Ovaj dan Hajduk čeka 20 godina, utakmicu u kojoj može zakucati Dinamo i samo tri kola do kraja sezone prigrabiti velike izglede za osvajanje naslova prvaka. Istodobno, ovo je trenutak o kojem Modri sanjaju od petka 13. rujna 2024. kad su porazom od najvećeg rivala na Maksimiru zapali u rezultatski minus iz kojeg se nisu uspjeli izvući, da bi još nedavno od mnogih bili prekriženi u borbi za krunu: pobjedom bi preskočili Bijele i izbili na prvo mjesto. Zavisno od nedjeljnog rezultata Rijeke možda bi i preuzeli stijeg na čelu karavane. Kako igraju, sve će biti rulet, a ulog na stolu mjeri se u desecima milijuna eura.
Mnogi koji su aktualnu sezonu SHNL-a opisali kao sapunicu definitivno imaju argumente. Toliko hektike, kriza, posrtaja, patnje, drama, obrata, najkraćih puteva od euforije do depresije, kombiniranja, kalkuliranja, sumnji u treću stranu, a na koncu netko će, kako to biva, biti sretnik. Kraj će za prvaka značiti eksplozija sreće koja će eskalirati sve do delirija.
Hajduk i Dinamo na Poljudu imaju derbi u kojem bi barem 90 posto ljudi prije očekivalo da će se dogoditi prekid zbog nestanka struje, iako je termin 16 sati, nego da ćemo svjedočiti kvalitetnoj igri, no nadmeću se za masivne bodove čija snaga može pisati povijest. Premda s obje strane samo pobjedom mogu biti zadovoljni, ne bismo se kladili da neće biti vožnje pod ručnom kočnicom i iščekivanja zgoditka. Koji mogu, ali i ne moraju dočekati. Hoće li netko biti hrabriji i preuzeti više rizika ili će nam servirati uobičajeni ručak bez okusa?
Hajduk je stavio na konto sedam bodova protiv Dinama, ako ga matira i treći put u sezoni, nitko mu neće moći reći slova bude li osvajač lige, ma kakve izvedbe momčad Gennara Gattusa imala. Tko u tri navrata tuče Modre i zauzme prvo mjesto, imate mu se pravo samo nakloniti. Narativ o uspjehu mnoge činjenice stavio bi u pozitivan kontekst. Za Talijana bi se pisalo da je napravio čudo s ekipom kakvu vodi, za Sandra Perkovića da je spasio Dinamo. Prvaku se gotovo nikad ne čačka za istinom.
Za rubriku vjerovali ili ne stoji podatak da će od 4. ožujka 2020. godine, kad su momčadi vodili Igor Tudor i Nenad Bjelica, ovo biti već 16. sudar različitih trenera. U međuvremenu odigrana su 24 derbija u kojima su Dinamo vodila osmorica – Bjelica, Mamić, Krznar, Kopić, Čačić, Bišćan, Jakirović i Cannavaro, a Hajduk sedmorica: Tudor, Vukas Tramezzani, Dambrauskas, Karoglan, Leko i Gattuso. Ako se pitate zašto Hajduk i Dinamo igrački ne nude više, odgovor treba potražiti u struci. Dok su uspješni klubovi u Europi u pravilu u tom razdoblju imali jednog do tri trenera, čelnici Dinama koji je nanizao sve domaće titule i napravio ozbiljne europske rezultate mijenjali su ih brže nego gume na autu. To je pitanje kontinuiteta struke, ali i kompetencije onih koji su odlučivali kome će momčad dati u ruke.
Navijači i komentatori zazivaju junake, bijeli puk još jednom se kune u Marka Livaju, a dinamovci i dalje ne znaju od koga očekivati herojska djela. Marko Pjaca bio je čovjek odluke s Rijekom, no Modri nisu kroz sezonu afirmirali neupitnu prvu violinu u novom okolnostima u kojima je Bruno Petković vrlo malo igrao. Martin Baturina je bio predestiniran, ali i on se kroz tjedan bavio “vidanjem rane”. Znamo da više od ičega želi zaigrati možda i svoj zadnji derbi za Modre protiv Bijelih, barem u ovoj eri, i samo ga najgora liječnika odluka može odvojiti od toga da barem dio utakmice provede na terenu.
Tko god potpisuje scenarij i režiju SHNL-a, Televisa ili Netflix, dobro nas je zabavio i gadno bi podbacio kad bi prvenstvo bilo riješeno četiri kola prije kraja, računajući i ulogu Rijeke. Nitko ne treba biti siguran da u finišu nećemo svjedočiti novom zapletu, i tako sve do konačnog kraja u kojem ćemo dobiti najsiromašnijeg prvaka. Po broju osvojenih bodova. Međutim, akteri poljudskog susreta rijetko su kada mogli u izravnom dvoboju toliko puno dobiti i izgubiti.
