Sat vremena prije početka dvoboja u Rijeci stadion je još bio poluprazan unatoč tome što su prilazi Rujevici bili dobrano “blokirani”, zato je brdo iznad sjeverne tribine bilo gotovo prepuno, oni koji nisu stigli do karte za naslov prvaka smjestili su se iznad sjeverne tribine, iznad najvatrenijih navijača Rijeke. Pogled na teren bio je solidan, k tome besplatan, pogled na Kvarner vrijedan milijun dolara…
Tisuće šalova i glasna pjesma bila je prisutna još na zagrijavanju igrača na terenu Rujevice, travnjakom dostojnim naslova prvaka. A onda je kod najave utakmice i momčadi Rujevica: eksplodirala, tako je bilo i svaku minutu dalje do početka i nakon početka dvoboja, uz podršku svih, baš svih tribina i prekrasnu koreografiju u režiji Armade, nikad viđenu na Rujevici.
U 10. minuti zaplavile su se i zabijelile sve tribine Rujevice, krasna koreografija dostojna prvaka uveličala je rujevičko zdanje. Rebus sa sjeverne tribine, tako simbolično, dvije minute kasnije riješio je Niko Janković. Plavo-bijela boja u srcu je njegovom, kao i svih onih više od osam tisuća duša koje su proslavile njegov pogodak kao niti jedan do sada ove sezone…Tribine i teren postale su jedno, pjesma Armade, ali i cijelog stadiona nije stala niti jedne sekunde. Niti jednog trena se nije pomislilo da ova Rijeka to – ne može.
Rujevica je imala atmosferu, magiju, srce, dostojnu prvaka. Šampiona. Rijeka je to zaslužila.
