Na kompleksu bivše “Cetinke” u Trilju počelo je rušenje objekata nekadašnje tvornice za preradu plastičnih masa koja je desetljećima bila zaslužna za sveukupni razvojni iskorak toga dijela Cetinske krajine.
Prostor površine 3,3 hektara bivše tvornice, koja je poslije pretvorbe i privatizacije izgubila tržišnu bitku i otišla u stečaj te u konačnici u likvidaciju, kupio je Grad Trilj namjenjujući mu da postane glavno gradsko središte.
Radnice su plakale dok su im rušili tvornice: sinjska ‘Dalmatinka‘ nekad je zapošljavala 2650 radnika, ‘Cetinka‘ 1100, IGRO ‘Sinj‘ 450, ‘Konkurent‘ 400, ‘Sinjanka‘ 330….
Pripreme za novi život toga prostora trajale su godinama jer je, osim artikulacije same ideje i definiranja budućih sadržaja, bilo potrebno mijenjati gradske prostornoplanske dokumente. Taj proces usporavala je i tvrda kohabitacija jer su gradska predstavnička i izvršna vlast bile međusobno suprotstavljene.