Ne zaboravi na brod, podsjetili smo ga porukom u ponedjeljak, dan nakon (prve) fešte, na čemu nam je zahvalio sa smiješkom. Uz podsjetnik smo mu, usput, priložili i fotografiju našeg razgovora sa stranice Jutarnjeg lista stare dva mjeseca, kada je uvodni ulomak teksta glasio ovako: “Na Krku sam položio ispit za voditelja brodice. Ako osvojimo titulu, svi idemo na brod. Ja ću voziti i nećemo se vratiti”. Trofej je, tada, još bio daleko od obale, a dvostruka kruna još nekoliko nautičkih milja dalje.
Nakon što su se tribine u četvrtak navečer prelile do Korza, a glavni akteri odradili runde fotografiranja na terenu, s Tonijem Frukom ponovno smo razgovarali sat vremena poslije osvajanja Kupa. Prvo pitanje se, pak, nametalo: u kojemu smjeru plovi brod?
– Brod stoji trenutačno ha, ha. Prvo reprezentacija, pa odmor, a onda ćemo vidjeti što dalje. Što se tiče slavljeničkog broda, taj plovi prvo dolje prema gradu, a onda se vraćamo ovdje na feštu – odgovorila nam je riječka “desetka” s medaljom oko vrata u rujevičkom tunelu, koji je tada već bio prilično pust.
Dok mu je to bila druga “kanta” u seniorskoj karijeri, nakon, naravno, one koju je osvojio u nedjelju, u prvim natuknicama njegova nogometnog životopisa stoji i osvojeni Kup s juniorima Fiorentine (2020.), kada je na putu do finala zatresao Milanovu mrežu majstorijom iz slobodnjaka. Nastavci te priče, ukratko, idu ovako: misteriozna ozljeda, odbijenice iz druge lige, spas u Dubravi, odskočna daska u Gorici i, konačno, procvat na Kvarneru. Ako bi se dodjeljivala titula najkorisnijeg igrača sezone ili, barem, MVP-a finala sezone, ta bi završila u njegovim rukama. Kao i obje titule.
– Konačno je gotovo, stvarno je sezona bila jako dugačka i napeta do samog kraja. Nije bilo opuštanja, nije bilo perioda u kojemu smo mogli malo stati i odmoriti. Na kraju smo zasluženo uzeli obje titule. Nagrađeni smo za sve što smo radili, za što smo se trudili u proteklih godinu dana. Prošle godine, kada je sve krenulo nizbrdo, kada smo izgubili obje titule na kraju sezone, eto, ipak, dragi Bog je spremio nešto puno bolje za nas i zasluženo sada slavimo.
Tračevi su, doduše, tvrdili da ćete biti “mamurni” za uzvrat u finalu, ali u vašoj se svlačionici, pretpostavljamo, otopio pritisak nakon osvajanja naslova, pa ste u završnu epizodu sezone ugazili puno lakše negoli, primjerice, u zadnje kolo.
– To su bile pošalice. Profesionalci smo, prije svega. Ovo je bila utakmica s velikom težinom, utakmica kojoj smo mi htjeli pobijediti. Htjeli smo ponovno okusiti osjećaj podizanja trofeja, vidjeli ste kakvo smo slavlje imali u nedjelju. S dvostrukom krunom smo zaokružili cijelu sezonu. Svima je, to mogu reći, psihički bila teža ona utakmica u prvenstvu, u zadnjem kolu, jer tamo smo znali da smo morali ići na pobjedu, nije nas zanimalo ništa drugo. Prvenstvo je, ipak, nešto drugačije, iako se i ovakva prilika u Kupu mora iskoristiti. Nakon te utakmice u prvenstvu pao nam je kamen sa srca. Finale je jako važno, ali nismo igrali pod tolikim pritiskom.
U našem razgovoru u ožujku, na pitanje o ključnim utakmicama odgovorio je da će to biti one “manje u gostima”, ne nužno derbiji, i da im je iskustvo prošle sezone, u kojoj su ostali na korak do oba trofeja, velika pouka za ove, na kraju, uspješne pohode.
– Dosta smo utakmica u ovoj zadnjoj četvrtini pobjeđivali u posljednjim minutama. Pada mi na pamet prvo Varaždin na Rujevici, pa Lokomotiva u Kranjčevićevoj, Šibenik, Istra…
Medijske stranice proteklih dana, pak, osim vaših majstorija punila su i šuškanja o transferu. Živciraju li takve objave?
– Iskreno, kako koja ha, ha. Morate naletjeti na to, jednostavno ne možete pobjeći od toga, to je dio nogometa. Ne treba to primati k srcu jer vas to onda može izbaciti iz fokusa.
Sezonu je zaključio s “double-double” učinkom, 15 pogodaka i 12 asistencija, a i “doubleom” u rubrici trofeja. Je li zaključio i svoju riječku avanturu?
– Ne bih se puno obazirao na to. Igrač sam Rijeke pod ugovorom, ali sigurno će biti nekih interesa, to je sasvim normalno u nogometu. Kod svih igrača se drugi klubovi imaju za što uhvatiti, uzeli smo dvostruku krunu, igrači Rijeke zaista vrijede. Ako odem, to će biti samo na obostrano zadovoljstvo.
Iako je trebao debitirati za reprezentaciju u pariškom uzvratu s Francuskom u četvrtfinalu Lige nacija prije dva mjeseca, zbog Gvardiolove ozljede došlo je do promjene plana, ali priliku za premijeru u “vatrenima” imat će protiv Gibraltara (6. lipnja) i Češke (9. lipnja).
– Vrhunski dani su iza mene, vrhunski dani su preda mnom. Moram nastaviti raditi još jače. Vjerujem da slijedi još puno toga lijepog.
Da zaključimo, znamo da pjevačku inicijaciju u nacionalnoj vrsti još niste imali, a bude li vam ona suđena sada, izbor pjesme past će na…
– To mi je trenutačno najmanji problem da se malo sramotim. Ako treba, zapjevat ću i održati cijeli koncert, ha-ha – zaključio je Toni i odjurio na novu rundu slavlja, a već u petak bio je u društvu “vatrenih” u riječkom hotelu.
