Rijeka ovih dana ne spava, nije samo treneru Đaloviću slab san, brojni su oni navijači koji već čitav tjedan imaju insomniju u iščekivanju nedjelje. Ulicama Kvarnera već danima struji struja koju ne možete izmjeriti ni najosjetljivijim instrumentima, to je napetost, iščekivanje, strast i nada. Sve to stalo je u jedan datum: nedjelja, 25. svibnja, i jednu lokaciju: rasprodana Rujevica. Rijeka protiv Slaven Belupa. Ne bilo koja utakmica. Ovo je ona zbog koje se kao dijete budite noću i zamišljate da baš vi dižete pehar. Ovo je utakmica za naslov prvaka Hrvatske.
Osam godina nakon povijesne 2017. Rijeka je ponovno na pragu besmrtnosti. Samo 90 minuta dijeli Riječane od drugog, toliko sanjanog trofeja. I dok se stadion puni satima prije početka, grad se već punio danima, energijom, optimizmom i osjećajem da je sve moguće. Jer, u Rijeci uvijek jest.
– Ovakve se utakmice sanjaju dok si bio klinac. Znamo što nam znače ta tri boda i tako ćemo se od prve minute i postaviti – rekao je kapetan i vratar Rijeke Martin Zlomislić uoči najveće utakmice karijere.
Zlomislić ima priliku napraviti nešto što je u ovom gradu dosad uspjelo samo jednom čovjeku: podići trofej namijenjen prvaku države. Kaže, ne zamišlja se još s peharom, “previše je posla još pred nama”, ali kroz riječi se osjeća koliki je to teret, koliki je to san. I on, kao i svi koji će istrčati na travnjak, zna: ovakve se prilike ne propuštaju.
Pogledate li bilo koji kafić na Korzu, čut ćete isto: “Jesi našao kartu?”, “Gdje gledaš ako nisi uspio ući?”, “Mogli bismo ih riješiti u prvih pola sata!” I mladi i stari, i studenti i umirovljenici, svi imaju jedan zajednički plan za nedjelju. I svi, ali baš svi, s Rijekom na usnama i u srcu.
Da, Rijeka je više od nogometa. U ovom gradu, nogomet je osjećaj pripadnosti. Otpor. Prkos prema “velikima”. I zato nije čudno da su navijači jučer napravili spektakl na nekadašnjem igralištu Lučkog radnika, danas jednog od terena u sklopu kampa HNK Rijeka. Pomoćna tribina bila je premala za sve koji su pjesmom, rukama i srcima došli pružiti podršku uoči utakmice života.
– Nudim i po 500 eura za ulaznicu, no nitko je ne želi prodati. Bit ću tamo i sutra (danas, op.a.), pa ako treba i ispred stadiona, samo da osjetim tu energiju! – kaže Sandro, navijač s riječkog Škurinja, koji je 2017. prisustvovao duploj kruni svoje voljene Rijeke, no ovog puta, zbog brojnih poslovnih obveza, nije kupio pretplatu, pa je i “izvisio” u ključnoj utakmici sezone. Rujevica bi danas bila puna da prima i deset puta više ljudi…
Na Trsatu, Pećinama, Kantridi, Drenovi, Viškovu, Crikvenici, Delnicama, Labinu, Buzetu, pa i sve do Zagreba te diljem planeta Zemlje i riječke “dijaspore”, svi koji su ikad navijali za Rijeku znaju da je ovo trenutak kada klub treba svih. Zajedno.
Unatoč ogromnoj želji i bujici emocija, unutar momčadi i kluba ne dopušta se euforija koja bi mogla zamagliti pogled. U posljednjem kolu sve ovisi o njima. Ova Rijeka ne mora gledati nikoga nego samo sebe.
– Ne smijemo izgorjeti u emocijama. Trebamo hladnu glavu i hrabro srce. Rani pogodak bi puno pomogao, ali i ako zabijemo u 90., bit će dovoljno – kaže Zlomislić.
Iskustvo s Poljuda, gdje se nadao slavlju, no Hajduk je u konačnici bio bolji, naučilo je sve u svlačionici da se ništa ne uzima zdravo za gotovo. Slaven Belupo je rasterećen, bez pritiska, i upravo zato opasan. Ali Rijeka zna što želi. I zna kako do toga doći.
U gradu u kojem se danima ranije dogovara što će se nositi u slavlju, gdje se pehari crtaju po školskim bilježnicama, a djeca znaju tko su Fruk, Janković i Radeljić, u tom gradu nogomet nije hobi. On je identitet.
Ova Rijeka je do utakmice za titulu prošla put pun izazova: smjena trenera, padovi, ali i briljantne predstave. Pobijedili su Dinamo i Hajduk na Rujevici, no i izgubili neke važne bodove kući. Popravka više nema. Slijedi posljednji čin.
U isto vrijeme, dok svlačionica broji dane, grad broji – sretne rituale. Jedni nose isti šal već 10 kola, drugi idu istim putem na stadion kao protiv Dinama. Neki se ne briju, neki ne peru dres. Jer, sve se računa.
– Nosim istu majicu od one utakmice kad smo ih razbili 4:0. Neću je skidat‘ dok ne uzmemo ovo – kroz smijeh priča Igor, navijač s Kozale, dodajući:
– Ako treba, spavat ću u njoj do ponedjeljka!
Nema sumnje, bit će to 90 minuta koje će pamtiti generacije. Ne samo zbog rezultata, nego zbog svega što Rijeka jest: emocije, zajedništva, snage jednog grada. Ako bude kako treba, u nedjelju navečer Rujevica će eksplodirati. I bit će suza, smijeha, pjesme i nevjerice.
A onda, možda, kapetan podigne pehar. Možda Rijeka postane prvak po drugi put u povijesti. Možda cijeli Kvarner ponovno stane i zagrli se.
Ali, jedno je sigurno: Rijeka je već pobijedila jer je pokazala da srce, kad kuca kao jedno, nadmašuje sve prepreke. I zato, neka ova nedjelja bude više od utakmice. Neka bude slavlje svega onog što Rijeka jest.
