Zid se počeo graditi odmah, a iako je u početku bio uži, današnje zidine, čiju gradnju su dovršile četiri generacije, započele su 1333. i završene su tek 1506. godine.
Stonske zidine izgrađene su kao posljedica diplomacije Dubrovačke Republike, koja je uvijek nastojala rješavati stvari bez sukoba. Dubrovčani, poznati po svojoj sposobnosti dogovaranja, gotovo nikada nisu ulazili u ratove – sa svima su održavali koliko toliko dobre odnose, osim s Mletačkom Republikom!
S njima nikada nisu uspjeli postići trajan sporazum. Mlečani su im izgleda i često krali sol, no Dubrovčani su i tu prijetnju pokušali riješiti mirno.
Zato su 1333. godine kupili Ston i cijeli Pelješac kako bi zaštitili svoje solane i trgovačke interese.
– Da bi izbjegli sukobe i rat s njima, Dubrovčani su 1333. godine odlučili kupiti područje Malog mora, Ston i Pelješac. U to vrijeme tim prostorom vladalo je Zahumlje, na čijem je čelu bio bosanski ban Stjepan Kotromanić. Točan datum sklapanja povelje o preuzimanju ovog dijela teritorija bio je 15. veljače 1333. godine, nakon čega su Dubrovčani započeli gradnju zida od jednog mora do drugog – rekao je za Dalmaciju danas direktor stonske solane Sveto Pejić.
Izvorna duljina zidina bila je oko 7 kilometara, a danas je smanjena na .,5 kilometara. Zidine su uključivale 41 kulu, tri tvrđave i brojne bastione. A znali su u Dubrovačkoj Republici što brane i čuvaju.
Sol je bila ključna! Upravo jedan od ključnih izvora prihoda za Dubrovačku Republiku bila proizvodnja i trgovina soli. Solana u Stonu bila je, a i danas je među najvažnijim solanama u modernoj Hrvatskoj.
Stroge uredbe iz Srednjeg vijeka
Prema Statutu iz 1272. godine, nijedan Dubrovčanin nije smio prodavati sol u Dubrovniku ili njegovom kotaru bez dopuštenja kneza. Kršenje ovog pravila kažnjavalo se oduzimanjem soli i novčanom kaznom. Ove uredbe bile su osmišljene kako bi se kontrolirala proizvodnja i distribucija soli, čime se osiguravala stabilnost cijena i sprječavala zloupotreba.
Sol je u Dubrovačkoj Republici bila državni monopol – tako važan i strogo kontroliran da je zbog nje bio otvoren poseban ured kojim je upravljao knez.
U tom posebnom uredu radila su dva bilježnika i jedan zapisničar, zaduženi za preciznu evidenciju o prodaji soli. Ni pod kojim uvjetima jedan čovjek nije mogao sam uzeti sol – to je bio sustav osiguranja protiv bilo kakve manipulacije, piše dalje Dalmacija danas u jednom zanimljivom tekstu koji nas vraća u dovno doba posljedice kojeg osjećamo i dan danas.
Berba soli odvijala se ljeti! Tada je na snagu stupala obvezna mobilizacija. Sva omladina iz Stona i okolnih mjesta bila je dužna sudjelovati u berbi, iznimke nije bilo! Za svoj rad nagrađivani su, neki u soli, a neki u zlatu. No nisu dolazili sami, morali su dovesti zaprežnu stoku: volove, magarce, konje, jer je sol trebalo iznijeti i prevesti dalje.
Sol se tada smjela prodavati isključivo u odabranim mjestima: Stonu, Slanom, Dubrovniku i Drijevu na Neretvi, te današnjoj Gabeli.
J.T.
