Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske zaključilo je prvog dana ožujka ove godine dva ugovora o javnoj nabavi s tvrtkama Prointer ITSS i Lanaco. Lanaco je dobio posao vrijedan cca 1,8 milijuna maraka bez PDV-a, a predmet nabave su usluge održavanja informacijskog sustava. Istog dana s Prointerom je sklopljen ugovor vrijedan 512.820 maraka, a odnosi se na održavanje “edukativnog modula informacijskog sustava”.
Obje su nabave dodijeljene kroz pregovarački postupak bez objave obavijesti o nabavi, a u oba slučaja navedene tvrtke bile su jedini zainteresirani ponuditelji, piše Impuls portal.
Riječ je zapravo o dodatnim poslovima za te tvrtke na višemilijunskim poslovima koje im je prethodno dodijelilo ovo ministarstvo, a za koje također nisu imali natječaja.
Konkurencija je, dakako, unaprijed eliminirana “dobro ugođenim” natječajnim uvjetima. Budući da ove dvije tvrtke već godinama dobivaju unosne poslove od Ministarstva prosvjete i kulture, uvidom u natječajnu dokumentaciju jasno se stječe dojam da je riječ o dogovoru između ponuditelja i naručitelja, kojim su dva favorita natječaja naplatila najmanje 25 milijuna maraka posljednjih godina.
Šteta bi mogla biti znatno veća jer bi Prointer zbog američkih sankcija mogao ostati bez licenci od kojih ovisi funkcioniranje sustava na koji je Ministarstvo prosvjete RS-a dosad potrošilo desetke milijuna javnih sredstava.
Pravo na monopol
Ministrica Željka Stojičić potpisala je 23. veljače ove godine odluku kojom se kao jedinom ponuđaču dodjeljuje posao vrijedan 1.794.840 maraka bez PDV-a. U obrazloženju odluke stoji da je riječ o predmetu nabave “na koji postoje isključiva prava koja proizlaze iz autorskog prava”.
Isto obrazloženje navedeno je i u Odluci kojom je istog dana posao javne nabave dodijeljen tvrtki Prointer ITSS vrijedan 512.820 kuna. marke bez PDV-a. Dakle, konkurencije nije moglo biti, s obzirom na to da se radi o održavanju informacijskih sustava na koje ti ponuditelji navodno imaju “autorska prava”.
Što, smatraju stručnjaci za javnu nabavu, ne bi bilo bitno pravno problematično da se ne postavlja pitanje kako su ponuditelji došli do pozicija na temelju kojih godinama “izvlače” javna sredstva bez rizika bilo kakve konkurencije!?
Sve je počelo 12. veljače 2020. godine kada je resorno ministarstvo posao javne nabavke „Opremanje obrazovnih ustanova u Republici Srpskoj informatičkom opremom i softverom“ dodijelilo grupi ponuđača koju čine Lanaco i Prointer. Vrijednost ovog ugovora bez PDV-a iznosila je nevjerojatnih 20.652.580 maraka.
Zanimljivo, ni tada, iako je bio raspisan međunarodni natječaj, nitko se nije javio za tako unosan posao, osim ove skupine ponuđača. Razlog svakako leži u uvjetima natječaja.
Uz detaljne uvjete vezane uz osposobljenost osoblja, zanimljiv je uvjet da se od ponuditelja traže dokazi o iskustvu u realizaciji sličnih projekata.
Jedan od uvjeta bio je da je ponuditelj zaključio najmanje jedan ugovor čiji je predmet: „Provedba projekta primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u nastavi, koja je u primjeni u obrazovnim ustanovama, minimalne vrijednosti 5.000.000,00 kn. maraka, bez PDV-a“. Od ponuditelja se tražio i dokaz da je implementirao projekt određenog programskog rješenja u najmanje 60 škola.
Lanaco je te uvjete ispunio upravo poslovanjem s Ministarstvom prosvjete i kulture RS-a.
Početno ugađanje
To ministarstvo je 17. kolovoza 2018. sklopilo ugovor o javnoj nabavi vrijedan 6.299.154 bez PDV-a s grupom ponuditelja koju čine “Lanaco” doo i sestrinska tvrtka “Lanaco informacijske tehnologije” doo Beograd. Riječ je o realizaciji treće faze projekta “Dositej – učenje po modulu 1:1”, koji se realizira u 62 škole u Republici Srpskoj.
S obzirom na to da je bilo dovoljno da samo jedan od ponuđača ispuni te uvjete, Lancu i Prointeru bila su širom otvorena vrata za zajednički nastup na natječaju teškom preko 20 milijuna maraka.
Kako ubuduće ne bi morali brinuti o mogućoj konkurenciji u poslovanju s ministarstvom, u natječajnoj je dokumentaciji navedeno da “sva autorska prava na programska rješenja implementirana u sklopu ovog projekta pripadaju izvođaču”.
Na temelju navedene stavke, ova dva izrazito favorizirana ponuđača već godinama od ministarstva dobivaju poslove održavanja informacijskog sustava, čime su navedeni ugovori sklopljeni početkom ožujka ove godine.
Stručnjaci za ovo područje kažu da sve počinje prvim (početnim) ugovorom, čime se konkurencija unaprijed eliminira.
Slobodan Golubović, urednik portala Pratimo Tendere, kaže da je pojava prepuštanja autorskih prava ponuditeljima vrlo česta pojava kada je riječ o javnoj nabavi u IT sektoru. Riječ je o autorskim pravima tzv “izvorni kod” bez kojeg nitko osim nositelja autorskih prava nema pristup softveru. Dakle, ponuditelj koji prvi instalira softver zadržava monopol nad njegovim održavanjem, čime se postupci javne nabave potpuno obesmišljavaju.
„Kod ovih poslova, vezanih uz konstrukciju ovih softverskih rješenja je u biti sve ugađanje i sva podešavanja vezana za taj prvi put. Oni prvi put stvore da šifra ostane njihovo vlasništvo i onda nitko ne može raditi na njoj osim njih. Eto u čemu je ta namještaljka, da li kroz uvjete natječaja, da li se na kraju dana ponuditelji dogovore da se nitko drugome ne miješa u posao, ali onda imamo dugoročno izvlačenje javnih sredstava bez ikakvog natječaja, bez ičega. I onda dolazimo do problema”, upozorava Golubović.
A problemi bi vrlo lako mogli nastati u slučaju poslova koje ministarstvo sklapa s tim ponuditeljima.
Prointer ITSS, koji se povezuje s političkim vrhom RS-a, nedavno je stavljen na “crnu listu” američkog Ministarstva financija, što je rezultiralo gašenjem računa te tvrtke u tri domaće banke. Nakon toga, upozoravaju stručnjaci, tvrtka bi vrlo vjerojatno mogla ostati bez licenci američkih softverskih tvrtki, uključujući i one koje su od ponuditelja tražene kao uvjet za sudjelovanje u javnoj nabavi Ministarstva obrazovanja.
