Čim je Magnus Mæland krajem 2023. godine postao gradonačelnik gradića na krajnjem sjeveru Norveške, već su mu u prvim tjednima na vrata pokucale tri kineske delegacije. “Zato što žele postati polarna supersila”, kaže.
Iako Kina na prvu ne djeluje kao zemlja koja bi imala što tražiti u Arktiku, Peking ima ozbiljne ambicije u toj regiji, kupuje zemljišta, ulaže u infrastrukturu i želi uspostaviti stalnu prisutnost. Kina se već predstavlja kao “bliskoarktička država”, iako se njezin najsjeverniji veći grad Harbin nalazi na približno istoj geografskoj širini kao Venecija. No Arktik postaje novo globalno poprište moći. Osim Kine, za utjecaj se bore Rusija, SAD, Europa i Indija. Utrka za Arktik je počela, piše BBC.
Arktik se zagrijava četiri puta brže od ostatka planeta!
Znanstvenici upozoravaju da se Arktik zagrijava četiri puta brže od ostatka planeta, što ugrožava ekosustave, divlje životinje i lokalne zajednice. Riječ je o golemom prostoru koji obuhvaća četiri posto Zemljine površine. Ipak, svjetske sile u tome vide novu šansu.
Topljenje leda otvara pristup golemim prirodnim bogatstvima, ključnim mineralima, nafti i plinu. Smatra se da se čak 30 posto neiskorištenog svjetskog prirodnog plina nalazi upravo u Arktiku.
Osim toga, otvaraju se i nove brodske rute između Azije i Europe koje značajno skraćuju vrijeme transporta. A u izvozu je vrijeme novac. Kina zato razvija plan “Polarnog puta svile”.
Norveški zakoni sada zabranjuju prodaju zemljišta ili tvrtki ako bi to moglo ugroziti nacionalnu sigurnost
Kirkenes, bivši rudarski grad na krajnjem sjeveru Norveške, djeluje potpuno zapušteno, zatvorene su trgovine, napuštena skladišta, razbijeni prozori. Kao da ga je svijet zaboravio. U tom kontekstu nije teško razumjeti zašto je ideja da Kirkenes postane prva europska luka za kontejnerske brodove iz Azije, ako led nastavi otapati, toliko primamljiva.
Ravnatelj luke Terje Jørgensen ima velike planove, izgraditi novu međunarodnu luku. “Želimo stvoriti pretovarnu točku na kojoj se susreću tri kontinenta, Europa, Azija i Sjeverna Amerika”, kaže. “Teret bismo iskrcavali i ukrcavali na druge brodove. I ne, nećemo nikome prodavati zemlju, ni Britancima, ni Kinezima.”
Norveški zakoni sada zabranjuju prodaju zemljišta ili tvrtki ako bi to moglo ugroziti nacionalnu sigurnost. No lokalne vlasti čekaju jasne smjernice države o tome što se sve smatra “kritičnom infrastrukturom”. Gradonačelnik Mæland je oprezan: “Želimo suradnju s Kinom, ali ne i ovisnost o njoj. Europa se mora zapitati, koliko želite ovisiti o autoritarnim režimima?”
Kineski pokušaji “kupovine utjecaja”
Kineska nastojanja sve se češće odbacuju u europskom Arktiku. Peking je bezuspješno pokušao ući u vlasništvo nad lukama u Norveškoj i Švedskoj te zračnom lukom na Grenlandu. Zbog toga se okreće Rusiji, najvećoj arktičkoj sili koja kontrolira polovicu arktičke obale i s oduševljenjem prihvaća kineske investicije.
Suradnja je i vojna: u listopadu je kineska obalna straža prvi put patrolirala Arktikom, zajedno s ruskim snagama. Mjesec ranije održali su zajedničke vojne vježbe, a u srpnju su bombarderi obje zemlje patrolirali uz obalu Aljaske. Kao da šalju poruku NATO-u, koji je u međuvremenu pojačao svoju prisutnost u regiji: “I mi možemo to isto.”
Sve zemlje koje graniče s Arktikom članice su NATO-a, osim Rusije. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Savezu su se pridružile i Finska i Švedska. Andreas Østhagen s Instituta Fridtjof Nansen kaže kako je Arktik plodno tlo za rusko-kinesku suradnju: “Rusiji trebaju ulaganja i partneri za razvoj LNG-a, nafte i sjeverne brodske rute. Kina je to tržište.”
Ali Kina pazi da se ne veže prečvrsto za Moskvu, želi izbjeći sankcije i zadržati dobre odnose sa Zapadom. I Rusija ima rezerve. “Nemojmo precijeniti njihov savez”, kaže Østhagen. “Rusija je itekako svjesna rizika prevelikog kineskog utjecaja u svom Arktiku.”
Strateško oružje Rusije
Moskva ondje čuva resurse i strateško oružje, osobito na poluotoku Kola gdje se nalazi njezina nuklearna flota. U Kirkenesu je granica s Rusijom udaljena samo deset minuta vožnje. Poluotok Kola čini se zastrašujuće blizu.
Tijekom Hladnog rata grad je bio poznat kao “špijunsko gnijezdo”, fronta između Istoka i Zapada. Danas Norveška tvrdi da Rusija koristi Arktik za obuku vojske i letove bombardera prema Ukrajini. Iako nije u ratu, Norveška, osobito sjever zemlje, osjeća pritisak.
“Vidimo to svakodnevno”, kaže pukovnik Jørn Kviller. Od početka rata u Ukrajini učestali su slučajevi GPS ometanja, čak i za civilne pilote. Špijunaža na granici, od prisluškivanja do slanja agenata, u porastu je, kaže Kviller. Norveška i NATO u visokoj su pripravnosti zbog mogućih ruskih podmornica u regiji.
U kvarcnu stijenu u Bodøu uklesan je podzemni zapovjedni centar iz Hladnog rata. Ondje se u stvarnom vremenu prate brodovi i podaci dijele s NATO-om. Svi ruski brodovi koji žele ući u Europu prvo moraju kroz norveške vode. Posebna pozornost posvećuje se podvodnoj infrastrukturi, komunikacijskim kablovima i energetskim cijevima, ključnim za europsku sigurnost.
“Rizik od eskalacije je stvaran”
Moskva snažno modernizira svoju flotu podmornica, uključujući nuklearne. Ako se provuku nezapaženo, mogu ugroziti i europske i američke gradove, piše BBC. Američki predsjednik Donald Trump poručuje Europi da više ulaže u obranu, ali norveški admiral Rune Andersen kaže da “Arktik nije samo europsko pitanje, riječ je i o obrani američkog teritorija”.
Ipak, ne vjeruje da itko želi otvoreni sukob. No zbog globalnih napetosti rizik od eskalacije je stvaran. Njegov tim svakog tjedna kontaktira rusku flotu da bi se očuvali komunikacijski kanali. Za svaki slučaj.
Na pola puta između Kirkenesa i Sjevernog pola leži otočje Svalbard, zemlja leda i polarnih medvjeda. Iako formalno pod norveškom upravom, međunarodni sporazum omogućuje svim potpisnicama da ondje bez vize rade i istražuju. Najviše ih je zaposleno u rudnicima, turizmu i znanosti.
No nakon invazije na Ukrajinu pojačale su se napetosti. U ruskim naseljima održavaju se parade, podižu se sovjetske zastave, a sumnja se i da kineska istraživačka stanica služi za špijunažu.
“Cijeli svijet je opsjednut Arktikom”
Gradonačelnik Terje Aunevik kaže da bi bilo naivno misliti da se ne prikupljaju obavještajni podaci. “Naravno da se prikupljaju. Cijeli svijet je opsjednut Arktikom.”
Nacionalno nadmetanje u Arktiku ima cijenu. Autohtone zajednice, od kojih polovica živi u ruskom dijelu, osjećaju se ignorirano.
Miyuki Daorana iz Grenlanda kaže da su se Trumpovim ambicijama prije smijali, ali sada su stvari ozbiljnije. “Zbog globalnog natjecanja za resurse ovo je puno ozbiljnije.”
Ona i drugi optužuju Zapad da koristi klimatsku krizu kao izgovor za uzurpaciju njihovih teritorija. “To zovemo zelenim kolonijalizmom, uzimaju još više. Za nas Arktik nije tema ni akademska rasprava. To je naš život, borba i svakodnevna nepravda. Političari bi trebali raditi za narod. Ali mi to ne vidimo. Samo prazne diplomatske riječi”, kaže.
D.G.
