNL-a (u formatu s 10 klubova), prema osvojenim bodovima. Vrlo je vjerojatno da će prvak imati manje od osvojena 2 boda po utakmici. Što nikako nije dobro.
Dinamo je u tekućoj sezoni dosta lutao u sportskom segmentu, dokaz tome su i četiri promijenjena trenera. Dolazak Zvonimira Bobana na mjesto predsjednika Uprave, vjeruju navijači, donijet će i radikalno poboljšanje kvalitete sportskog segmenta kluba. Drugi dio Dinamove priče nije problem. Upravo suprotno. Komercijalni segment kluba “radi” bolje nego ikad, no postavlja se pitanje je li takvo što održivo ako se rezultati pogoršaju. Brojke su jasne. Gotovo polovina Dinamovih godišnjih prihoda dolazi od zarade u Ligi prvaka i transfera. Ne bude li Lige prvaka, i ta će prihodovna stavka u proračunu biti daleko manja. Dinamo je uprihodio više nego dvostruko od Hajduka, odnosno 77,2 milijuna eura. Prihodovano je 6,6 milijuna eura od članarina i ulaznica (porast od 89% u odnosu na godinu ranije), a prihodi od sponzorstava i oglašavanja porasli su za 34% na gotovo 2,9 milijuna eura. Komercijalni prihodi, među kojima se ističu ugostiteljstvo, najam i suveniri, narasli su za 48% i iznose više od 6,3 milijuna eura.
Pokazatelj novih vjetrova u upravljanju klubom, uz fokus na ostvarivanje prihoda izvan terena i na jačanju brenda Dinama, povećanja posjete i prodaje. U ovom segmentu klub je iza Hajduka, no osjetno je i po ovim pokazateljima da se te razlike smanjuju.
Dinamo je godinama bio zatvoren i u sukobima s navijačima zbog čega su prihodi u komercijalnom smislu bili vrlo niski. Tu je i pitanje stadiona koje je pokrenuto i koji će zasigurno, kada se izgradi biti novi mamac za posjetitelje i izvor generiranja znatnih prihoda kluba. Dinamo je godinama, pa tako i u 2024. osigurao tako visoke prihode prije svega zbog europskih nogometnih uspjeha. Europski prihodi, više od 27 milijuna eura pripali su Dinamu zahvaljujući sudjelovanju u Ligi prvaka.
Hajduk u debelom minusu
Hajdukovo financijsko poslovanje već je godinama loše, a ne mogu se pohvaliti ni uspjesima u sportskom segmentu.
Godine 2023. Hajduk je imao gubitak od 11,8 milijuna eura. Minus u 2023. godini utjecao je na povećanje akumuliranog gubitka, koji je zaključno s 2023. godinom iznosio 29,3 milijuna eura. Hajduk je 2024. godinu završio s gubitkom od 10,7 milijuna eura. Prema podacima Fine, temeljni kapital kluba je 35,4 milijuna eura, čime je on gotovo na razini akumuliranog duga. Prihodi kluba porasli su s 19,3 na 25,4 milijuna eura, ali su narasli i rashodi, i to s 32 milijuna u 2023. na 35 milijuna u 2024. – od čega najveći teret čine plaće igrača, i to u iznosu od 14 milijuna eura, što je više u odnosu na 11,9 milijuna u 2023. Posebno je alarmantan podatak o kreditnim obvezama: čak 8,3 milijuna eura klub mora vratiti do kraja 2025., dok su dugoročne 11,4 milijuna eura.
Rijeka je 2024. završila u plusu većem od 40 tisuća eura. Ukupni rashodi kluba u protekloj su godini narasli s 14 na 17 milijuna eura, ali uz tek blago povećanje plaća s 5,8 na 6,2 milijuna eura. Klub ima aktivne kreditne obveze zbog ulaganja u infrastrukturu – stadion i kamp, no nema znakova financijske nestabilnosti. Uprava kluba, na čelu s Damirom Miškovićem, jasno profilira Rijeku kao moderni sportski brend koji razumije da dugoročni uspjeh proizlazi iz stabilnog financijskog temelja.
Hajduku nedostaje koherentnosti i na terenu i izvan njega. Rijeka si ne može ili neće priuštiti zadržati vrhunske talente cijelu sezonu. Osijek se bori s financijskim problemima, dok rastu napetosti između navijača i uprave. Na putu smo prema još jednom razočaravajućem europskom ljetu.
HNL ipak pomalo napreduje
U međuvremenu, manji klubovi jedva zatvaraju proračune dok pokušavaju ostvariti rezultate. Šibenik čak ni ne plaća igrače.
“Ipak, da ne bismo zvučali odveć pesimistično, nisu izgubljene sve nade. Dinamo zadržava značajnu kvalitetu na europskoj razini. Hajdukova navijačka baza ostaje sila. Rijeka uvijek pronađe način da preživi. Osijek je sada na dnu, tako da je jedini put prema gore. Klubovi poput Slavena, Istre i Varaždina pokazuju nam da je uz pravilno praćenje, stil igre i strategiju mjesto među prva četiri nadohvat ruke”, poručuje Marin Orel.
Infrastruktura se polako, ali sigurno poboljšava, a europska klupska natjecanja ostaju neiskorišteni izvor prihoda za ostatak lige. No, osim što im je potrebno malo sreće, klubovi HNL-a moraju usvojiti strateške poslovne prakse i razborito upravljanje – a to se još smatra pravom rijetkošću u hrvatskom nogometu. Odgovornost za poslovanje je na vlasnicima – bilo pojedincu ili dioničarima, nadzornom odboru, kao i upravljačkoj strukturi. Kako u biznisu, tako i u nogometnim klubovima.
