Hajduk ni ove sezone neće biti prvak. Ostala su još tri kola, ali nema ovaj Hajduk ni izbliza snage osvojiti u njima devet bodova, pa eventualno dočekati Dinamov kiks. Hajduk je potopljen i već danas može krenuti s još jednom rekonstrukcijom kompletnog vodstva kluba i kompletne svlačionice. Perspektiva mu nije nimalo dobra. Dapače, postoji niz nogometnih i financijskih argumenata da će sljedeća sezona biti puno lošija od ove…
Borba za naslov prvaka mjesecima je gurala pod tepih sve goleme probleme na Poljudu. I zato će današnje jutro vjerojatno biti teže od bilo kojeg u tih 20 godina koliko Hajduka čeka naslov prvaka. Nestala je nada zvana titula prvaka, na redu je suočavanje s bolnom istinom.
Već smo pisali da Hajduk čeka nikad neizvjesnije ljeto. Aktualni Nadzorni odbor je na odlasku, u lipnju ćemo dobiti novi. Aktualni je promašio sve što je mogao promašiti i zato se mijenja već nakon tri godine.
OK, doći će novi ljudi, ali što to oni suštinski novo mogu donijeti na Poljud? Kako će pronaći predsjednika koji je u stanju nositi Hajduk na svojim leđima? Zar toliki prethodni izbori nisu jasno pokazali da takav model biranja predsjednika jednostavno ne funkcionira? Prošlo je 14 godina od prvih izbora, a Hajduk se doslovno nije maknuo s mjesta.
Što je to napravljeno u tih 14 godina? Pustimo to što se naslov prvaka nije dočekao. Silne Uprave koje su se mijenjale nikako nisu uspjele shvatiti da naslov prvaka mora biti posljedica kontinuiranog rasta kluba u svim njegovim segmentima, a ne primarni cilj.
U Splitu i Dalmaciji svi vole pričati o “našoj dici”, o tome da Hajduk mora biti oslonjen na vlastite snage kako bi mogao biti moćan kao nekada. A Hajduk u 14 godina nije uspio ni pokušati barem odrediti lokaciju na kojoj bi se kamp trebao graditi. Kompletna Akademija i dalje trenira na jednom terenu, baš kao i seniorska momčad. Gennaro Gattuso je ostao šokiran kad je vidio u kakvim uvjetima rade igrači koji su dio kluba kojeg mi u Hrvatskoj doživljavamo tako velikim. Hajdukova je infrastruktura sramota svih Nadzornih odbora i izabranih predsjednika još od 2011. kada je Naš Hajduk prvi put izašao na demokratske izbore.
Znate li kada je Hajduk zadnji put u svojoj Akademiji izbacio igrača koji je izrastao u nositelja igre Vatrenih? Bio je to Ivan Perišić (36), koji je Hajduk napustio davne 2006., bilo mu je tek 17 godina.
Nikola Vlašić (27) posljednji je Hajdukov igrač koji je imao ozbiljan status u reprezentaciji. Vlašić je zadnju utakmicu za juniore odigrao još 2014. A i Vlašić je velikim dijelom plod obiteljskog projekta. Posljednji pravi Hajdukov projekt koji je važan dio Vatrenih je Mario Pašalić, kojem je 30 godina.
O tome se – međutim – ne priča. Priča se samo o prodanim ulaznicama, preplatama, broju članova, prihodima od prodanih dresova, šalova, čaša ili jogurta. Svaka čast na tome, poglavito Lukši Jakobušiću koji je kao predsjednik na marketinškom polju napravio čuda za Hajduk, ali Hajduk je nogometni klub. A taj nogometni klub već 14 godina u svom demokratskom modelu ne uspijeva riješiti pitanja vezana uz nogometni napredak. Čak ni ne pokušava.
Zašto bi Hajdukovi navijači trebali vjerovati da će se u lipnju dogoditi veliki preokret? Koji će novi članovi Nadzornog odbora pronaći predsjednika koji zna što je klub, što je nogomet, što je Hajduk i koji će imati snage promijeniti kompletan pristup klupskoj politici? Tko je taj čovjek? Tko će biti Hajdukov Zvonimir Boban, kojeg je barem 80 posto navijača Dinama dočekalo kao istinski sjajno rješenje za njihov omiljeni klub?
Napokon, Boban je prvi stava da i Dinamo mora promijeniti izborni model. Ne da članovi Skupštine biraju predsjednika, nego da se predsjednik bira po modelu “jedan član – jedan glas”. I to tako da predsjednički kandidati predstave svoje ljude s kojima ulaze u klubu, novce koje bi uložili, projekte koje bi u te četiri godine napravili… Tako to rade i Barcelona i Real Madrid.
Je li tako teško priznati da nakon Jakobušićeve smjene u travnju prošle godine Ivan Bilić nije postao predsjednik zato što je imao impresivan životopis, nego zato što članovi Nadzornog odbora nisu imali kvalitetno rješenje? Jako je uzak krug uspješnih i dokazanih ljudi u poslovnom i nogometnom svijetu, a koliko čujemo male su šanse da bilo tko od njih u postojećim okolnostima prihvati mjesto predsjednika Hajduka. I taj podatak jasno ukazuje da se postojeći model izbora mora promijeniti. Hajduku hitno treba ekipa sposobnih poslovnih ljudi s kojom će u klub ući značajna financijska injekcija, kako bi se klub postavio na zdrave noge i još jednom krenuo ispočetka.
Međutim, Naš Hajduk (još) nije tog stava i zato će se u lipnju nastaviti po starome. Izabrat će se novi članovi Nadzornog odbora i oni će potražiti novog predsjednika. Već sad svi znamo da to neće biti Hajdukova verzija Bobana, jer takvog nema na vidiku. A onog tko će na koncu biti izabran – doista čeka ljeto iz pakla.
Minusi su teški tko zna koliko milijuna eura, a svlačionica prepuna preplaćenih i tržištu nezanimljivih igrača, kojih se neće biti lako riješiti. Novog predsjednika vjerojatno čeka i potraga za novim sportskim direktorom, u aktualnog Francoisa Vitalija malo tko vjeruje. Tražit će se i novi trener. Gennaro Gattuso javno je rekao da je “izgubio nekoliko godina života u tih 11 mjeseci rada na Poljudu”. Sumnjamo da stoga ima želju iznova sve to proživljavati. Realno je da će otići sam, pa Hajduk ne treba brinuti o tome kako namaknuti novac za njegovu otpremninu. Trebat će pronaći i dosta novih igrača (nekolicini ističe ugovor, a neke će trebati prodati da bi se preživjelo), po mogućnosti bitno jeftinijih, a nešto boljih od ovih koje Hajduk sada ima. I pod svaku cijenu ostaviti Marka Livaju u klubu, jer inače bi mogla uslijediti borba za ostanak. Svi ostali “senatori” mogu ići…
O tome da Akademija treba potpuni remont ne treba ni pričati, ali kako ćeš u nju dovesti kvalitetan kadar kad imaš sramotne uvjete za rad? I nije izgledno da se po pitanju kampa stvari promijene još najmanje dvije godine, jer toliko će trebati za izgradnju terena da se već danas odredi lokacija. Što se neće dogoditi ni danas, a ni ove godine.
Golemi zahvati čekaju Hajduk, da su napravljeni u siječnju, te da u blagajni ima novca, možda bi i bilo dovoljno vremena nešto kvalitetnije pripremiti novu sezonu, barem po pitanju prve momčadi. Ovako, bez vremena i novca nema šansi, baš kao što ni Nikola Kalinić ljetos iz istih razloga nije imao šansi složiti dobru momčad. Došao je previše kasno, a i k tome se tek učio poslu sportskog direktora. Nevjerojatno je u stvari da je tako loše selekcionirana momčad uopće došla u priliku osvojiti naslov prvaka.
Da ne bi bilo zablude, svi nabrojani problemi dočekali bi Hajduk i da se naslov prvaka nekim čudom osvoji, samo bi se o tome počelo pričati koji tjedan kasnije i s daleko više optimizma, jer bi val euforije trajao barem do prve europske utakmice.
Ovako se barem može odmah krenuti, koliko god za sljedeću sezonu već sad prekasno bilo…
