Dr. Davor Lasić, psihijatar u KBC-u Split, bio je sudionik povijesnog događaja 30. svibnja 1990. godine, kada se konstituirao prvi višestranački Sabor tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske. Od toga danas broji 35 godina. Trebalo je tada donijeti pravne akte i trasirati put stvaranja samostalne države. Tek saborskim odlukama u lipnju iste godine, Hrvatska je prestala biti socijalistička republika – sa zastave je uklonjena crvena petokraka, a vraćen je povijesni hrvatski grb.
Temelji državnosti udareni su Božićnim Ustavom u prosincu 1990., kao i saborskom odlukom o prekidu svih pravnih sveza sa SFRJ, na ratnoj sjednici Sabora održanoj u listopadu te godine – u podrumu zgrade INA-e, zbog sigurnosnih prijetnji.
Doktora Lasića zatekli smo u Zagrebu, kamo je pozvan na svečanu akademiju koja će se večeras održati u Hrvatskom narodnom kazalištu, povodom obilježavanja 35. obljetnice hrvatske državnosti.
– Naravno da mi je drago što su se sjetili nas zastupnika iz prvog saziva. Bit će lijepo ponovno sresti kolege, sudionike tih povijesnih trenutaka, i prisjetiti se onih kojih, nažalost, više nema. Taj dan – konstituiranje prvog višestranačkog Sabora – ne zaboravlja se. Još od ranog jutra vladala je euforična atmosfera. Sjednici su nazočili i tadašnji crkveni velikodostojnici, predstavnici Sveučilišta… Za predsjednika Sabora izabran je pokojni Žarko Domljan, a za predsjednika Republike dr. Franjo Tuđman. Nije bilo lako – na snazi su još bili zakoni SRH, i dalje smo bili dio bivše savezne države. Trebalo je puno mudrosti i hrabrosti da se stvore temelji za osamostaljenje Hrvatske – kaže dr. Lasić.
– No, nismo mi zastupnici stvorili državu. Mi smo stvorili pravni okvir. Hrvatsku su stvorili hrvatski branitelji, ugradivši u nju svoje živote, mladost i zdravlje.
Tada ste imali samo dvadeset godina. Jeste li kao tako mlad čovjek bili svjesni značaja povijesnog trenutka u kojem sudjelujete?
– Tadašnji Sabor bio je trodoman: Društveno-političko vijeće, Vijeće udruženog rada i Vijeće općina. Ja sam bio zastupnik u Vijeću udruženog rada, izabran u Splitu, u izbornoj jedinici studenata i učenika koji su napunili 18 godina i imali pravo glasa. A na samoj sjednici mislio sam na svog pokojnog oca, koji je bio sudionik Križnog puta. Nije dočekao stvaranje Hrvatske ni ostvarenje sna svoje generacije. Tog 30. svibnja 1990. sve bih dao da je barem na trenutak mogao biti uz mene.
A potom ste svi zajedno krenuli niz Gornji grad do tadašnjeg Trga Republike, gdje je narod čekao pozdraviti stvaranje svoje države?
– Da, krenuli smo prema Trgu, predvođeni predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i kardinalom Franjom Kuharićem. Dočekali su nas okupljeni građani. Išli smo mi, zastupnici HDZ-a, tada parlamentarne većine. Nisu svi sudjelovali – u Saboru su tada bili i zastupnici SDS-a, koji su se protivili osamostaljenju Hrvatske, a neki su to kasnije i potvrdili sudjelovanjem u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.
Danas ste ugledni psihijatar, već pomalo izvan politike, ali ste odradili i nekoliko mandata u Gradskom vijeću Splita?
– Ponosan sam što sam sudjelovao u stvaranju države, a najviše što sam kao dragovoljac sudjelovao u Domovinskom ratu. Hrvatska će, kako je rekao dr. Franjo Tuđman, biti onakva kakvu mi sami budemo željeli. Sami odlučujemo kakva će naša Domovina biti. Na nama je da budemo bolji – pa će i Hrvatska biti sretnija.
Moja reakcija na članak je…
