Rijeka se izliječila od 1999. kad je euforija nadvladala razum. Najljepši je naslov prvaka osvojen u zadnjem kolu, otrgnut s vezova favorita. Radomir Đalović najveći je junak još od Matjaža Keka. Trener početnik, koji je kao vojnik kluba dobio momčad u ruke kad nije imao tko, nakon što je Željku Sopiću uručen “pakrački dekret” poput vojskovođe nepobjedive armade uplovio je u luku prvaka.
Iako nije imao sve sastojke za stvoriti dominantnog šampiona, premda je krenuo s havarijom u Ljubljani, nije posustao, i nije osvojio titulu kako će to napraviti mali, baš obrnuto – kako to rade veliki!
Rijeka nije dominirala, blistala, šarmirala, odigrala sezonu iz snova pa na kraju dobila grandioznu nagradu. To bi bila priča o malom koji nadmaši sebe te u najvećim trenucima postojanja izađe na tron. U Rijeci smo takvom scenariju za povijest svjedočili 2017. godine. Ovaj put prvak je zato što je to tvrdoglavo željela, upornošću i snagom volje. Nije odustajala ni kad se činilo da u ritmu prvaka može odigrati samo pola sata, niti kad je u šest utakmica uoči zadnjeg kola imala tek dvije pobjede i čak četiri poraza, niti nakon propuštene meč-lopte u Splitu. Dinamo i Hajduk su častili, a ona je znala uzeti, nošena navijačima koji su također ispisali stranice za sva vremena.
Đalovića i njegove sjajne energije jako je puno u ovom naslovu, ali ovo je ujedno i – osveta otpisanih! Tonija Fruka su u Fiorentini odbacili, a odigrao je lidersku i velemajstrosku rolu začinjenu golom gotovo s centra, Lindona Selahija prekrižili u Nizozemskoj, Niku Jankovića i Gabriela Rukavinu u Dinamu su odbacili, a Duju Čopa nisu više htjeli. Niko je zabio gol s kojim su pale blokade i sve je bilo lakše. Za Stjepana Radeljića nije bilo šanse u Osijeku, a Naisa Djouahru prethodni su Rijekini treneri šutali u kut kao probušenu loptu. Oni su danas – prvaci! Imaju što slaviti. Itekako.
Na kraju, Damir Mišković koji je lani naveliko prodavao klub nakon što su mu se u finišu osušili rezultati i novčanik, sad ima najveći trofej! Nitko neće reći da je u njega sve uložio, ali sve je dao za Rijeku te od nje napravio treći veliki hrvatski klub čiji su naslovi prvaka u množini, a trofeji u dvoznamenkastoj brojci. On je čovjek koji je promijenio hrvatski nogomet na bolje.
