Stranka Direkt kritizira nedostatak transparentnosti u financijskim i poslovnim izvještajima Ultra Europe festivala, unatoč značajnim subvencijama iz javnih sredstava. Ističu da je jedini naglasak festivala na zaradi, bez obzira na javnozdravstvene i socijalne posljedice, uključujući visoke cijene vode, dereguliranu taksi djelatnost i toleranciju prema drogama.
Ukazuju na problematičan način organizacije festivala koji rezultira negativnim nuspojavama poput smrti posjetitelja, uz minimalne reakcije odgovornih. Zaključuju da bi se situacija mogla lako riješiti jasnim ugovorima i boljom regulacijom, prema primjerima drugih velikih međunarodnih festivala.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Njihovo današnje priopćenje donosimo u cijelosti:
Završio je još jedan, jubilarni Ultra Europe festival. Iznajmljivači, ugostitelji, taksisti i ostala vojska splitskih uslužnih djelatnosti zbraja prihod, vjerojatno to rade i organizatori makar nikad dosad nismo vidjeli iole detaljniji financijski ili bilo koji drugi izvještaj o poslovanju i efektima Ultra Europe, bez obzira na izdašne subvencije iz džepa poreznih obveznika.A financije su zapravo jedino što je važno vezano uz Ultra Europe. Od samog početka prije deset godina, naime, isključivo se govori o zaradi, tome je posvećeno sve, i zato nikad nismo dobili odgovor o točnom broju ljudi na festivalu, ni o broju prodanih ulaznica, pa ni procjenu financijskih i turističkih efekata za grad.
Zato je sve ponešto izvrnuto. Recimo, subvencioniramo festival koji traje cijelu noć na rubu centra grada, dok matični festival u Miamiju plaća da bi mogao trajati samo do ponoći. Ista je satnica i u Sao Paulu, brazilskom gradiću od 22 milijuna stanovnika, očito osjetljivih na noćnu buku.
Članci koji se, pak, posljednjih dana pojavljuju o “deranju” posjetitelja Ultre, narkoticima koji su ove godine doveli i do jednog smrtnog slučaja (bez naročite reakcije uključenih u festival), ponašanju i koječemu drugom, zapravo su očekivane nuspojave načina na koji je festival postavljen, i “take money and run” stanja svijesti i dijela građana, i Grada i države.
Da je u Parku mladeži kao temeljni javnozdravstveni uvjet osigurana opskrba ultranauta vodom, ne bi bilo ni pljačkaša koji im bočicu prodaju po pet eura, o drugim tekućinama da ne govorimo.
Da taksi djelatnost nije potpuno deregulirana, i na državnoj i na gradskoj razini, ne bi bilo ludovanja taksista, ni onih “pravih”, ni onih koji rade s aplikacijama, a pogotovo ne onih koji tablu taksi kupe preko malog oglasnika.
Da cijeli festival nije utemeljen na tezi “neka rade šta hoće, glavno da se zarađuje”, ne bi bilo ni neobične tolerancije na količine droge koje se vrte gradom ovih dana, uz izuzetak policije koja privodi dilere i naplaćuje kazne na licu mjesta. Svi drugi su na razini “ma pusti dicu, to je normalno uz festival”. A onda jedno takvo dijete umre i sve se nastavi kao da se ništa nije dogodilo.
Pokušajmo zamisliti situaciju u kojoj bi na nogometnoj utakmici bilo tridesetak liječničkih intervencija, da jedna osoba umre iz bilo kojeg razloga, da nešto više od 100 ljudi bude privedeno zbog dilanja ili bilo kojeg drugog razloga, da se ne zna u čovjeka broj gledatelja i da sve to skupa grad i država subvencioniraju bez analize koristi. Otprilike mjesec dana bismo iz dana u dan gledali Otvoreno na tu temu.
A zapravo je sve rješivo, vrlo lako, ugovorima koji bi postavili stvari kako treba i potpuno javno. Ako ne znaju kako, neka pitaju domaćine drugih velikih međunarodnih festivala. Uključujući i Ultru u onih još nekoliko gradova u kojima se još održava, da ne kažemo destinacija.
Moja reakcija na članak je…
