U posljednje vrijeme se često govori o zaštiti Jadrana, gdje je Morski HR zasigurno jedan od najglasnijih zagovornika, no o ribarima se priča malo ili nimalo. Sve je više onih koji svoje brodove odlučuju zauvijek pozdraviti kroz scraping (uništavanje uz naknadu države i obavezu da se neće baviti aktivnim ribolovom), jer smatraju da ribolov više nema smisla. Sve više ih se kontrolira, a sve manje se pomaže opstanku ovog sektora.
Ribari, između ostalog, upozoravaju i na jedan sulud fenomen u Hrvatskoj; tuna ima u izobilju, njima se zabranjuje izlov, odnosno postoje točno propisane kvote i broj brodova i ribolovaca koji ih smije loviti, postoje i farme tuna, a Hrvati u pravilu na svojim ribarnicama mogu kupiti trećerazrednu tunu vrlo upitne kvalitete iz Indijskog oceana.
Zoran Šuperba ribar je s broda Opat koji nam šalje video koji je postao dio njihove svakodnevice. Na sonderu vide jata srdela i inćuna, no do njih ne mogu, jer između potencijalnog ulova i ribarskog broda su tune. A osim što tune ne smiju uloviti, bace li mreže za loviti srdelu, tune će ih isparati i nastat će velika šteta.
Biznis s tunama i uzgojem ribe cvjeta
Biznis s tunama cvjeta i meso jadranske tune tako mogu nabaviti samo privilegirani, određeni riblji restorani, zatim ova nekolicina sretnika s dozvolom za izlov i njihovi prijatelji, ostatak ide u izvoz. Da je tome tako, potvrđuju i podaci Državnog zavoda za statistiku koji upravo na konto izvoza tuna podiže državnu kvotu izvoza ribe. Primjerice, izvoz je 2022. godine bio za 49% veći od predpandemijske 2019. godine. Akvakultura i ove godine bilježi rekordan porast izvoza, posebno u susjednu Italiju.
Na izvozu tune, tvrtka Ante Gotovine je tijekom 2023. godine ostvarila 20,5 milijuna eura te je prijavila ostvarenu dobit od 3,14 milijuna eura, i tako je sjela na treće mjesto najjačih hrvatskih tvrtki specijaliziranih za uzgoj, izlov i preradu morske ribe.
Dobro, nije baš da su Hrvati neki veliki ljubitelji tune, što zbog navika, što zbog novčanika, ali posljedično gomilanju stoka tune u Jadranu, sve je manje srdela i inćuna na našim tržnicama i tanjurima, što je primarna hrana tunama i dupinima, kojih također ima sve više u Jadranu. Zbog svega, broj dana kad se srdela ne lovi se povećava, zarada i ulov ribarima smanjuje, a uvoz ribe povećava.
Zašto je tome tako, pitaju se i sami ribari.
– Nema broda na Jadranu kojemu tune ne rade probleme. Ima ih nevjerovatno. Puno ih je more. Kornati, Žirje, Murtersko more… Nema di ih nema, svaka plivarica se žali – kaže nam Šuperba i dodaje:
– Kad dođu skakavci na Šoltu, onda je to na Dnevniku… ovo je invazija! Mi imamo lovostaj, a ovi dođu i potamane svu ribu. Nema smisla, jer sad tune rade štetu našem ribarstvu. S druge strane imate u našim ribljim konzervama tunja iz indijskog oceana. Ništa ovo nema smisla s ovakvim upravljanjem, a država samo govori da je to direktiva iz Europe. A ovi iz Uprave ribarstva samo šalju dronove i pišu kazne – žali se ovaj murterski ribar i dodaje:
– U murteru se prodaje tunj iz španjolske po 25 eura za kilogram – je li to sramota? – pita se.
Pozivamo ovim putem građane da nam šalju informacije koje su od javnog interesa, a vezane su za ribarstvo, a posebno krivolov, koji uništava one poštene ribare i sportske ribolovce. Sve što smatrate vrijednim objave, dojavite nam na info@morski.hr ili WhatsApp +385 91 5 0800 00 87
Jurica Gašpar
