Dok nije došao Uber, dubrovački su taksisti bili veliki biznismeni, gospari. Vozili su Mercedese i ispod toga standarda se nije išlo. Svaki je sagradio ili kupio kuću Zakon ih je tretirao kao javni prijevoz iako ih je domaća čeljad koristila samo ako je u pitanju život, a hitna je negdje na terenu. To je bilo u Jugoslaviji, u komunizmu.
Danas se Uberom voze čak i neki penzioneri. Vozači kukaju kao što su vazda kukali, ali istina je da se na Uberu nitko nije obogatio. Zaradio jest, ali ne baš za kuću i mercedesa. Uber i Bolt su demokratizirali taksi službu, cijene su drastično pale i prijevoz je građanima i turistima postao dostupniji.
Načelno, na Uber možete gledati kao na digitalnu platformu s kojom su samozaposleni vozači udružili rad. Mogli su lijepo voziti za sebe, ali su vidjeli da zbog nižih cijena svi koriste taj vražji Uber, Bolt, Wolt ili kako li se već zovu te digitalije. Trebalo se prilagoditi, uključiti mobitel i vozit da aplikaciju umjesto na stari taksimetar koji se lijepo dao manipulirati u dobra stara vremena. E sad, to je jedna strana medalje.
Druga je da Uber koristi činjenicu da vozači nisu njegovi zaposlenici nego nezavisni ugovaratelji pa nemaju ni pravo na minimalac ili bez prava na bolovanje jer ta prava reguliraju kroz vlastiti obrt ili firmu. Godišnji nemaju jer rade koliko i kad im se hoće. Istina je međutim da se, zapravo, radi o lažnoj samozaposlenosti; da su vozači postali ovisni o odlukama Ubera koji diktira cijene, uvjete i pristup tržištu, čak ih i kažnjava za određena postupanja. Za vrijeme korone u nekim je zemljama isplaćivao i neke pomoći. Francuski i nizozemski sudovi stoga su vozačima priznali neka zaposlenička prava. Europska unija je na putu da donese novi zakon o gig ekonomiji. To vam je ekonomija povremenih poslova kao što su Uber, Bolt, Wolt, Glovo, Airbnb i slično.
Utoliko, doista mislim da dubrovački vozači Ubera imaju pravo na štrajk, jednodnevno gašenje aplikacije. Što ne znači da se slažem sa svim njihovim zahtjevima, ali transparentnost i odgovornost u pogledu agregatora i partner-firmi, standarde za vozila i vozače, sigurnost i zaštitu vozača te uključivanje vozača u odlučivanje svakako podržavam. Da će oni odlučivati smije li stranac s radnom privremenim ili stalnim boravkom voziti Uber ili samo Glovo, smiju li stranci čistiti sobe ili mogu i apartmane, smiju li postavljati pločice ili samo zidati o tome ne mogu odlučivati vozači Ubera koji ne žele biti redvno registrirani taksisti nego baš vozači na digitalnim platformama.
Uberovci traže povećanje cijena. Kažu, ne može pivo u Gradu biti 7, a vožnja 5 eura. Ne može ni pivo biti 2 eura skuplje nego u Rimu, ne može pizza biti skuplja nego u Rimu, pa opet jest. Jer su se tamo odlučili imati razumne cijene i cjelogodišnji turizam, a mi turiste deremo k‘o Musa jarca, šišamo ih k‘o ovce jer mislimo da ovo što mi imamo, nema nigdje na svijetu. Pa onda kukamo kako je i nama sve skupo…
