Reći će neki da nije za usporedbu, ali u biti – jest. Stvar je sigurno druge dimenzije, no osnovna baza posve je jednaka: gledajući neki dan utakmicu, a zapravo već sada klasik europskog nogometa između Intera i Barcelone, ovu Flickovu “blaugranu”, od koje se najveće i najbolje stvari tek očekuju, predstavljalo je, naime, šest igrača koji su prošli Barcinu B momčad te jedan koji je svoj put stvarao u – drugoj Dinamovoj momčadi. Od 16, dakle, igrača koji su igrali za Barcu u uzvratu polufinala Lige prvaka, njih šest plus jedan dinamovac, prošli su taj tzv. filter između juniorskog i seniorskog nogometa…
Filter kojeg, dakle, u hrvatskom nogometu nije bilo tri godine, što se itekako osjeti, ne samo na klupskom, Dinamovu, već i na reprezentativnom planu, a koji se, eto, od ove jeseni napokon vraća. I koji je Dinamo jedva dočekao, i od kojeg ponovno želi imati koristi, kao što je imao u osam godina, od 2014. do 2022., kada je zbog novih pravilnika Saveza odlučio ugasiti cijeli projekt.
Projekt koji je, inače, naveli smo i u brojkama sa strane, Dinamu posljedično donio transfere u zbiru od (barem) 160 milijuna eura, današnjih šest reprezentativaca, a hrpa je onih koji su prošli “plavu” drugu momčad te u posljednjem razdoblju pojačali i druge hrvatske sredine. Od, recentno, Ante Crnca, koji danas blista u Norwichu, ili Marka Solde, kojeg, valjda, Dinamo vraća iz Osijeka. Ukupno, gotovo deset igrača danas ima visoku europsku i svjetsku vrijednost, argumentiranu ugovorima i klubovima gdje nastupaju, kao i tržišnom vrijednošću od 10+ milijuna eura, kao i 15-ak onih sa srednjom ili nacionalnom vrijednošću, koji, dakle, nastupaju po SHNL-u, Cipru, drugim naoko manjim europskim destinacijama, ali i “ligama Petice”, no na Transfermarktu vrijede između četiri i sedam milijuna eura. Od Olma, Gvardiola, Šutala, Sučića i Baturine kao perjanica, preko More, Sose, Brekala, Gabriela (iz Arsenala), do Šunjića, Franjića, Uremovića, Jurišića, Jelenića, Jankovića, Gojaka, Špikića, Marina, Rukavine, Horkaša, Čavline… Kada sve njih stavite u kontekst osam godina, onda je jasno da se radilo o izuzetnoj proizvodnoj traci. I još je jasnije zašto se mora vratiti. Zbog ukidanja B momčadi, konačno, velika je Benfica bila u teškom sukobu sa Savezom, koji je naposljetku popustio, jer Benfica je argument imala upravo u – stvaranju. Igrača za sebe, portugalski nogomet, ali i – reprezentaciju.
Što očekivati od ovog Dinama? Za početak, proces sigurno neće biti bezbolan. Kreće se iz 3. NL-a, odnosno četvrtog ranga, gdje će trebati napraviti filter koga uopće staviti “dolje” da razvoj bude plodan i progresivan, no, recimo, kada vidimo “zastoj” Mikića, Pavića i Jakirovića, recimo, jasno je da bi im ove sezone blagotvorno značilo 15-20 utakmica takvog podražaja. “Baciti” sve najtalentiranije u Dinamo B, a onda doraditi dodatnu selekciju za iskorak u prvu momčad ili posudbu, čini se logičnim. Potom, treba oformiti stožer, u kojem bi, ako ne dođe do velikih preokreta, trebao kao trener sjediti Jerko Leko sa svojim stožerom, koji nije konačan, a onda bi se trebala naći i petorica, šestorica iskusnika koji će sve to držati. Neke iz nižih liga, a neke iz redova bivših igrača spremnih za povratak te kasniji rad u Školi ili B momčadi. Zasad, kako se može čuti, spominju se imena poput Domagoja Antolića, koji je danas u Lokomotivi, spominju se još neki iz Jaruna, kao što je Ibanez, no oni nisu jedini. Dinamo, pritom, vodi iscrpne razgovore u Savezu, zajedno s drugim zainteresiranima za vraćanje B momčadi, kako bi propozicije bile u skladu s prosperitetom; zasad, moći će nastupati igrači mlađi od 21 godine i četvorica starijih nogometaša, i svi moraju biti na ranije prijavljenom popisu igrača, a također, moći će igrati i igrači koji nisu na popisu, koji su stariji od 21 godine, a koji prethodno zbog ozljede nisu igrali za prvu momčad najmanje tri mjeseca (oni će moći nastupiti u najviše tri utakmice mjesec dana od prvog nastupa za drugu momčad). Detalje ne znamo, no klubovi pokušavaju načelno malo smekšati početne postavke, kako bi išle na ruku klubovima stvarateljima, ali da pritom ne zakinu klubove iz tog, a onda potencijalno i klubove iz viših rangove kojima streme. Ono što sigurno ostaje jest to da se neće moći dalje od 1. NL-a. Ipak, dok sve ne legne na svoje mjesto, teško je očekivati da će Dinamo baš hametice projuriti do drugog ranga. Jer, sve kreće ispočetka, a posla je, dakle, preko glave…
