Zrakoplovstvo ruskih snaga sve više koristi nove varijante montiranih kompleta na bombe kako bi stvorili jedreće (klizne) bombe produženog dometa. Riječ je o sustavu za navođenje i produženje dometa nazvanom UMPK-PD.
Nedavno je Ured regionalnog tužiteljstva Harkova izvijestio o napadima ovim streljivom na ciljeve u Harkovskoj i Sumskoj regiji, izvještava ukrajinski Suspilne. Dok standardni UMPK ima učinkovit domet od 60-80 km, ovisno o uvjetima lansiranja, ažurirani UMPK-PD navodno može dosegnuti do 95 km. Prema ukrajinskom uredu tužiteljstva, ruska vojska trenutno testira ove nove varijante na terenu, što sugerira da bi učinkoviti domet mogao dodatno porasti.
Jeftino i masovno
UMPK je dodatak na bombe koji se sastoji od krila, sustava za montažu i navigacije. Uglavnom se montiraju na stare sovjetske bombe FAB težine od 250 do 3000 kg (iako je verzija od 500 kg najviše korištena). Vrlo teško da će Rusiji u ratu ponestati ovih starih sovjetskih bombi, budući da imaju iznimno velik inventar nevođenih zračnih bombi, piše Popular Mechanics. Istodobno, masovna upotreba civilne elektronike omogućuje jeftinu masovnu proizvodnju kompleta, ali ih također čini nepouzdanima u usporedbi sa zapadnim ekvivalentima, što rezultira padom bombi unutar Rusije, iako sigurnosni sustavi znače da su detonacije rijetke, objašnjava Washington Post.
I dalje proširuju domet i otpornost na ometanja
Razvoj UMPK-PD (PD je dodatak u skraćenici koji na ruskom označuje “prošireni domet”) poznat je barem od rujna 2024. U to vrijeme, rusko vojno zapovjedništvo počelo je javno hvaliti njegov napredak, tvrdeći da su testiranja pri kraju.
Prva vizualna potvrda UMPK-PD pojavila se tek u ožujku 2025., prikazujući bombarder Su-34 opremljen s četiri bombe FAB-500M62 s novim kompletima za produljeni domet (naslovna fotografija). Poznato je da UMPK-PD ima veću površinu krila, ojačani sustav montaže i bolje kontrole navođenja.
Bombe se navode putem satelitskih navigacijskih sustava i bacaju se s visine od 9000 metara. Prema istražiteljima, oružje putuje brzinom od 700 do 800 kilometara na sat, što je po brzini i visini lansiranja odgovara ranijim modelima.
Raspoređivanje UMPK-PD daje ruskim snagama dvije ključne prednosti. Prvo, mogu pogoditi ciljeve 15-35 km dublje u ukrajinskom teritoriju s istih udaljenih točaka lansiranja. Drugo, piloti Su-34 mogu izvoditi lansiranja s daljnjeg područja iza linije fronta, povećavajući svoju sigurnost od ukrajinske protuzračne obrane.
Međutim, što je veći domet bombe, to je dulje izložena ukrajinskom elektroničkom ratovanju – jednom od najučinkovitijih alata protiv satelitski navođenog streljiva. Kako bi se tome suprotstavili, Rusi su sve više opremali UMPK-ove modulima za satelitsku navigaciju Kometa-M, ponekad dodajući do 8 ili čak 12 antenskih elemenata kako bi se oduprli ometanju. Što je veći broj elemenata, to je sustav teže poremetiti.
No, ukrajinski Defense Express piše kako su ovakve bombe kronično neprecizne, pa da predstavljaju “relativno jeftino terorističko oružje usmjereno na nanošenje psihološke i materijalne štete”.
Vojna analiza Zorana Metera: Zastrašujuće oružje sije paniku na ukrajinskim bojišnicama. Igra ‘va bank’
