Na 80. obljetnicu Dana pobjede u Europi, savez između Velike Britanije i Amerike ponovno je u središtu pozornosti. Britanski premijer Keir Starmer postigao je trgovinski sporazum s Donaldom Trumpom.
Britanija, a ne Bruxelles, prva je u redu za “potpuni i sveobuhvatni” trgovinski sporazum. Priča je to koju će Keir Starmer nesumnjivo pokušati prodati – piše danas ugledni britanski medij The Telegraph, podsjećajući da je Starmer u 48 sati potpisao čak dva sporazuma – s Indijom i SAD-om u svojoj prvoj godini na dužnosti.
„Trgovinski sporazum“ objavljen danas je slab. Ne ukida sve carine uvedene ove godine, niti čini išta slično. Britanija je ispregovarala dodatnu stopu od 25 posto za 100.000 automobila svake godine, a za automobilske komponente na 10 posto, te stopu za čelik i aluminij na nulu. To je dobra stvar, da budemo jasni. Ali također je slučaj da svaka druga dodatna carina – uključujući osnovnu stopu od 10 posto – ostaje na snazi. Carine s kojima se naši izvoznici suočavaju kada pokušavaju prodati SAD-u i dalje će biti daleko veće nego što su bile prije samo nekoliko mjeseci.
Ova važna europska država potpisala strateško partnerstvo s Kinom, s kojom je Trump počeo trgovinski rat
Ovo nije britanski trijumf
U praksi, to znači da će Britanija biti u lošijoj situaciji za milijarde. Spajanjem podataka o britanskom izvozu po podkategorijama, američkim carinskim stopama i trgovinskoj elastičnosti, autor teksta u britanskom mediju došao je do grube procjene učinaka sporazuma.
Za Britaniju to nije trijumf. To čak nije ni pravi trgovinski sporazum. U najboljem slučaju, to je djelomično olakšanje od Trumpovog trgovinskog rata.
I dok Sir Keir vjeruje da je sporazum „nevjerojatna platforma za budućnost“, šanse da se na njemu nadogradi pravi trgovinski sporazum čine se malima, s premijerom fiksiranim na resetiranje EU-a koje ograničava njegovu sposobnost da ponudi regulatorne ustupke kakve su potrebne za sveobuhvatniji pakt s Washingtonom. Rezultat je da britanski izvoznici ne trče toliko da ostanu mirni koliko sprintaju punom parom dok i dalje klize unatrag.
Europa i Kina razmatraju trgovačke suradnje: No izvori trenja ostaju
