Hrvatska udruga Nogometni sindikat odradila je svoj 13. Trofej Nogometaš. Doznali smo tko su laureati u najelitnijim kategorijama, a sljedeći tjedan doznat ćemo i tko ja najbolja igračica 1. HNLŽ, 1. HMNL, te po prvi put Prve NL. Predsjednik HUNS-Mario Jurić i njegovi suradnici jako su zadovoljni obavljenim poslom.
Nikad nismo imali neizvjesniju borbu za titulu najboljeg nogometaša Hrvatske. Luka Modrić pobijedio je Joška Gvardiola sa svega 20 glasova razlike. Kako to tumačite?
– U dosadašnjih 12 izdanja Trofeja Nogometaš Luka je svake godine suvereno i uvjerljivo pobjeđivao svoju konkurenciju. Svi se sjećamo sjajnih sezona Marija Mandžukića i Ivana Rakitića koji su s Bayernom i Barcelonom osvajali trostruke titule, uključujući Ligu prvaka, ali Luka je svake godine osvajao nagradu za najboljeg nogometaša Hrvatske i to vrlo uvjerljivo. To pokazuje koliko naši nogometaši i treneri cijene Luku kao igrača ali i osobu, koji svojom skromnošću i poniznošću osvaja simpatije nogometne zajednice. Joško Gvardiol sigurno je jedan od naših nogometaša koji će godinama biti jedan od najvećih konkurenata za ovu prestižnu nagradu, igrač koji pruža sjajne utakmice u Manchester Cityju (i reprezentaciji), s našim Mateom Kovačićem, a tu su i Ante Budimir i Ivan Perišić, koji su imali fantastičnu sezonu iza sebe. Puno je i mladih koji nadiru, tako da s nestrpljenjem iščekujemo idući izbor.
Marko Livaja ove je godine suvereno i uvjerljivo osvojio titulu za najboljeg igrača SHNL-a, te se našao na trećem mjestu u izboru za najboljeg igrača Hrvatske, što dovoljno govori o kvaliteti naše domaće lige i samih igrača.
– Ove godine imamo nikad uzbudljiviju borbu za naslov prvaka i mjesta koja vode u Europu, kvaliteta nogometa je vrlo visoka i naši domaći nogometaši prepoznali su kvalitetu i liderstvo s kojim se Marko Livaja isticao cijele sezone. Marko je jednostavno čarobnjak s loptom. Iznimno nas veseli neizvjesna borba u HNL-u, što je odraz kvalitete naših domaćih igrača i struke. Do zadnjeg kola neće se znati tko je prvak i tko ide u Europu što daje poseban draž i neizvjesnost što kod navijača, kao i kod klubova i samih igrača. Borba je za svaki gol, bod i u ovogodišnjem izboru igrači su izabrali nikad više laureata iz šest klubova, što dovoljno govori o kvaliteti igrača ali i izjednačenosti lige.
Kako je proteklo samo glasovanje?
– Igrači s velikim nestrpljenjem i čašću svake godine pristupaju glasanju, a s još većom neizvjesnošću iščekuju rezultate. Iz toga vidimo koliko igrači cijene, vole, poštuju izbor i koliko im ova nagrada znači. Ovogodišnji dobitnici bili su iznimno sretni i uzbuđeni kad su saznali da su dobitnici, što nama kao organizatorima puno znači, jer ovo je nagrada za igrače i to od igrača za igrače i oni sami znaju tko su najbolji među njima.
Obišli ste sve klubove, što ste vidjeli na terenu, kakvo je tamo stanje?
– Jako smo zabrinuti stanjem u klubovima Prve NL. Infrastruktura ja dobra jedino u Dugopolju i Rudešu, sve ostalo je tužno. Pogotovo kad znaš da smo treća reprezentacija svijeta. Znam kako SHNL i Prva NL nisu u fokusu HNS-a, te zbog toga je po nama jedino ispravno osnivanje udruga prvoligaša odnosno drugoligaša. I onda bi se klubovi sami borili za veća TV prava, bolje sponzore, bolju infrastrukturu… HNS-u je fokus primarno na reprezentaciji. Jednostavno godine nerada doveli su do ove situacije. Infrastruktura klubova Prve NL je miljama daleko od zadovoljavajuće. Ako uzmemo u obzir kako je Zrinski iz Jurjevca istupio iz lige i igrače ostavio s golemim dugovima, postavlja se pitanje je li liga uopće regularna. S druge strane HNS je izdao klubu licencu za natjecanje, pa bi bilo logično da sada obešteti igrače ili s druge strane da se pooštre uvjeti za dobivanje licence – kazuje Mario Jurić:
– Uvjete u ženskom nogometu neću ni komentirati. U ženskom nogometu postoji ogromna doza entuzijazma i bez tih entuzijasta stanje bi bilo još gore. Bez pomoći HNS-a koji aktivnije i konkretnije mora pomoći ženskom nogometu sve će i dalje biti osuđeno na amaterizam. Znam kako bi ovo trebao biti Trofej kojim se slave hrvatski nogometaši i nogometašice, ali uistinu smo zgroženi stanjem u ženskom nogometu i klubovima Prve NL.
U Futsalu je stanje puno bolje, zar ne?
– Futsal svake godine raste velikom brzinom i to nas iznimno veseli. To je naš najposjećeniji dvoranski sport i definitivno zaslužuje veću pažnju. Koliko sam razumio od čelnika klubova, futsal klubovi osnivaju svoju udrugu i oni kreću samostalno u borbu za veći novac od TV prava i sponzora, to je svakako pohvalno i trebao bi biti putokaz ostalim. Futsal je svakako najpozitivnija priča koja će sigurno još više rasti. Puno je tu ljudi koji rade s velikim entuzijazmom poput Borislava Vukovića iz Novog Vremena, Matije Đulvata iz Futsal Dinama i još nekih.
Kako vaše kolege u FIFPRO-u doživljavaju hrvatski klupski nogomet?
– Kolege u FIFPRO-u i regiji s čuđenjem na rezultate koje ostvaruje naša reprezentacija. Međutim, što se tiče rezultata u klupskom nogometu, tu uvelike kaskamo. Ne samo po rezultatima, nego i po infrastrukturi. Od francuske bronce koju smo osvojili prije 30 godina napravili smo dva stadiona. Do prije nekoliko godina od TV prava klubovi su dobivali po 100.000 eura. Što je uistinu jadno. Sadašnja svota od 700.000 po klubu je smiješna u odnosu na druge lige. HNS se mora izboriti za znatno veća sredstva, ne samo za prvi, nego i za drugi rang natjecanja, bez toga teško možemo očekivati stabilnih 10 klubova u hrvatskom nogometu. A moramo ih imati barem 20…
