Tko kaže da je placa ponedjeljkom mršava? Ova cavtatska, skrivena pod okriljem nove općinske zgrade, puna je ljetnih delicija, bogatstvom ponude skoro da stoji uz bok puno većim dubrovačkim trbusima od grada. Ekipa prodavača u Cavtatu malobrojna je, ali uhodana i svima dobro poznata. Lijevo od ulaza, iza buketa svježeg kantariona, krije se Pero Mantalica iz Stravče koji osim ljekovitog bilja kupcima nudi i obilje domaćih proizvoda iz Konavoskih brda. Na štandu se crvene pomadore, do njih freške balančane, petrusin, blitva, cikla…a nađe se i mliječnih proizvoda:
– Odlično ide i kozji sir, 7 eura košta pola kila, pomadore su 4 eura, blitva isto 4 za kilo, uglavnom su cijene negdje u rasponu od 2 do 4 eura. Imamo sve što ima i u Gružu, a i dobro smo se snašli na novoj placi. Jest da je ona prije bila malo prozračnija i bliže rivi, ali i ovako je dobro – kaže nam Pero kojemu je placa sve. Kao dječak je s mamom dolazio prodavati i ‘zarazio se‘. Kako tad, tako sad, Mantalica bez banka ne može, ponedjeljak i četvrtak njemu su udarni dani za biznis s voćem, povrćem i sircima iz domaće proizvodnje…
Prvi mu susjed pokazuje stručke statica, šarenog cvijeća kao izmišljenog za suhe buketiće koje prodaje po cijeni od 5 do 7 eura.
– Nemojte me slikavat, nisam vam ja za to. A ni ime nije važno, tu sam ja svaki dan, zna me onaj koji me treba znat – zagonetno nam dobacuje neimenovani veteran cavtatske tržnice. No on nije ime, nego brend, kažu upućeni. Dovoljno je reći Bajica i svi pogode o kome se radi, čak ako ni ne znaju kako se zove. A u Bajice u kašetama ima svakoga blaga Božjeg, šareni se cijeli banak koji krase lijepo poslagane vezice pupatora, cvjetova tikvice prepoznatljive zlatnožute boje.
U sličnoj nijansi su i mirisni pipuni koje domaćima i furestima nudi Miho Uhodić iz Uskoplja. Od jutra se zaliha svela na samo jedan primjerak sočnog ‘mrežavca‘. Cijena mu je pristupačna, tek 2 eura, dok se svježe dinje nude i na fete i cijele, po cijeni od jednog eura. Miho se posebno ponosi domaćom kapulom koju prodaje za 4 eura kilo, a i tikvice za 3 eura kilo se brzo razgrabe. S blitvom čovjek nikad ne zna, danas je Miho i oko 11 sati ostala puna gajba, a subotom se nije stigla ni okrenuti. Za 3 eura nestane začas, a početkom tjedna kao da se nikom ne jede previše zelenila.
– Sve što vidite je izvorno konavosko, od krtole do jaja. Ja sam vam gore poviše Zvekovice – otkriva Uhodić geografski položaj svog gospodarstva odakle, posvjedočit će kupci, dolazi samo provjerena roba. I baš kad pokrijete sve ‘kopnene‘ blagodati, uključujući i srpanjske jagode po 4 eura za dozicu, te ljetne borovnice za koje ćete platiti 5 eura po zdjelici, red je malo zaviriti i na mini peskariju. Dobro, nije to baš velika ribarnica, već ostakljeno prodajno mjesto koje drži obrtnik Vlaho Obradović iz Dunava, sa stalnom adresom na Obodu. Iako je u vitrinama naredao dosta oborite ribe ‘ukrašene‘ svježe ulovljenom murinom, Vlaho priznaje da najbolje ide – najjeftinija riba:
– Traži se najviše srđela, dobro se proda i totanj, pa moli, njih bude tri ili četiri vrste po cijeni od 6 do 10 eura – kaže cavtatski prodavač koji se usavršio u čišćenju ribe, toliko da ljudi prije kupnje naruče da im očisti tu i tu vrstu. Vlahu posao odlično ide od ruke, a otkriva nam da u ponudi ima i finih kozica, pa orada, lubina za 10 do12 eura. Robu nabavlja s par koća i plivarica, hvali mljetske uzgajivače. Za Vlahovo stručno oko ‘Ribi Mljet‘ nema ravnog u Lijepoj našoj, o čemu mogu posvjedočiti i cavtatski i gurmani koji Cavtat pohode radi zdravog ribljeg jelovnika.
