Znakovito ili ne, od časa kada su SN objavile da je Mario Kovačević izbor Zvonimira Bobana za novog trenera Dinama, slavljeni i hvaljeni strateg Slaven Belupa u sedam utakmica zabilježio je jednu pobjedu, dva remija i četiri poraza. Otada do danas, tako stvari stoje, Koprivničani su od momčadi koja preko lige osigurava Europu, sada se za istu bore preko uzvrata Kupa.
Gdje, eto, čovjek koji je navodno sve usmeno dogovorio s Dinamom, mora birati: bori li se za najveći uspjeh trenerske karijere, ali i klupske povijesti, ili ipak razmišlja ujedno hoće li Dinamo “uvesti” porazom uvesti direktno u Europsku ligu ili ga trijumfom stropoštati u kvalifikacije za Konferencijsku ligu?
Ne sumnjamo da je Kovačević principijelan tip i da će dati sve da Slaven Belupo ispiše najbolju stranicu svoje povijesti, to nije sporno, takav je tip, ali ipak sve sugerira da ipak možemo razgovarati i o svojevrsnoj moralnoj neregalarnosti. U najavi ove utakmice, naime, stoji ta činjenica da je Mario Kovačević novi šef Maksimira.
Nije, jasno, ništa potvrđeno, ali informacije nikad nitko nije demantirao. A samim time šefa Koprivničana stavilo se u silno neugodnu poziciju: prvo je, igrom slučaja, u prvenstvu “igrao” za Dinamo, a sada, još i više, velike su stvari na stolu. Jer, konačno, nije isto igrati Konferencijsku ligu, i to nije siguran jer mora proći kvalifikacije, ili se, pak, direktno plasirati u drugi rang europskog nogometa. Razlika između ta dva natjecanja je nekoliko milijuna eura, ali je stvar i statusa, principa, te – mogućnosti prolaska.
Je li cijela priča doista finiširana, a svi nas uvjeravaju da jest, što će se, ujedno, recimo dogoditi ako “farmaceuti” u četvrtak fasuju opasnu lekciju na Rujevici? Hoće li se Boban predomisliti? Novi šef Uprave Dinama nije taj tip, ako se odlučio za Kovačevića, onda je on taj, uostalom, na gala-večeri hrvatskog nogometa u ponedjeljak i sam Kovačević je neslužbeno, kako čujemo, dao do znanja da je to – to.
Pitanje je, ipak, je li to doista “beton”? Bobanova ideja teško je osporiva i još se manje može srušiti, no javno saznanje prilično je naštetilo ne Dinamu, već – Kovačeviću. Doista, ako stavimo na stol samo to da na neki način Kovačević može birati – iako neće – dovoljna je za postavku koja ne treba nikome. Ni Kovačeviću, Dinamu, Rijeci, napose Slaven Belupu. U takvom okruženju pripremati utakmicu koja nosi veliki trofej, pogotovo za klub koji ga sanja…
Ono što se pritom postavlja kao pitanje jest činjenica da, ruku na srce, značajan dio plave zajednice nije posve siguran da je Mario Kovačević taj. Ne zbog znanja, već nečega većeg, “personalityja”, fakta da je dosad bio u ipak manjim klubovima i da je pitanje kako će se na stranu znanje adaptirati na hektično okruženje prepuno stresa, koje sve traži odmah.
Što ako, recimo, Belupo u četvrtak dobije “porciju” s nekoliko pogodaka razlike? Hoće li se tada ipak mijenjati odnosi u odlukama i hoće li onda Boban i društvo ipak preispitati svoje odluke i uvjerenja? Da, Boban jest tvrdoglav, no njegov službeni dolazak očitovat će se i odlukama.
Kovačević, realno, ne nudi onaj “hype”, nije senzacija, ali u jednu ruku donosi neku vrstu bobanovštine.
Koja nije uvjetovana bombama, nego odlukama uvjetovanima vjerom i strategijom. S te strane, Kovačević se ne mora brinuti, konačno, njegov cijeli CV ima dovoljno argumenata, no, realno, cijeli uvod konačnog raspleta koji eventualno slijedi nije idealan.
Ako je on taj, njegov dolazak nije smio biti opterećen niti finišem, a pogotovo ovakvim raspletom, gdje, de facto, svakako ne de iure, u neku ruku odlučuje o svojoj sudbini, sudbini Slaven Belupa, ali i – Dinama.
Mario Kovačević, fin i dobar čovjek, te vrlo dobar trener, nije, konačno, zaslužio ovakvo finale sezone te priče koje se s razlogom raspredaju.
Da je sve OK, u miru bi dočekao kraj sezone, a onda dogovorio prijelaz karijere i života. Ovako, a i to govori o stresu, zadnjih mjesec dana bori se s napisima, očekivanjima, ambicijama, sadašnjošću, ali i budućnošću…
