Država bi trebala ići prema ukidanju univerzalnih subvencija cijena energenata uz preusmjeravanje potpore najugroženijim građanima, zaključuje Leonarda Srdelić, znanstvenica s Instituta za javne financije u nedavno objavljenom Osvrtu u kojem analizira intervencije Vlade na tržištu energenata posljednje tri godine.
Stav znanstvenice podržava Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) iz koje poručuju da su univerzalne subvencije, uvedene zbog energetske krize uzrokovane ratom u Ukrajini, bile potrebne za stabilizaciju cijena. “No njihovo dugoročno zadržavanje stvara niz negativnih učinaka”, upozoravaju. S druge strane, Igor Dekanić, energetski stručnjak, odgovora da je teško odgovoriti na pitanje je li došlo vrijeme za povratak na tržišno određivanje cijena energenata. “Takav bi odgovor zahtijevao izradu kompleksne analize energetike te ekonomije ne samo Hrvatske već i nama susjednih zemalja”, kaže.
Ukidanje univerzalnih subvencija bilo je i najavljeno prilikom donošenja pretposljednjeg paketa mjera pomoći u rujnu prošle godine. Međutim, ekonomske nestabilnosti uzrokovane trgovinskim ratom ponukale su Vladu da u cijene energenata intervenira i posljednjim, osmim, paketom mjera donesenim u ožujku. Tada je samo za održavanje iste cijene struje, plina i toplinske energije do ožujka 2026. odlučila izdvojiti 140 milijuna eura. Znanstvenica Srdelić izračunala je da je u posljednje tri godine, od 2022. do 2025., za mjere subvencioniranja cijena energenata Vlada izdvojila oko 6,4 milijarde eura. Tu bi potrošnju, smatra, polako trebalo privoditi kraju.
Najveće povećanje u EU
Srdelić u analizi “Subvencije cijena energenata i zelena tranzicija – sukob titana?” ističe da su intervencije Vlade, kroz snižavanja stope PDV-a na energente (13 posto na električnu energiju te pet posto na plin i grijanje), ograničavanje maloprodajnih cijena struje i plina te izravne subvencije energetskim tvrtkama, kratkoročno ostvarile cilj stabilizacije. “Osim ekonomskih koristi, zaštita standarda građana pridonijela je i socijalnoj stabilnosti – smanjen je rizik od socijalnih nemira ili političkih tenzija u jeku krize“, navodi Srdelić. Međutim, mjere pomoći dugoročno nisu održive, upozorava.
Objašnjava da snižena stopa PDV-a i subvencije mogu povećati proračunski deficit i javni dug. Osim toga, HEP-u je zbog zamrznutih cijena u 2022. prihod smanjen za oko 61 milijun eura što smanjuje njegove kapacitete za ulaganja u mrežu i nove izvore energije. Znanstvenica navodi i da subvencije iskrivljuju tržišne signale, odnosno ne potiču potrošače i tvrtke na smanjenje potrošnje i ulaganje u energetsku učinkovitost. Konačno, subvencioniranje fosilne energije smanjuje pritisak za prelazak na obnovljive izvore energije, kaže Srdelić, zaključujući da bi Vlada trebala izraditi jasnu strategiju postupnog ukidanja općih subvencija i usmjeravanja potpore prema najugroženijim građanima.S njezinim zaključkom slažu se i u HUP-u.
“Vrijeme je za postupno i odgovorno ukidanje univerzalnih subvencija, uz jasne kriterije i paralelno uvođenje ciljano usmjerenih mjera za socijalno ugrožene građane i male i srednje poduzetnike. Većina gospodarstva već godinu i pol dana plaća tržišne cijene električne energije i plina, dok su kućanstva i dalje zaštićena, i subvencioniraju se bez ikakvih kriterija”, navode iz HUP-a. Podsjećaju pritom da, za razliku od većine EU zemalja, u Hrvatskoj gospodarstvo plaća veću cijenu električne energije od kućanstva, iako je ono ključni nositelj dodane vrijednosti, zapošljavanja i izvoza. “Ponavljamo da su se hrvatske kompanije suočile s najvećim povećanjem cijene električne energije u EU, u odnosu na pretpandemijsko razdoblje, što je sigurno utjecalo na pad konkurentnosti, ali i djelovalo prociklički inflatorno”, ističu iz HUP-a navodeći da je takav model neodrživ i destimulativan za ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore.
Međutim, stručnjak za energetiku Dekanić, upozorava da ne stoji argument da subvencije narušavaju prelazak na obnovljive izvore energije. “Zelena energija spada u izvor koji prima najviše subvencija. Pitanje je koga subvencionirati”, kaže stručnjak ističući da sve vlade interveniraju u vremenima energetskih kriza.
Utjecaj na turizam
Međutim, od 2022. do danas mnoge su se stvari promijenile te je energija ponovno postala jeftina. “Međunarodne cijene nafte posljednjih su tjedana dvostruko niže nego što su bile prije deset godina”, ističe Dekanić, dodajući da se zbog raznih razloga taj pad još uvijek ne odražava na cijene koje plaćaju potrošači.
“Da se, primjerice, ukine ograničenje cijene goriva u Hrvatskoj cijena benzina bi sigurno poskupjela na 1,80 eura po litri”, navodi Dekanić ističući važnost ove mjere za hrvatski turizam.
Međutim, iz HUP-a predlažu deregulaciju cijena goriva na autocestama tijekom turističke sezone, uz nastavak zaštite lokalnog stanovništva kroz regulaciju izvan autocesta. “Takva mjera bi omogućila tržišno formiranje cijena u uvjetima povećane potražnje i potaknula konkurenciju. Čak i u uvjetima djelomične deregulacije cijene goriva u Hrvatskoj bi i dalje ostale među najpovoljnijima u regiji”, navode iz HUP-a ističući da bi trebalo provesti i hitnu korekciju distribucijskih tarifa za plin, koje su zamrznute od 2020.
Uvođenje subvencija, pa njihovo ukidanje, posebno u području energetike koja ima iznimno važan utjecaj na potrošače i gospodarstvo, uvijek izaziva kontroverze. Dekanić stoga upozorava da za takve poteze treba napraviti jasne i detaljne analize. Srdelić tome dodaje da bi Vlada trebala jasno definirati dugoročne ciljeve i očekivane učinke svojih mjera na javne financije, ulaganja i potrošnju. Sve bi to, naravno, trebala i transparentno komunicirati s javnošću.
