Nohad Chami, žena čije je čudesno ozdravljenje potaknulo buđenje vjere tisuća hodočasnika diljem svijeta, preminula je početkom svibnja, pridruživši se Ocu kojemu je čitav život iskazivala predanu vjeru.
Ova libanonska majka dvanaestero djece ostaje zapamćena kao živa svjedokinja milosti Božje i svetosti svetog Šarbela, sveca čije je ime postalo sinonim za iscjeljenja i duhovna čudesa.
Nohadin život zauvijek se promijenio u noći s 21. na 22. siječnja 1993. godine. U to je vrijeme, sa 55 godina, bila gotovo nepokretna, patila je od hemiplegije uzrokovane teškom arteriosklerozom vrata.
Pogledajte čudo sv. Šarbela: Ozdravio nepokretnu ženu i ostavio dokaz
Noć u kojoj je čudo promijenilo sve
Liječnici su smatrali da je njezino stanje beznadan slučaj. Bila je prikovana za krevet, nesposobna hraniti se sama, a bolnice u Jbeilu i Bejrutu nisu mogle ponuditi učinkovitu pomoć.
U tom očaju, jedan od njezinih sinova odlučuje potražiti duhovnu utjehu na grobu svetog Charbela u Annayi. Odnio je kući vatu natopljenu svetim uljem i malo zemlje s groba. Nekoliko dana kasnije, Nohad je, vraćena kući iz bolnice, usnula viziju koja će promijeniti njezin i živote mnogih.
Ukazanje i iscjeljenje
U snu je vidjela snop svjetlosti iz kojeg su joj pristupila dva redovnika – sveti Charbel i sveti Maron. Preplašena, okrenula se prema kipiću Djevice Marije i molila: „O Sveta Djevice, moli me!“ Ispričala je kako su se lica dvojice redovnika i Djevice smjenjivala pred njezinim očima.
Sljedećeg jutra dogodilo se ono što je medicina smatrala nemogućim – Nohad je mogla hodati. Paraliza je nestala, a na njezinu vratu pojavile su se dvije rane, nalik kirurškim rezovima, koje nitko nije načinio. Medicinska ispitivanja pokazala su da je njezina arterijska blokada čudesno nestala.
Kad molitve ovu molitvu, moćni zagovornik sv. Šarbel moli s vama
“Ozdravio sam te snagom Božjom”
Već sutradan, s obitelji je otišla na grob svetog Charbela kako bi zahvalila. Ondje joj se svetac ponovno ukazao i rekao:
“Ozdravio sam te snagom Božjom kako bi te vidjeli! Jer su neki zalutali od molitve, Crkve i poštovanja svetaca. Tko god išta želi od mene, ja, otac Charbel, uvijek sam prisutan u pustinjačkoj kući. Molim vas da posjetite pustinjačku kuću 22. u mjesecu i da prisustvujete misi tijekom cijelog života.”
Od tada pa sve do svoje smrti, Nohad je vjerno ispunjavala ovaj poziv. Svakog 22. u mjesecu odlazila je u Annayu, potičući tisuće vjernika da joj se pridruže. U njezinu domu redovito su se molile krunice, a pobožnost prema svetom Charbelu širila se, zahvaljujući njezinu svjedočanstvu, u sve kutke svijeta, i do Hrvatske.
Trajni znakovi čuda
Jedan od najtajanstvenijih aspekata Nohadina svjedočanstva bili su tragovi čudesnog zahvata na njezinu vratu – rane koje su svakog 22. u mjesecu znale ponovno prokrvariti, kao podsjetnik na čudesno ozdravljenje i poziv svetog Charbela na molitvu i vjeru.
Njezina kuća postala je mjesto molitve i okupljanja. Vjernici su svjedočili pojavama iscjeliteljskog ulja na ikonama, a sama Nohad nastavljala je neumorno svjedočiti ono što je doživjela.
Snimili glas s neba? Hodočasnici zapanjeni: ‘Mi smo s vama, Isus u vama’
Naslijeđe vjere
Nohad Chami nije bila mistik, teolog ni redovnica – bila je majka, vjernica, žena jednostavne svakodnevice koju je dotakla Božja milost. Upravo zato njezino svjedočanstvo ima posebnu snagu – ona je postala znak nade u svijetu u kojem vjera sve češće gubi glas.
Njezina smrt nije kraj, nego nastavak hodočašća koje je započela još te noći 1993. Sada, kad se pridružila Ocu, njezina priča nastavlja živjeti u molitvama tisuća onih koji svakog 22. u mjesecu hodočaste u Annayu i šapuću njezino ime, zajedno s imenom svetog Charbela.
Sveti Šarbel razotkrio sotonu u obitelji: ‘Kada ovo uđe u kuću, sve će pomesti i rastjerati’
