Jednog ljetnog dana 1935. godine, mladi Francuz André Frossard ušao je u malu kapelu u Latinskoj četvrti Pariza. Bio je to čin sasvim svakodnevan samo je tražio prijatelja koji je tamo otišao na kratku molitvu. Ono što nije očekivao, bilo je da će ga u toj crkvi čekati – Bog.
André Frossard tada je imao dvadeset godina. Odrastao je u obitelji koja je bila čvrsto ateistička. Njegov otac bio je istaknuti član Francuske komunističke partije, a Bog je u njihovu domu bio nepostojeća tema.
Frossard se tako formirao kao skeptik, čak i ravnodušniji od ateista, jednostavno ga pitanje Boga nije zanimalo. No, toga dana sve se promijenilo.
Pet minuta pred Presvetim
Ušao je u kapelicu “Družbe klanjateljica Presvetog Sakramenta” točno u 17 sati i 10 minuta. Tamo je bio izložen Presveti Oltarski Sakrament. Nije znao što je to. Nikada nije vidio Hostiju. Nije znao ni što simbolizira.
No, tada se dogodilo nešto što ni sam nije mogao objasniti riječima. Ne opisuje to kao viziju, ni kao vanjsko čudo. Ono što se dogodilo bilo je tiho, ali silovito – opisao je to kao „iznenadnu prisutnost“, kao „tiho svjetlo koje obasjava cijelo biće“, kao „istinu koja se ne dokazuje, jer je jednostavno tu“.
Iz crkve je izašao u 17 sati i 15 minuta. Pet minuta kasnije više nije bio isti čovjek. “Ušao sam kao skeptik, kao bezbožac, ravnodušan. Izašao sam kao katolik, ispunjen neizrecivom radošću”, napisao je kasnije.
Francuz kao ateist došao u Međugorje i postao svećenik: ‘Odjednom sam osjetio suze’
‘Bog postoji. Ja sam Ga susreo.’
To iskustvo toliko je snažno obilježilo njegov život da ga je godinama kasnije pretočio u knjigu „Bog postoji. Ja sam Ga susreo.“ Knjiga je odmah postala bestseler u Francuskoj i šire. Njezin jednostavan, ali dubok ton dirnuo je tisuće ljudi – jer nije riječ o teološkom traktatu, već o iskrenom svjedočanstvu čovjeka koji se suočio s Božjom prisutnošću.
Nakon obraćenja, Frossard je postao uvjerljivi branitelj vjere, poznat po dubokom uvjerenju i razumskoj jasnoći. Godinama je pisao o vjeri, društvu i smislu, a osobno ga je cijenio i papa Ivan Pavao II., koji ga je imenovao članom Papinske akademije za društvene znanosti.
Teška ovisnica ušla u kapelu, izašla je zdrava i slobodna, a završila je i magisterij! Evo što je unutra rekla Isusu
