Bruno Petković (30) zbog zdravstvenih problema neće igrati u subotu na Poljudu. I to je jako loša vijest za Dinamo.
Evo najprije statističkih pokazatelja koji će matematički pokazati razloge za zabrinutost dinamovaca. Posljednji gol koji je bilo koji Dinamov igrač postigao na Poljudu, a da to nije bio Petković, dogodio se prije točno četiri godine. Veliki derbi tada je završio rezultatom 1:1, jedini pogodak za Modre zabio je Lovro Majer, a asistent je bio Bruno Petković.
Posljednji gol Dinama na Poljudu u kojem Petković nije bio ni strijelac ni asistent zabio je Mislav Oršić još 12. rujna 2020. Od tada je prošlo više od četiri i pol godine.
Uglavnom, u posljednjih osam velikih derbija igranih na Poljudu Dinamo je zabio samo tri gola, sva tri potpisao je Petković. Dinamo je izgubio obje od tih osam utakmica u kojima Petković nije upisao ni minute. Dinamo je izgubio i utakmicu u kojoj je Petković zbog ozljede morao izaći već u 44. minuti.
Statistika – doduše – u nogometu nikada neće biti svetinja kao što je slučaj u drugim loptačkim sportovima, ali Dinamo definitivno nije ista momčad kao kad je Petković na terenu. Čak i kada se momčad posljednjih mjeseci kompletirala s povratkom Petra Sučića, Josipa Mišića i Arijana Ademija, jasno je bilo da je Petkovićev izostanak nenadoknadiv. Koliko god Sandro Kulenović i Wilfried Kanga imali centarforskih ili golgeterskih kvaliteta, Petković je u Dinamu već šest sezona puno više od napadača.
I prošle je sezone Dinamo bio u velikoj krizi igre i rezultata, ali kad se Petković nakon gotovo dva mjeseca stanke (listopad i studeni) napokon oporavio od ozljede u derbiju s Hajdukom, u sljedećih 20 kola s njim na terenu momčad je upisala 16 pobjeda, tri remija i tek jedan poraz, te bez problema osvojila naslov.
Nije Petković zabijao kao na traci, jer šest golova uz tri asistencije mogu ići eventualno u rubriku “solidan” ako nas vodi golgeterska statistika. Međutim, baš se tada najbolje vidjelo koliko je Dinamo drugačiji s Petkovićem na terenu, koliko lakše dobiva potrebnu dubinu i stvara šanse. Petković je i kad nije zabijao, pa i kad nije igrao dobro, najčešće bio Dinamov ključni igrač na terenu, što je rijetka nogometna odlika centarfora. Petković svojim načinom igre suigrače čini boljima, što je odlika u pravilu rezervirana samo za raskošne playmakere.
Nenad Bjelica jesenas nije uspio dočekati zdravog Petkovića i platio je to glavom. Ista je sudbina snašla i Fabija Cannavara, koji nije imao sreće dočekati makar jednu utakmicu u kojoj bi Petković bio sposoban startati. Tko bi se usudio potpisati da Bjelica ili Cannavaro i danas ne bi bili Dinamovi treneri da su imali zdravog Petkovića? Nevažno u kakvoj formi, jer Petković ne treba posebnu nogometnu formu da bi potezom prelomio utakmicu.
Stoga je jasno da će Petkovićevo neigranje u subotnjem derbiju biti golemi udarac za Dinamo. U osam posljednjih derbija igranih na Poljudu ukupno je postignuto osam golova. Ni Dinamo ni Hajduk nisu uspjeli zabiti dva gola na jednoj utakmici, teško se sjetiti da je bilo tko stvorio više od jedne velike šanse na utakmici. To su najčešće šahovske bitke, s puno prekršaja, natezanja, nervoze, a s jako malo igre.
U takvim utakmicama često odlučuje jedan potez, a Petković je na tom polju nenadmašan u SuperSport HNL-u već godinama. Napokon, ne može biti slučajno da je on jedini Dinamov igrač koji je u zadnje četiri godine zabio na Poljudu.
Petković je često na meti kritičara. Katkad i s razlogom, jer svi znamo da je (bio) kalibar igrača za velike europske klubove. I neupitno je sam kriv što nije napravio puno, puno veću karijeru. Međutim, nepravedno se zapostavlja podatak da je u ovoj sezoni posljednji put bio starter još 28. rujna u utakmici 8. kola, kada je zabio gol Lokomotivi u Dinamovoj 5:1 pobjedi. Nakon toga je u 10 utakmica u pravilu nespreman ulazio s klupe, a u 14 nije ni igrao, većinom zbog ozljede.
Je li se uz sve sve zdravstvene probleme mogao ranije vratiti i imati veću minutažu u nogama? Praktički je šest mjeseci izvan pravog treninga, a nije potrgao ligamente ili slomio nogu. Naravno da takve stvari izazivaju određene nedoumice, ali odgovore na sva pitanja o Petkovićevom tako dugom izbivanju može dati samo Dinamovo medicinsko osoblje.
Jedino što možemo je još jednom podvući da bi Dinamova sezona vjerojatno bila puno drugačija s Petkovićem na terenu. I da su Hajdukovi igrači sigurno sretni što ga u subotu neće biti na travnjaku. Svaka čast Martinu Baturini, Sučiću, Marku Pjaci, Luki Stojkoviću ili Kulenoviću, ali Petkovićev je izostanak nenadoknadiv.
U razgovoru s jednim prvotimcem Dinama dotaknuli smo se i Petkovića. “Kako je s njim igrati i trenirati? Zna s njim katkad biti teško, ali bez njega je puno teže, bez njega često bude – nikako!”
Teško ćemo naći bolju definiciju za sve što Bruno Petković znači Dinamu…
