Kiks do kiksa, boli nas ‘piksa‘. To je bio izgled Dinamove svečane lože nakon utakmice s Lokomotivom. Ako netko možda ne zna, ‘piksa‘ je u zagrebačkom slengu – glava. Plavo društvo u odijelima i kravatama držalo se za taj dio tijela, vjerojatno nikome nije bilo jasno kako Modri nisu uspjeli dobiti gradskog suparnika. Kojem to bodovi uopće nisu trebali i koji nije, idemo biti iskreni, previše smetao. Naročito u posljednjim minutama. Ali kako je rekao nekad sjajni košarkaš, kasnije trener Rasheed Wallace; ‘Ball don‘t lie.‘ Lopta ne žale. Kompletnu sezonu Modri nisu bili pravi, Sandro Perković je bio četvrti trener koji ih je vodio, poput ratkapa otpadali su Jakirović, Bjelica, Cannavaro… I zato je lopta odlučila kazati istinu.
Lokosi su samo bili ‘točka na i‘ modrih kikseva koji su se množili tijekom sezone. Dinamo nas je ove sezone debelo prevario. Počeo je doduše s varanjem još prošle, ali ove mu je maksimalno krenulo. Evo samo laganog podsjetnika na prošlu, onu 2023/24. Mučili si Modri svoje navijače stalno, ali su na koncu ipak uzeli naslov u finišu, skupili su u konačnici 82 boda. Usput su osvojili i Kup. A bila je to sezona u kojoj su se događale klupske promjene, toliko turbulencija nije bilo niti na nekom letu koji uleti u oluju iznad Atlantika. A zamislite, ove sezone, kolo prije kraja, Dinamo ima 20 (!?) bodova manje nego te prošle… A iz Kupa se ispalo još u četvrtfinalu. Gotovo nevjerojatan podatak, zar ne?
Kako je sve krenulo, kad je stigao prvi kiks? To se dogodilo još tamo 13, rujna prošle godine. Nakon što je poslije pet kola Dinamo imao četiri pobjede i neodlučeno s Rijekom, u šestom je u Maksimir stigao Hajduk i pobijedio s 1:0. Mnogi će kazati da je zapravo taj poraz u vječitom derbiju već odvezao žnirance na cipelama Sergeja Jakirovića, a onaj poraz u Münchenu, onih ‘devet komada‘ samo je potvrdilo konačno trenersko izuvanje iz cipela, kako volimo kazati, dobio je Jakir ‘šimecki‘. Odmah nakon toga uslijedio je i drugi kiks u Koprivnici protiv Slaven Belupa, onih 1:4, Sandro Perković i kratkom roku nije mogao te potištene plave dečke osoviti na noge.
Tada je stigao Nenad Bjelica, iako je bilo protivnika njegovog dovođenja, ipak su ga u konačnici vidjeli kao Mesiju. Spašavanje ‘plavog vojnika‘ krenulo je relativno dobro, s dvije uzastopne pobjede, ali je onda na Aldo Drosini Bjeličin pohod zaustavljen, s Istrom 1961 se odigralo 2:2. Nakon toga je tek uslijedio pravi šok, maksimirski poraz od Osijeka 2:4. U malom intermezzu Dinamo je dobio na Šubićevcu s 4:0, ali je onda u sljedećih pet utakmica uzeo samo tri boda. Odigrao je neodlučeno s Goricom i Rijekom, izgubilo od Hajduka na Poljudu (0:1), pa je odigrao neodlučeno s Slaven Belupom, te izgubio od Lokomotive u Kranjči s 3:1. Zbog te užasne negativne serije, iako je još do zimske stanke dobio Varaždin, Bjelica je smijenjen.
Kao novi spasitelj pojavio se Fabio Cannavaro. Krenuo je trijumfom protiv Istre, ali je odmah naletio na minu na Opus Areni, Osijek je pobijedio s 2:1. Onda je došlo do kratkotrajnog buđenja, pobjede protiv Šibenika i Gorice, no tada je stigao onaj strašni krah na Rujevici i poraz od 0:4. Nakon toga i remi s Hajdukom na Maksimiru (2:2). Pa onda opet dvije pobjede (Slaven Belupo i Lokomotiva), a onda opet ‘poniranje‘, neodlučeno u Varaždinu (1:1). A tada je slijedilo opraštanje od Cannavara, poraz na Aldo Drosini od Istre s 0:3. I kad sad pogledate tu priču, daleko najmanju štetu u SHNL-u napravio je Sergej Jakirović… Jer on je izgubio samo od Hajduka. Bjelica i Cannavaro i kiksevi držali su se za ruke, kao neki zaljubljeni par.
Nakon tog poraza u Puli, manje-više se Dinamo već bio otpisao kao roba kojoj je istekao rok trajanja. Sandro Perković pojavio se kao čovjek koji će samo sezonu odguliti do kraja. Međutim, Rijeka i Hajduk su mu pružili ruku, svojim kiksevima. Dobio je prve dvije utakmice, ali onda je stradao u Gorici (0:1). Treća nije bila sretna. No nakon tog poraza, Dinamo kao da se resetirao, dobio je Rijeku, Hajduk i Slaven Belupo. Ali vratimo se onoj ‘lopta ne laže‘. Dogodio se kiks s Lokomotivom koji vjerojatno nitko na ovoj planeti nije očekivao. Bio je to kiks kojeg bi mogli imenovati kao neko osmo svjetsko čudo. Kiks koji je zaokružio Dinamovu patnju.
