Nakon Rijeke i Hajduka, Dinamovi su nogometaši upisali i treću uzastopnu pobjedu. I to na kakav način, razgalili su gotovo 12.000 gledatelja posve nadigravši Slaven Belupo, napunivši mu mrežu do vrha. Drugi put ove sezone na Maksimiru je “pukla petarda”, podsjetimo da su Plavi u 1. kolu doma svladali Istru identičnim 5:0 rezultatom, dvije su to najveće ovosezonske Dinamove pobjede.
U plavome sastavu nije bilo slabog pojedinca, briljirali su dvostruki strijelac Stojković, te Sučić (strijelac i asistent), općenito je zagrebački sastav bio prepun dobrih rješenja u igri prema naprijed, brza dodavanja i izlasci u protunapade uneredili su goste. Pa iako je bilo određenih nesigurnosti u prvome dijelu u obrambenom dijelu, sve je i tu ubrzo sjelo na svoje mjesto, pa su gosti u nastavku tek u nekoliko navrata sramežljivo primirisali Dinamovu kaznenom prostoru, ali do neke velike prilike nisu došli.
A to dostatno govori o uravnoteženosti Dinamove momčadi, trener Sandro Perković napravio je odličan posao. Nije uopće prijeporno kako je silno želio pobjedu baš protiv Koprivničanaca, budući da ga još peče onih jesenskih 1:4 (nakon debakla u Münchenu), kad je navrat-nanos preuzeo momčad i zamijenio smijenjenog Jakirovića. I dočekao je svoj trenutak, nije dopustio spuštanje tenzija u svlačionici nakon pobjede u splitskom derbiju i vidjelo se da su Plavi od samoga početka bili još kako odlučni u nakani da osvoje ova tri boda.
Nakon što je Rijeka u popodnevnim satima iščupala pobjedu u Šibeniku, Dinamo je bio i pod dodatnim pritiskom. Ali, ova se momčad zna nositi s tim, uostalom pritisak je zapravo – privilegij! Jer, kad si pod pritiskom, znači da se za nešto boriš, dakle vrijediš. I Dinamovi su nogometaši na najbolji način odradili svoje, dva kola prije kraja Rijeka i dalje ima bod prednosti, ali i vrući dah Plavih na svome vratu. A kad je tako, onaj tko osjeća taj vrući dah, nerijetko završi s “opeklinama”, vidjet ćemo kako će se stvari rasplesti u sljedećem kolu, kad Dinamo “gostuje” kod Lokomotive na Maksimiru, a Rijeka odlazi u grotlo Poljuda…
Provlači se u posljednje vrijeme da će trener Slavena Belupa, Mario Kovačević, u novoj sezoni biti trener Dinama. Ovo sigurno nije bio “jedan od prijemnih ispita”, ali sigurno mu nije ni plus u toj “kandidaturi”. Očito je bilo da je u Maksimir došao s mislima na finale Kupa (srijeda), odmarao je petoricu igrača, a nije bilo ni bolesnog Božića. I gadno je nastradao, ovo mu je drugi uzastopni teški poraz (Osijek doma 1:4), u zadnje četiri utakmice osvojio je samo bod (Istra 1:1), momčad mu je definitivno u padu.
I ova bi se “petarda” itekako mogla odraziti na njegov sastav u tom finalu s Rijekom, budući da nije baš lako u nekoliko dana vratiti potonulu momčad na površinu. Posebno kad se “preskaču” utakmice, kao što je Kovačević u ideji “preskočio” maksimirsku i mnogo je toga podredio srijedi i Rijeci. Bit će neprijeporno još rasprava o tome je li Kovačević najbolji izbor za novoga Dinamova trenera, jer na maksimirsku se klupu ne sjeda porazima, nego pobjedama, baš protiv Plavih. Povijest je to mnogo puta pokazala. A Perković, uz onaj prefiks “privremeni”, niže pobjede i još kako prijeti Rijeci…
