U hrvatskom nogometnom prvenstvu u sezoni 1994./‘95. situacija je bila slična današnjoj: tri kluba bila su u igri za naslov prvaka sve do posljednjega kola. Dominirao je Hajduk, no ozbiljno su konkurirali i Croatia (današnji Dinamo) te Osijek. Na kraju je to bila jedina sezona u kojoj je Hajduk osvojio i prvenstvo i Kup, isto tako i Superkup, a pod vodstvom trenera Ivana Katalinića bio je odličan i u Ligi prvaka gdje se probio do četvrtfinala.
Hajduk je u svom sastavu imao legende kao što su Aljoša Asanović, Igor Štimac i Tonči Gabrić, te je u derbiju protiv Dinama u 28. kolu na Poljudu slavio s 3:1 te je preuzeo vodeću poziciju.
Uoči posljednjeg, 30. kola, Croatiji je za naslov treba pobjeda u Šibeniku te remi na Poljudu. Osijeku je u obzir dolazila pobjeda u Splitu uz Dinamov poraz na Šubićevcu, Ipak, Hajduk je u posljednja četiri kola imao četiri pobjede i tako stigao do trećeg naslova prvaka Hrvatske. U utakmici odluke pred svojim je navijačima nadvisio Osijek s 3:0, dok je Croatia u Šibeniku dobila 3:1.
O završnici te uzbudljive sezone razgovarali smo s neposrednim akterima tadašnjih događaja, s tri napadača klubova koji su bili u igri za titulu.
– Da, bilo je to interesantno prvenstvo. Mi smo dominirali tijekom većeg dijela sezone, a četiri kola prije kraja imali smo šest bodova prednosti. No, nemojte zaboraviti da Croatia te godine nije smjela nastupati u Europi. Pitanje je što bi bilo da jest, teško da bismo to prokockali – rekao nam je Igor Pamić, bivši napadač tadašnje Croatije.
Odmah je Div iz Žminja pojasnio:
– Naravno da nismo namjerno ispustili naslov, ali drugačije je kad znaš da ne možeš u Europu. Hajduk je to iskoristio, ali imao je i fantastičnu momčad, moram to priznati. Cijelo prvenstvo bila je borba, bilo je puno ekstra kvalitetnih igrača i u Hajduku i u Osijeku.
Kaže kako je pad Modrih započeo nakon domaćem remija s Osijekom (1:1).
– Naš problem bio je što smo morali Hajduku u goste. Imali su strašnu momčad, utakmica je bila odlična, a oni su bili bolji i pobijedili su 3:1. Iz tog kuta zasluženo su na kraju stigli do naslova…
Ponudio je Pamić i svoje viđenje aktualne situacije u SHNL-u.
– Rijeka ovisi sama o sebi i to se mora poštovati, ali nisam baš uvjeren da će Rijeka sigurno pobijediti. Normalno da je favorit kao domaćin, ali igračima Rijeke bit će teško iz psihičkog aspekta. Igraju za prvaka, puno su kiksali, a Belupo je u Kupu pokazao da im je blizu, oni svakome mogu zapapriti. Rijeka će biti pod velikim pritiskom – smatra Pamić.
Dodao je kako očekuje da će i drugi aspiranti na naslov imati problema.
– Hajduk je došao u poziciju da pobjedom može do čuda, ali Šibenik je rasterećen, uvijek su tenzije u tom derbiju i velika borba. Ovakav Hajduk nema garancije da može dobiti Šibenik. Varaždin je pak, uz Istru, najkonstantnija momčad prvenstva, Šafarić je napravio top ekipu, već drugu sezonu igraju jako dobro i Dinamu će biti teško dobiti tu utakmicu. Vidjeli smo što se dogodilo protiv Lokomotive, Dinamo neće igrati lagano, a nema što drugo nego pobijediti i slušati vijesti s Rujevice – zaključio je Pamić.
Robert Špehar bio je u toj sezoni najbolji strijelac lige s 23 pogotka u dresu Osijeka.
– Sjećam se da sam svoju oproštajnu utakmicu igrao u pretposljednjem kolu, u Osijeku protiv Marsonije (5:2) jer sam već bio potpisao ugovor s Club Bruggeom. Oni su u predugovor stavili kao uvjet da ne igram u zadnjem kolu kako se ne bih ozlijedio, jer bih tako riskirao da raskinu trogodišnji ugovor. Međutim, kako smo bili u igri za naslov sve do kraja, rekao sam da ne dolazi u obzir da ne igram protiv Hajduka. Želio sam igrati za Osijek, da pokušamo biti prvaci – prisjetio se Špehar.
Splitski sastav iskoristio je prednost domaćeg terena i s 3:0 stigao do naslova prvaka Hrvatske.
– U tom trenutku Hajduk je bio jako dobra i kvalitetna ekipa. I naša generacija bile je sjajna, sjećam se jako dobro da smo u prvih deset minuta dominirali. U jednom trenutku s nekim sam na centru odigrao dupli pas i krenuo sam prema vrataru, a na nekih 30 metara Igor Štimac mi je koljenom ušao u mišić. Trebao je to biti čak i crveni karton, ali mu je sudac dao samo žuti. Izašao sam s terena, krpali su me deset minuta, već sam vidio da će mi Brugge raskinuti ugovor. Trener me htio zamijeniti, ja sam inzistirao da se vratim, ali nije pomoglo. Dobili smo prvi, ubrzo i drugi gol i priča je bila gotova. Što se tiče Osijeka, mi smo tada časno pokušali sve, bili smo u igri do kraja, i to je bio naš velik uspjeh iako nismo uzeli naslov prvaka.
Naš treći sugovornik je Renato Jurčec, bivši napadač Inkera, Dinama, Hajduka i Slavena Belupa. U toj sezoni nastupao je za Bijele i rado je evocirao uspomene.
– Dinamovac sam i dan danas, ali i da nisam igrao u Hajduku, sigurno ga ne bih mrzio. Ova današnja događanja mi se ne dopadaju, vremena su se promijenila u negativnom smislu. Uvijek mi je lijepo doći u Split, nemam se čega sramiti, drago mi je dok me pozovu – govori Jurčec.
On je bio junak u zadnjem kolu, s dva pogotka i asistencijom srušio je Osijek i Hajduku osigurao titulu.
– Osijek je tada bio jak. Špehar, Bičanić, Alen Petrović, Žitnjak, vodio ih je Ivo Šušak. Imali su bod prednosti u odnosu na Hajduk i dva boda ispred Dinama, znalo se da će prvak biti onaj tko pobijedi na Poljudu. Bila je to moja najdraža utakmica u karijeri, uz onu protiv Ajaxa pred 52.000 ljudi. Na Poljudu je tada bilo 42 tisuće gledatelja, a ja sam zabio prvi i treći gol, dok sam drugi namjestio Butoroviću. Sjećam se da sam nakon te utakmice dobio i lijepe poklone, a prilikom nedavnog posjeta Splitu vidio sam se i s dečkima iz ulice u kojoj sam živio. Bili su to potpuno drugačiji tipovi navijača nego danas, puno normalniji…
Nakon puna tri desetljeća opet imamo veliku neizvjesnost uoči zadnjeg kola, tri momčadi mogu do prvog mjesta.
– Da, ponovilo se nakon 30 godina, a pitanje je kad će opet biti tako. Objektivno, Rijeka je zaslužila naslov, bila je najkonstantnija tijekom sezone, a s najtanjim kadrom. Njen mladi trener Đalović pokazao je određene vrijednosti, ima ambiciju i energiju. Dinamo to ne pokazuje u odnosu na visinu ugovora svojih igrača, a pogotovo Hajduk koji na svakoj utakmici ima toliko gledatelja. Da im to nije motiv i da nisu mogli biti bolji, to mi nije jasno. Sigurno imaju kvalitetu, ali odigrali su debelo ispod očekivanja. Mi smo igrali i pred 35.000 ljudi, ali i pred 5000, i to je također poseban ambijent. Publika te nosi na Poljudu, a da njih ne može nositi 25.000 ljudi, to stvarno ne mogu razumjeti – rekao je na kraju Renato Jurčec.
