Po definiciji, Kup je specifično natjecanje, podložno iznenađenjima. Poglavito kada pobjednika određuje samo jedna utakmica. Prilog spomenutoj tezi i ovogodišnje je finale Hrvatskog kupa, u kojemu su do kraja došli – Slaven Belupo i Rijeka.
Međutim, ako gledamo širu sliku, dolazimo do posve oprečnog zaključka: u dosadašnja 33 izdanja Kupa, iznenađenja su bila rijetka i sporadična. Pokal, znan i kao “Sunce”, napravljen po predlošku Ivana Rabuzina, akademskog slikara naivne umjetnosti, najčešće su osvajali najbolji hrvatski klubovi Dinamo i Hajduk. Maksimirske je vitrine “Sunce” obasjavalo 17 puta (radi se o prijelaznom pokalu, kojega pobjednik čuva godinu dana). Na Poljudu se osvajanje Kupa slavilo osam puta. Sveukupno, Dinamo je u finalnim ogledima (u deset slučajeva igrala se samo jedna utakmica) bio 24 puta, a Hajduk 13. Ovogodišnji sraz Rijeke i Slaven Belupa tek je četvrti finalni dvoboj, u kojemu ne sudjeluju Dinamo i(li) Hajduk!
Iako će mediji potencirati “vječiti derbi” i najveće rivalstvo HR-nogometa, nova realnost zove se Rijeka. Otkako je Damir Mišković 2012. preuzeo vlast nad klubom, Rijeka je samo dvije sezone bila iza Hajduka. U istom razdoblju Riječani su izgradili novi stadion (na Rujevici), osvojili prvenstvo (2016./17.) i uzeli četiri Kupa! Sveukupno, Rijeka je šest puta osvajala Rabuzinovo “Sunce”.
Dakle, govoriti o iznenađenju glede plasmana Rijeke u finale, posve je deplasirano. Jedino finale u kojemu se ne spominje tercet vodećih klubova odigran je u Maksimiru 1999. između Osijeka i Cibalije. Pokala se domogao Osijek “zlatnim golom” Lasića u produžecima (2:1), ali Vinkovčani i danas tvrde da su bili žrtve urote i egzekucije zadarskog suca Sinovčića (isključio je dvojicu igrača Cibalije).
Niti činjenicu da se Slaven Belupo “progurao” do finala ne možemo tretirati prevelikim iznenađenjem, jer je u svakom susretu na putu do završnice bio favorit: protiv Kustošije (1:0), Šibenika (2:1), Gorice (3:1) i Osijeka (4:3 nakon izvođenja jedanaesteraca). Iznenađenjem bi se smatralo da “farmaceuti”, kojima je ovo treće finale (u prethodna dva su izgubili od Dinama), uzmu pehar.
Najveće iznenađenje u povijesti odigravanja ovog natjecanja zbilo se de facto u prvom izdanju kada je Inker u dvije utakmice pobijedio HAŠK-Građanski i postao Div iz predgrađa. Poslije 1:1 u Zaprešiću, momčad Ilije Lončarevića slavila je u Maksimiru golom Kasumovića 1:0. Svjedoci vremena konstatiraju da su Inkerovci ostvarili “nemoguću misiju”, jer je sve bilo “posloženo” da nakon Hajdukova osvajanja prvenstva, Dinamo (tada pod pseudonimom HAŠK-Građanski) uzme Kup. HNS je u Maksimir poslao đakovačkog suca Vranaričića, ali i on je ostao nemoćan. “Modri” su bili toliko loši te sezone (peti u prvenstvu) da u ključnoj utakmici nisu uspjeli niti – “pasti u šesnaestercu”. Ma, nisu došli niti do protivničkog kaznenog prostora…
