TRSTENIK – Božo Grčić iz Trstenika na Pelješcu proslavio je svoj stoti rođendan velikom feštom – i odmah potom isplovio na more. Ribolov mu je, kaže, strast i način života, od kojeg ne odustaje ni u 101. godini.
– Život sam prihvaćao kakav jest, pokušao ga malo modelirati da bude dobar ne samo meni, nego i mojoj obitelji i ljudima oko mene – ispričao je za HRT Božo Grčić.
Na slavlje su stigli obitelj, prijatelji i članovi Bratovštine svetoga Vlaha jer je dundo Božo najstariji festanjul. Iako je studirao brodogradnju u Zagrebu, bio profesor na višoj pomorskoj školi u Dubrovniku i inspektor osiguravajućeg društva, najviše ga veseli more.
– Pa me pomalo strah, razmišljam: Božo, nema svjetla od Korčule do Prapratna, nema barke na moru, a ja lovim lignje… Pogledam na orlođo – 10 ura zimsko doba, sam samcat na južnom Jadranu – prisjetio se.
Vodi ribarske dnevnike, još kuha i dijeli ribu po selu
Njegovi ribarski dnevnici nastaju već 38 godina – bilježi svaki izlazak na more, vremenske uvjete, ulov, i promjene koje zapaža.
– To je za mene važna kronologija, posebno po ulovu. Puno je tu znanstvenih podataka – kaže.
Božo i dalje kuha, voli društvo i ribu dijeli po selu.
– Jednom je prijatelj jedriličar rekao: “Evo ti staroga, 9 milja defora, znaš li da je skoro 10 ura?” To je njegov život, njegov zen – ispričala je kći Jelena.
Za stoti rođendan svim uzvanicima podijelio je vlastoručno izrađenu zahvalnicu s posvetom i slikom svoje barke. Njegov praunuk Stribor kaže da i ljeti frižider uvijek bude pun ribe.
– Uzoran čovjek, duhovit, s burnim životom. Kad se govori o njemu, treba stati mirno – rekao je Pero Poljanić.
Božo slabije čuje, a jednom mu je liječnik rekao da gluhi ljudi dulje žive.
Stoti rođendan za pamćenje obilježen je kako i priliči – feštom, morem i lignjama.
Sandra Lacković
