Kad skrenete s magistrale prema dubokoj, zelenoj dolini Konavala, cesta vas vodi kroz serpentine koje mirišu na ružmarin i brojno samoniklo mediteransko bilje– i taman kad pomislite da ste ostavili civilizaciju za sobom, iza kamene suhozidne krivine ukažu se Kameni Dvori. Lovorno je selo udaljeno tek pola sata vožnje od Dubrovnika, ali atmosferski udaljeno čitav jedan svijet: ovdje se vino hladi u podrumu isklesanom u stijeni, a jutarnja buka svodi se na zrikavce i pjev ptica iz obližnjih šumaraka.
Na ulazu nas dočekuje Ivo Mujo, suvlasnik i nenadmašan domaćin koji nas nije doživio sam kao goste već svoje prijatelje. Dok nas vodi kroz svoje malo agroturističko carstvo – rustikalnu vilu s bazenom, vinogradarsku „eko kućericu“ i konobu očuvanu u duhu starog mlina – priča o svemu što Konavle čini Konavlima: od teške povijesti do znatno ljepše sadašnjosti.
Ovdje je svaka drvena greda prelazi u neku elegantniju vremensku zonu gdje se prošlost i sadašnjost rukuju.
Upravo u tom susretu tradicije i lagane doze avanture počinje naša reportaža: razgovor s čovjekom koji vinske bačve i maslinove grane pretvara u priče što ostaju dugo nakon što ispijemo posljednji gutljaj konavoskog sunca.
Kliknite za pregled
„Krenuli smo kao ruralna kuća za odmor i bili smo među prvima na ovom području koji su se odvažili na takav iskorak; primjerice, poznati vaterpolist Maro Balić bio je također jedan od pionira,“ započinje Ivo Mujo, uvodeći nas u kronologiju modernoga konavoskog turizma.
„Ponajviše zahvaljujući aktivnosti udruge Agroturizam Konavle, sve se više ljudi počelo interesirati i uključivati u ovaj vid turizma, pa danas na području Konavala imamo preko 200 bazena.“
Od podsmjeha do uspjeha
Mujo se živo sjeća prvih koraka:
„Pojedinci su nam se znali smijati i govoriti da od turizma, osobito ovoga ruralnog, nema ništa. Još u studentskim danima brat Vlaho i ja obilazili smo Istru, Italiju i razne europske regije da bismo na licu mjesta vidjeli kako funkcioniraju slični koncepti. Rekli smo: ‘Ako mogu oni, zašto ne bismo mogli i mi.’“
Vratili su se kući odlučni. „Nastojali smo našim ljudima objasniti da su Konavle izvrstan ‘materijal’ za ruralni turizam,“ prisjeća se. Bilo je, priznaje, dosta otpora i nerazumijevanja, no njihova se priča pokazala zaraznom i potaknula druge da krenu istim putem.
Što je zapravo Agroturizam Konavle?
„Agroturizam Konavle nije udruga proizvođača ni klasičnih OPG-ova – mi smo prije svega udruga ljubitelja Konavala i ovdašnjih tradicijskih vrijednosti. Postojimo da bismo prenijeli lijepu priču o Konavlima, poticali i educirali ljude te kroz medije promovirali naš kraj. Udruga ne dovodi goste; to svatko radi za sebe. Mi stvaramo pretpostavke i brendiramo Konavle kao poželjnu destinaciju.“
Konavle se sastoje od 32 naselja i jedna su od rijetkih općina u Hrvatskoj koje ne nose ime prema administrativnom središtu.
„Općina Konavle ima centar u Cavtatu. Sličnu strukturu imaju općina Vinodolski čiji je centar u Bribiru, općina Slivno s centrom u Blacama, općina Župa Dubrovačka s centrom u Kuparima i općina Primorje čiji je centar u Slanome – i to je to.“
Kako je niknula cjelovita ponuda
U početku su, kaže, imali samo smještajne kapacitete.
„Uglavnom su dolazili Englezi, tražili gdje mogu prespavati, a onda bi pitali gdje ima nešto za pojesti. U jednom smo trenutku rekli: ‘Dobro, hajdemo uvesti gastronomski dio i osposobiti naše konobe i restorane.’ Nisu to tipični restorani, nego radimo po narudžbama.“
Tako su rasle škole kuhanja, pješačke, biciklističke i vinske ture, niz outdoor-aktivnosti – sve ono što turistima padne na pamet.
„Prije dvanaest godina razvili smo suradnju s National Geographicom. Svakih četrnaest dana, u sezoni, dolazi grupa od dvanaest gostiju. Ostaju sedam dana i mi im osiguramo smještaj, doručak, večeru i dnevne izlete.“
Program uključuje vinske ture (Vodopić, Đivanović, obilazak Sokol-kule), slobodno jutro i popodnevni cooking-class, jednodnevni posjet Dubrovniku te robinzonski izlet obitelji u Moluntu gdje gosti plivaju, rone, ribare, bicikliraju i pješače.
„Više od 90 posto gostiju dolazi nam iz SAD-a. Naš kraj je avio destinacija. Imamo, naravno, i puno Engleza, Francuza… Uglavnom nas posjećuju obitelji i individualci. Naši turisti cijene ono što im nudimo i često plate nešto skuplje nego u Dubrovniku jer zauzvrat dobiju osobni pristup, autentičnost i potpunu posvećenost.“
Posebno upozorava na zamku prosječnosti: „Gost sve pamti.
Robinzonska kućica u vinogradu
„Diljem Jadrana često ćete pronaći smrznute lignje, blitvu, kakav izletić i to je to. Mi se uvijek trudimo ponuditi nešto više, nešto drugačije. Primjerice, uredili smo robinzonsku kućicu od 12 m² usred vinograda – toliko je autentična da nam dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Najviše ‘honeymooneri’, ali i prirodnjaci, umjetnici koji tu pišu knjige, pjesme, slikaju…“
Obitelj Mujo živi zajednički život kakav je danas rijedak.
„Ovo je naša stara kuća. Do prije dvije godine zajedno nas je živjelo osamnaest; sad nas je četrnaest. Jedna trpeza, jedan špaher… Ovaj posao ne bismo mogli raditi da nemamo takvu obiteljsku podršku.“
Otac, u osamdeset šestoj, i dalje održava vrt; majka, desetak godina mlađa, vrlo je aktivna u kuhinji. Sam Ivo Mujo uz sve to obnaša dužnost zamjenika pročelnika županijskog Odjela za gospodarstvo: „Bez svesrdne pomoći obitelji ne bih sve stigao.“
Povijesna priča o imenima
„Za Konavle je ključna 1419., kad ih je Dubrovačka Republika kupila. Tada je odlučeno da svi nose kršćanska imena i napuste slavenska: Ljutiša, Grubiša, Radoje, Radimir, Vidak…“
Ispod krova konobe Ivo slaže zanimljivu lingvističku jednadžbu: od pet stotina narodnih imena nastala su današnja prezimena, primjerice; Od imena Bartul nastalo je prezime Bartulović, od Brajka Barkovići, od Marina Marinovići, a kovačevi sinovi su se nazvali Kovačevići.
„Osobno mi je najzanimljivije ime Dabiživ – znači ‘bio mi živ’.“
Misteriozna ostaje skupina prezimena Mujo, Bećir, Memet, Rustan, Ramadan, Karaman, Alaga – sva turskog porijekla, a zabilježena u Konavlima prije nego što su Osmanlije dospjele ovdje.
„Možda je tada to bila moda. Danas se ‘palimo’ na zapadnjačka imena poput Nives, Nensi, Sendi…“
Vinogradi i vina
U konobi se otvara boca još neimenovanoga bijelog vina:
„Riječ je o kupaži u kojoj je oko 50 posto malvasije dubrovačke, a ostatak – ovisno o berbi – čine trebbiano toscano i maraština. Radimo ga u ograničenim količinama, uglavnom za vlastite potrebe.“
U podrumu dozrijeva merlot, a ove je godine prvi put proizveden rosé od iste sorte, zasad u eksperimentalnoj seriji:
„Ovih dana čekamo službeno odobrenje. Sljedećeg tjedna, ako Bog da, sadimo dodatnih tisuću loza malvasije; zasad je koristimo samo za kupaže, no od iduće ćemo godine imati i sortno vino. U iduće četiri-pet godina planiramo doći do najviše deset tisuća trsova i na tome stati.“
Masline „što Bog da“
„Maslinovo ulje proizvodimo metodom ‘što Bog da’: stabla ne tretiramo kemikalijama, samo očistimo i pokosimo travu. Nismo to počeli zato što smo veliki ekolozi – iako cijenim taj pristup – nego zato što jednostavno ne stignemo.“
Sto stabala raspoređeno je po terasama, bez plantažnih platoa.
„Otac je stare škole: maslina mora biti velika da bi dala plod. Posljednjih godina spuštamo krošnju da nam berba bude lakša, a masline uz kuću služe i kao ukras.“
Prošlogodišnja rekordna berba iznjedrila je oko 400 litara ekstra djevičanskog ulja, uglavnom za obiteljsku potrošnju i goste vinarije.
Dalmacija Danas nastavit će pratiti konavoske priče, a u sljedeća dva nastavka obradit ćemo dvije poznate konavoska vinarije.
ŠTA’Š DOMA? Znate li gdje se nalazi ovo veličanstveno polje stećaka? “Tko treba Machu Picchu ili Egipat? Ovdje imate kiklopske blokove na kojim su uklesani križevi, lovci, plesni motivi…”
DAO JE “PLJUSKU” HRVATSKOM TURIZMU Legendarni vinar Ivo Vodopić: “Gosta ne mjeriš po tome koliko plati danas, nego kako te spomene sutra”
Tko je 28-godišnjak koji uspješno vodi prvu službenu pršutanu i kobasičarnicu u županiji? Kobasice dobile šampionske etikete, a on poručuje: “Turizam nam ne smije spasti na sunce i more”
Svi znaju kako funkcionira mlin, no mnogi ne znaju što je stupa. Ivo Đivanović uveo nas je u konavoske mlinove i čudesni izvor ledene Ljute
Znate li na kojem trgu u Hrvatskoj nitko ne smije taknuti bocun najboljeg vina punih devet mjeseci? Obitelj Crvik sve nam je sve pojasnila u kultnoj vinariji
Vinograd i maslinik bez pesticida, med bez “kemije”? Da, moguće je. Paula Letunić gazdarica je uspješnog OPG-a: “Treba biti čovjek”
Moja reakcija na članak je…
