Vrijeme je novih kolekcija u trgovinama, proljetnu robu mijenja ljetna kolekcija. Popusti, sniženja mogu se vidjeti u svakom centru. Nije to nešto na što ljudi nisu navikli, u njihovom je habitusu ionako da troše. Trgovački centri su puni, na parkingu se traži karta više. Nogometaši, pak, nisu roba. Sportaši su to koji kruh zarađuju kroz ono što najviše vole. Nažalost, vrijeme je novca više nego ikada. Papirnati i zveckavi sitni pravokutni i okrugli predmeti pune blagajne svakog kluba. Dobro, u nogometu više ovi papirnati i to pretežno u znamenkama sa šest do osam nula.
A kako se blagajne pune? Prodajom igrača. Dva su velika tržišna razdoblja godišnje u fokusu. Ono manje, zimsko je iza nas, a ono veće, napetije ljetno nam slijedi. Među klubovima zapravo po tom pitanju i nema velikih razlika s tim da postoji jedna krucijalna podjela. Oni koji su primorani prodavati i oni koji teže zamijene svoje eksponate za novac.
Hajduk je uvijek bio u skupini onih koji prodaju, zato što od toga živi. Lakše bi velikanu s Poljuda bilo da je blagajnu hranio Europom, ali to se nije dogodilo već 15 godina. Odnosno, nije se dogodila grupna faza europskih natjecanja. Put su si do jeseni u Europi Bijeli tražili kroz kvalifikacije, ali uvijek bi završio posrtajem. Nekad većim, nekad manjim.
Jedini način koji je preostao jest prodaja igrača. A u tom izlogu se ističe četvorka “bilih” tića s tim da se ta četiri igrača mogu još razgranati na parove. Bruno Durdov, Dominik Prpić, Niko Sigur i Rokas Pukštas su najzanimljiviji većim europskim “ribama” koje bi ih rado vidjele u svojim dvorištima, ili “akvarijima”, vodenim rječnikom.
No, prijeđimo na stvar. Redom su svi oni rođeni debelo u 21. stoljeću, a takvi su igrači danas traženi. S tim da se potraga i pozivi s njihovom adresom razlikuju u intenzitetu. Donedavno je Europa ludila za Rokasom Pukštasom, američkim veznjakom koji je vjerojatno skaute na sebe nalijepio fantastičnim skokom, ali i količinom trke. Ne gubi “Puki” zračne duele, a može trčati “od jutra do sutra”. Svidjelo se to ljetos Parmi, a još prošle godine i nekim drugim klubovima, ali Pukštas s Poljuda nije otišao. U performansama ga je jedno solidno vrijeme kočila bol u koljenu, ali je igrao u kontinuitetu. No, onda su se stvari promijenile. Amerikanac je izgubio kontinuitet i mjesto u početnoj postavi pa sada pod Gattusom malo igra, malo ne igra. Logično je onda zakonom tržišta da mu cijena pada i dojam je da je njegov “prime” u tom segmentu prošao.
Dugo je u Pukštasovoj sjeni bio još jedan sjevernjak, Kanađanin Niko Sigur, godinu stariji. Europu je zaludio svojom polivalentnošću. Njemu je ionako bitno samo da je na terenu, bilo na krilu, u vezi ili na beku on je sretan. I isporučuje. Izabrao jest Kanadu ispred Hrvatske, ali tko čovjeku može zamjeriti? On je u izlogu praktično otkako se pojavio, a situacije je ostala nepromijenjena.
Paralelno s ovim dvojcem rastao je i Dominik Prpić, ljevonogi stoper rođen 2004. godine koji ima sve karakteristike elitnog nogometaša. S loptom je na “ti”, može ju iznijeti i razbiti protivničke linije dodavanjem. Usto, ima na terenu i stav te neustrašivi karakter. Zvao ga je ove zime HSV koji je u tome bio najuporniji, a spominjao se i Real Sociedad. Prpić je za razliku od Sigura i Pukštasa igrao u kontinuitetu i zadržao je svoju cijenu. Pitanje je jedino kolika je ona trenutno. Lako je moguće, manja od one koju bi Hajduk želio, ali možda je to do zakona tržišta. Svaki igrač vrijedi onoliko koliko ga je kupac spreman platiti. A Prpić vrijedi i ne bi bilo nikakvo čudo da ovog ljeta ode s Poljuda. Možda on spada u one dvije prodaje koje već dugo spominje predsjednik Hajduka Ivan Bilić. Svakako, mladi Hajdukovac je zanimljiv tržištu, a to onda dodatno intenzivira stvar. Igra li svoje posljednje utakmice na Poljudu reći će samo vrijeme.
Slična je priča i s praktično još djetetom, Brunom Durdovom koji je rođen 2007. godine. Dobna granica se u nogometu odavno pomakla i sada su tako mladi igrači najpoželjniji. Baš kao Prpić, Durdov je bogatiji za tu ljevicu, toliko cijenjenu i rijetku. Njega je na zimu jako htio Club Brugge, a konkurenciju je imao u Borussiji M‘Gladbach. Dugo se razgovaralo, ne i dogovorilo, a ljeto je idealna prilika da se razgovori obnove. Ionako je krilni napadač ulog za budućnost. Tri eurogola koja je ove sezone zabio za Hajduk samo jačaju sliku kupaca o njemu.
Eto, klubovi će uskoro u “Shopping”, a neki bi lako mogli ponovno doći po stare želje. Što se Hajduka tiče, Prpić i Durdov su nekako najistureniji, a vrijeme će pokazati jesu li im ovo posljednje utakmice na Poljudu.
