U vremenu kada se duhovne stvarnosti često svode na alegorije i psihološke pojmove, jedno snažno i potresno svjedočanstvo podsjeća nas na istinsku borbu između dobra i zla – onu koja se događa u nutrini čovjeka, osobito mladih koji su danas posebno izloženi duhovnim opasnostima.
Ovo je istinita priča koju je podijelio poznati svećenik Benedict Heron, koji je sudjelovao u procesu oslobađanja djevojke od 16 godina, posvojene od strane uzornog katoličkog bračnog para. Djevojka je bila jedno od troje posvojene djece u obitelji s još troje njihove biološke djece. U početku sve je izgledalo skladno – dok se nisu počele događati dramatične promjene.
Roditelji, primijetivši da njihova kći više ne prima svetu pričest te da redovito napušta crkvu upravo u trenutku euharistije, obratili su se svećeniku. Na kraju je djevojka potpuno prestala ići na misu, a obiteljski mir zamijenili su nerazumijevanje, sukobi i duhovna napetost.
Znakovi upozorenja
U razgovoru sa svećenikom otkriveni su prvi uznemirujući znaci. Djevojka je svjedočila kako je križ u crkvi doživljavala kao iskrivljen, a sveta mjesta su u njoj izazivala snažan poriv za razaranjem. Posebno ju je prestrašio jedan svećenik čije je lice, kako je tvrdila, bilo „deformirano“ – doživljaj koji je samo ona imala.
Nakon liječničke provjere koja je isključila bilo kakvu tjelesnu ili psihičku bolest, duhovna dimenzija njezina stanja postala je još očitija. U razgovoru sa savjetnikom, djevojka je otkrila kako je devet mjeseci ranije, pod utjecajem školskih kolega i horor filmova, potpisala tzv. „pakt sa Sotonom“, i to bez dubljeg razumijevanja što čini. Svakodnevno je molila Sotoni i tvrdila da je imala „izvantjelesna iskustva“, iako nikada pred drugima.
Ubrzo je pomoć potražena i od svećenika iskusnog u službi oslobođenja. Djevojka je pristala na molitvu samo zbog sve jačeg unutarnjeg straha i pritiska koji je potpuno narušio njezino svakodnevno funkcioniranje.
Tijekom molitvi za oslobođenje, djevojka je izgovarala rečenice na jezicima koje nikada nije učila, odgovarajući svećenicima i na latinskom, i na talijanskom, premda je znala jedino engleski. Biskup je ubrzo dao dozvolu za provođenje formalnog egzorcizma prema starom rimskom obredu.
Imala je 13 godina kad se otvorila demonima: ‘Izrekla sam ime kojeg se demoni najviše boje’
Oslobođena je
Uz trodnevni post i pomoć dviju redovnica, egzorcizam je započeo. Djevojka je odmah ispoljila nadljudsku snagu – napala je svećenika i pokušala dohvatiti ciborij iz njegova džepa. U drugom trenutku izrekla je njegove osobne misli – što je izazvalo duboki šok i potvrdu prisutnosti nadnaravnog.
Sljedećih sati i dana, tijekom dva egzorcizma, djevojka je povremeno gubila pamćenje, levitirala, izgovarala bogohule riječi i laži, a četvorica odraslih ljudi jedva su je mogli obuzdati. Svećenici su u molitvi prepoznali djelovanje duha prijevare i zbunjenosti.
Ipak, ustrajnost i vjera dale su plod. Djevojka je, nakon procesa oslobođenja, pokazala istinsko kajanje. Odbacila je svako zlo i ponovno se približila Crkvi. Danas je odrasla žena, udana i majka dvoje djece, koja redovito pohađa svetu misu i živi život duboke vjere.
Ovo svjedočanstvo snažno podsjeća na stvarnost duhovne borbe i važnost duhovnog razlučivanja, osobito u odgoju mladih. Djeca i mladi danas su izloženi opasnim sadržajima i idejama, često maskiranima pod formu zabave, znatiželje ili „igre“. Crkva, roditelji i zajednica pozvani su budno bdjeti i s ljubavlju, ali i odlučnošću, štititi i voditi najranjivije.
„Na kraju pobjeđuje Krist. Ali bitka se vodi za svaku pojedinu dušu,“ poručuje svećenik Heron.
Majka kaže da joj je kćer vještica, svećenik otkrio: ‘Radio sam s njima, ovo im je svima zajedničko’
