Završetkom rata ponovo je rođen hrvatski derbi s dva protagonista. Jedan dolazi iz središta Hrvatske, a drugi sa sunčane obale Hrvatske ispod Marjana. Hajduk je na početku bio uspješniji od Dinama (koji je tek 1947. prvi put svladao Hajduk).
Godine 1945. odigrane su dvije prijateljske utakmice.
SPLIT: Hajduk – Dinamo 2:0
Jednog dana iznenada je u Zagreb doputovao dr. Šime Poduje, član Uprave Hajduka. Njegov dolazak bio je povezan s gostovanjem Dinama u Splitu. Oslobođeni Split imao je veliku želju da nakon rata pozdravi na igralištu pod Marjanom igrače iz Zagreba. Sporazum je brzo postignut, no nastala je velika jurnjava oko prijevoza. Vlakovi još nisu vozili. Pruge su se popravljale. Jedina mogućnost bila je prijevoz autobusom. Ali kako do njega doći? Ako se negdje i pronašao autobus koji bi mogao krenuti za Split, redovito je imao slabe gume. Ipak, nađen je kompromis. ZET je dao autobus, a vojska gume. Međutim, naišao je novi problem. Trebalo je skupiti igrače, a one igrače koji su otišli u vojsku, Dinamo nije mogao posuditi. Momčad je sastavljena od raspoloživih igrača. Split je već nekoliko dana živio za tu utakmicu. Veliki plakati nagovještavali su gostovanje zagrebačkih majstora nogometa. Čak su na plakatima objavljeni sastavi, a Dinamov je bio identičan onom Građanskog.
Put je bio vrlo naporan, loše ceste, kamenje, zatrpani prolaz… Kada se konačno stiglo u Split, Hajduk je priredio vrlo lijep doček. Spavalo se u privatnim kućama, a hranilo se u Domu Ratne mornarice. Vodstvo Dinama iskoristilo je priliku za kupanje i sunčanje. No, trebala se odigrati i utakmica. Dinamo je jedva pronašao 11 igrača, među kojima je igrao i Zvonimir Stanković, član Uprave. “Ja ću desno krilo, a vi kako znate!”, izjavio je Stanković. Hajduk je pobijedio 2:0! Nakon utakmice priređen je banket na kome su izmijenjene zdravice. Izgovorene su i ove riječi: “Neka opet Zagreb i Split budu nositelji dobrog, kvalitetnog i vrhunskog nogometa u zemlji”.
ZAGREB: Dinamo – Hajduk 2:3
“Po treći put od oslobođenja, nastupio je Hajduk u Zagrebu i po prvi put igrao s Dinamom. Majstor s mora je nakon napornog putovanja i 15 odigranih utakmica po cijeloj zemlji, odlučio u svoju korist i utakmicu protiv Dinama. Šteta što bijeli nisu pružali igru kakvu znadu i mogu, jer sigurno mogu bolje. To pokazuju rezultati. Od 20 utakmica na tuđim zemljištima Hajduci su samo jednu izgubili. Ipak, ovim nastupom Hajduk je nadmašio svog protivnika. Pobjeda je bila minimalna ali zaslužena. Hajduk je osim toga imao i više prilika za zgoditke, više je pred vratima radio, pa i više pucao”, pisalo je u izvještaju Narodnog sporta.
“Na svim nastupima naših momčadi jasno se primjećuje da nemaju izrađenog sistema. Igra se sa šablonski postavljenim igračima, koji napamet igraju i strogo se toga drže. Više bi sistema moralo biti, manje šablone, kao što to radi Bukovi u momčadi Hrvatske divizije NO. Gledatelji, kojih je bilo oko 7 tisuća, su negodovali protiv takvog lupanja lopte. Sam dvoboj Dinama i Hajduka bio je živ. Igralo se borbeno i oštro, ali rastrgano. Bilo je mnogo uspjelih kombinacija i dobrih udaraca, ali manjkalo je mnogo toga.” Na koncu, piše u izvještaju, treba prestati s netočnom reklamom i ne smije se zavaravati gledatelje. U momčadi Dinama najavljen je bio Čajkovski, koji nije ni bio u Zagrebu.
Tako su izgledali počeci onoga, što se očuvalo i do današnjih dana pretvorilo u tradiciju.
