Trump je izgubio izbore 2020. godine zbog samo 43 tisuće glasova! To je fascinantan podatak s obzirom na brojnu populaciju SAD-a – gdje je na izborima glasovalo više od 155 milijuna birača
Izborni sustav Sjedinjenih Američkih Država među najspecifičnijim je u svijetu, što je rezultat povijesnih procesa (britanski kolonijalizam, Američki građanski rat) koji su iznjedrili vrlo složeno političko uređenje koje je utemeljeno na čvrstom federalizmu i velikim pravima saveznih država. Uz druge jedinstvenosti, najvidljivija specifičnost političkog uređenja SAD-a predsjednički su izbori. Za razliku od većine država u kojima predsjednik postaje kandidat s najvećim brojem glasova na općim izborima ili se predsjednik bira u parlamentu, SAD ima kombinaciju oba modela. Predsjednik postaje kandidat s najvećim brojem elektorskih glasova koji se skupljaju u saveznim državama.
Važnost Izbornog kolegija
Elektori čine Izborni kolegij koji bira predsjednika i potpredsjednika SAD-a. Ukupan broj elektorskih glasova iznosi 538. Svaka američka savezna država ima određeni broj elektorskih glasova na temelju broja svojih zastupnika u dvodomnom američkom Kongresu. Svaka država ima 2 zastupnika u Senatu bez obzira na svoju veličinu ili broj stanovnika. 50 država daje 100 senatora i 100 elektorskih glasova. Broj zastupnika koje pojedina država ima u Zastupničkom domu temelji se na njenoj populaciji, koja se utvrđuje svakih 10 godina popisom stanovništva. Što je brojnije stanovništvo države, ona ima više zastupnika u Zastupničkom domu i više elektorskih glasova. Ukupno je 435 zastupnika i 435 elektorskih glasova. Preostala 3 elektorska glasa posjeduje Washington, D.C. koji nije država, ali ima pravo sudjelovanja u predsjedničkim izborima prema 23. amandmanu američkog ustava.
Nakon općih predsjedničkih izbora, koji se obično održavaju prvog utorka nakon prvog ponedjeljka u studenom (5. studenog ove godine), elektori se sastaju u svojim saveznim državama sredinom prosinca kako bi formalno glasali za predsjednika i potpredsjednika.
Velika većina država prihvatila je sustav „pobjednik nosi sve“, gdje kandidat koji osvoji većinu glasova u državi dobiva sve elektorske glasove te države. Jedine iznimke su Nebraska i Maine, koje koriste proporcionalni sustav dodjele elektorskih glasova. Nebraska ima ukupno 5 elektorskih glasova. Pobjednik svakog kongresnog okruga dobiva jedan elektorski glas – 3 glasa ukupno. Preostala dva elektorska glasa dobiva kandidat koji osvoji najviše glasova u Nebraski. Slično je i u Maineu koji ima ukupno 4 elektorska glasa. Postoje 2 kongresna okruga koji nose dva elektorska glasa. Preostala dva elektorska glasa dobiva kandidat s najvećim brojem glasova u Maineu.
Kako je Zoran Meter 2016. g. predvidio pobjedu Trumpa kada to nitko nije vjerovao, i što misli o debati Trump-Biden?
Crvene, plave i ljubičaste države
Postojanje Izbornog kolegija na predsjedničkim izborima u središte stavlja savezne države, preciznije one države u kojima pobjedu realno mogu ostvariti i kandidat Demokratske i Republikanske stranke. Takve države koje mogu postati „plave“ i „crvene“ popularno se nazivaju „swing“ državama iliti državama „bojnog polja“ i „ljubičastim“ državama.
Postoje različite klasifikacije swing država i one se mijenjaju prolaskom vremena ovisno o strukturi stanovništva i politikama predsjedničkih kandidata. Najvažnije ljubičaste države od 2000. do danas su: New Hampshire, Minnesota, Michigan, Nevada, Pennsylvania, Wisconsin, Arizona, Georgia, Sjeverna Karolina, Florida, Texas, Iowa i Ohio. Osim njih postoje klasične crvene i plave države koje redovito naginju republikancima ili demokratima.
Demokratski predsjednički kandidati obično mogu računati na pobjede na istoku (New York, New Jersey, Maryland, Virginija, Delaware, Vermont, Massachusetts, Rhode Island, Connecticut, Illinois), na zapadnoj obali (Kalifornija, Oregon, Washington, Havaji) i na jugozapadu (Kolorado i Novi Meksiko). Republikanski kandidati osvajaju ruralne države i države Velike ravnice, kao što su Idaho, Wyoming, Sj. i Jž. Dakota, Montana, Utah, Kansas, Oklahoma i Nebraska, države Biblijskog pojasa (Alabamu, Mississippi, Louisianu, Arkansas, Tennessee, Kentucky i Južnu Karolinu) i Aljasku. Zanimljivo je to što na predsjedničkim izborima crvene i plave države glasuju za svoje crvene i plave kandidate, međutim to ponekad ne čine na lokalnim guvernerskim izborima. Tako plave tvrđave poput Virginije i Vermonta imaju republikanske guvernere Phila Scotta i Glenna Youngkina. S druge strane, crvene države Kansas i Kentucky imaju demokratske guvernere Lauru Kelly i Andyja Besheara.
Neprocjenjiva važnost swing država
Važno je naglasiti kako swing države nemaju toliko veliku važnost kada predsjednički kandidat ostvari premoćnu pobjedu u cijelom SAD-u (eng. landslide victory). Dobri primjeri su izbori 1972. kada je republikanac Richard Nixon pobijedio demokrata Georgea McGoverna omjerom 520 – 17 elektorskih glasova te izbori 1984. kada je republikanac Ronald Reagan premoćno pobijedio demokrata Waltera Mondalea rezultatom 525 – 13.
Međutim, uvjerljivih pobjeda posljednjih tridesetak godina nema i swing države imaju neprocjenjivu važnost. Rezultati izbora pokazuju kako neki kandidat može osvojiti ukupnu većinu glasova Amerikanaca, ali može postati gubitnik izbora jer je izgubio bitke u presudnim swing državama. To se prvi puta dogodilo na izborima 2000. kada je demokratski kandidat Al Gore osvojio najveći broj glasova (razlika od oko 500 tisuća glasova), ali je pobijedio republikanac George W. Bush koji je osvojio 271 elektorski glas u odnosu na Goreovih 266. Presudna je bila Florida u kojoj je Bush dobio samo 537 glasova više od Gorea. Bush je odnio pobjedu u Floridi zbog mobilizacije konzervativnih birača u ruralnim područjima i manjim gradovima. Porezna smanjenja, pravo na nošenje oružja i isticanje moralnih vrijednosti bile su politike koje su osigurale Bushu trijumf.
Na izborima 2016. ponovo se dogodilo da je kandidat koji je osvojio najviše glasova pretrpio elektorski poraz. Hillary Clinton dobila je skoro 3 milijuna glasova više od Donalda Trumpa, ali je izgubila ključne države Floridu, države Pojasa hrđe – Iowu, Michigan, Ohio, Pennsylvaniju, Wisconsin, kao i 2. kongresni okrug Mainea. Trump je odnio pobjedu jer je kritizirao politike deindustrijalizacije SAD-a i zagovarao povratak klasične teške industrije u opustošene gradove. Rezultat elektorskih glasova bio je 304 : 227 za Trumpa.
BBC: Započelo je mračno i opasno poglavlje američke politike
Sporni izbori 2020.
Važnost swing država najbolje se može vidjeti na izborima 2020. u vrlo tijesnoj pobjedi Joea Bidena nad Trumpom. Iako je Biden dobio oko 7 milijuna glasova više od Trumpa jedva je osigurao pobjedu. Konačni rezultat izbora nije bio jasan danima. Na izborima Biden je osvojio Pennsylvaniju za 80.555 glasova (razlika od 1,16%), Wisconsin za 20.682 glasa (razlika od 0,63%), Arizonu za 10.457 glasova (razlika od 0,31%), Georgiju za 11.779 glasova (razlika od 0,24%). Da je Trump uspio pobijediti u Georgiji, Arizoni i Wisconsinu, rezultat elektorskih glasova bio bi 269-269 i o predsjedniku bi odlučivao Zastupnički dom Kongresa. Trump bi bio favorit za pobjedu u Zastupničkom domu zbog pravila 12. amandmana američkog ustava. Dakle, Trump je izgubio izbore zbog samo 43 tisuće glasova! To je fascinantan podatak s obzirom na brojnu populaciju SAD-a – gdje je na izborima glasovalo više od 155 milijuna birača.
Međutim, da je Trump osvojio i Pennsylvaniju stvar bi bila odmah riješena bez dodatnog glasovanja u Kongresu. Trump je ostao bez sigurnog trijumfa zbog samo 123 tisuće glasova. S obzirom na tako tijesan ishod uvijek će se javljati pitanja mogućeg namještanja izbornih rezultata pogotovo kad se uzme u obzir rašireno dopisno glasovanje uslijed pandemije i posljedični proces prikupljanja dopisnih glasova. Biden je osigurao pobjedu s 306 elektorskih glasova prema 232. Ključno je bilo to što je Bidenova kampanja iskoristila propuste Trumpove administracije tijekom koronakrize, zagovaranje radničkih prava kao i mobilizacija crnačke i latinoameričke zajednice.
Negativnosti orijentacije na swing države
Presudna važnost swing država usmjerila je izborne stožere obje stranke da se fokusiraju na te države novcem, vremenom i političkim programom, a zanemare ostale koje smatraju sigurnim zonama.
U ljubičastim državama održava se daleko najviše predizbornih skupova i više se emitira političkih reklama. U crvenim i plavima državama kampanja će se odraditi pro forme jer su pobjeda ili poraz već zajamčeni.
Državama bojnim poljima daje se prednost u odnosu na sigurne države poput Kalifornije ili Aljaske što nije dobro za njihove stanovnike. Problemi tamošnjih stanovnika se dobrim dijelom ignoriraju i kandidati ne daju potrebnu pozornost razvojnim projektima u tim državama. Prema nekim procjenama oko 80% birača se zanemaruje jer će oni ionako glasovati za kandidate svoje stranke. Naravno, i u swing državama zna se koja područja su borbene, a koja sigurne zone što dodatno segmentira interes predizbornih stožera. Npr. demokrati će ciljati pridobiti manjinske birače, a republikanci bogate bijele stanovnike razvijenih predgrađa.
Swing države 2024.
Iako ukupno 240 milijuna američkih birača ima pravo glasa, swing države su u središtu izborne kampanje Bidenova i Trumpova stožera 2024. Što se tiče njihove strukture ne očekuje se neka velika promjena u odnosu na izbore 2020. Iste države bi mogle biti odlučujuće.
Prema Davidu Schultzu, profesoru političkih znanosti na Sveučilištu Hamline i profesoru prava na Sveučilištu Minnesota, najvažnije swing države ove godine bit će Arizona (11 glasova), Georgia (16 glasova), Michigan (15 glasova), Pennsylvania (19 glasova) i Wisconsin (10 glasova). Posljednje tri države čine važan dio tzv. Plavog zida koji je presudan za pobjedu demokrata. Schultz tvrdi da nisu bitne ni ankete, ni cjelovite swing države već određeni okruzi unutar tih država prema teoriji 5-5-5-270. Izbore odlučuje pet posto birača u pet vodećih okruga u pet ljubičastih država i na temelju toga ishoda pobjednik osvoji potrebnih 270 glasova. Politolozi ističu da bi Nevada (6 glasova), Sjeverna Karolina (16 glasova) i Minnesota (10 glasova) također mogle biti odlučujuće swing države ove godine.
Pokušaj atentata na Trumpa: Okrznuto uho metkom iz puške
Najvažnije teme izbora 2024. – gospodarstvo, pobačaj i imigracija
U Arizoni su ključna pitanja ilegalna imigracija i pobačaj. To je država na granici s Meksikom koja je pogođena rekordnim valovima ilegalne migracije otkad je Bidenova administracija preuzela vlast 2021. To je Bidena natjeralo da zauzme oštriji stav prema ilegalnim imigrantima. Republikanci su nedavno pokušali uvesti skoro totalnu zabranu pobačaja zakonom iz 1864. što je dovelo do političkih borbi, a Trump se ogradio. Ilegalne imigracije bi mogle ići u korist Trumpu, a pitanja pobačaja Bidenu.
U Georgiji oko jedna trećina crnačkog stanovništva je Bidenu donijela pobjedu 2020. ali se razočarala njegovim politikama i neriješenim rasnim problemima što bi moglo biti dobro za Trumpa.
Michigan je bio prijelomna država 2016. i 2020. a isto bi moglo biti 2024. Trendovi idu u korist Trumpu zbog razočaranja Amerikanaca arapskog podrijetla Bidenovom podrškom Izraelu. Američki Arapi su najbrojniji u SAD-u upravo u Michiganu – 2,1 milijun. Tijekom demokratskih predizbora u veljači, više od 100.000 birača izabralo je opciju „neopredijeljeni“ kako bi pokazali svoje nezadovoljstvo.
U Pennsylvaniji ključno pitanje je inflacija i obuzdavanje cijena potrošačkih dobara. Upravo u toj državi cijene hrane su najviše porasle, a jedan od osam stanovnika ljubičastog okruga Erie osjeća se „prehrambeno nesigurnim“. Pennsylvania je Bidenova rodna država, ali pad standarda bit će veliki izazov koji će Trump pokušati iskoristiti.
U Wisconsinu, u Milwaukeeju, sredinom srpnja održava se Republikanska nacionalna konvencija-RNC (upravo je u tijeku) što pokazuje pokušaj republikanaca da uzmu tu državu. Glavna pitanja su radna mjesta. Biden se može pohvaliti odlukom Microsofta da uloži 3,3 milijarde $ u istraživački centar za razvoj umjetne inteligencije koji bi trebao donijeti 2.000 radnih mjesta.
U Nevadi veliku ulogu ima latinoamerička populacija od 28%. I Biden i Trump pokušavaju je pridobiti. Glavna pitanja su gospodarska.
Nevada ima 3. najvišu stopu nezaposlenosti u SAD-od 5,1%. Trump promovira niže poreze i manje regulative kako bi olakšao poslovanje i zasad je u dobroj poziciji.
Sj. Karolina je država koju Bidenov tim želi osvojiti kako bi kompenzirao eventualne gubitke neke od država u Pojasu hrđe. Trump je odnio ondje mršavu pobjedu prije četiri godine. Glavna pitanja su gospodarstvo (inflacija), imigracija i pobačaj. Slično je u Minnesoti gdje je Bidenovim biračima važna zaštita demokracije, a Trumpovim sprječavanje kriminala.
Obamin poučak
Iako Barack Obama ne spada među (naj)uspješnije američke predsjednike nedvojbeno svoj streloviti politički uspon duguje privrženosti američkom motu „E pluribus unum“ („Među mnogima, jedan“). Na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji (DNC) 2004. održao je impresivni govor koji mu je širom otvorio put prema Bijeloj kući: „Stručnjaci vole našu zemlju dijeliti na crvene i plave države; crvene države za republikance, plave države za demokrate. Ali imam novosti i za njih: obožavamo veličanstvenog Boga u plavim državama i ne volimo da federalni agenti čačkaju po našim knjižnicama u crvenim državama. Treniramo utakmice Juniorske lige u plavim državama, i, da, imamo neke gej prijatelje u crvenim državama.“ Vješto retoričko pozivanje na nacionalno jedinstvo, uz podrijetlo i karizmu, glavni je razlog Obaminog političkog uspjeha.
Potpuni delirij! Trumpov trijumfalni ulazak na stranačku konvenciju kao novog heroja nacije
U stvarnosti Obama nije vodio neutralne politike koje bi vodile prema pomirbi konzervativaca i liberala nego politike koje su poticale žestoke američke podjele. Tako je na kraju Obamina 8-godišnjeg mandata na izborima 2016. Amerika bila nikada podjeljenija na crvene i plave države, a Trump je lansiran u Bijelu kuću. Međutim, Obamina retorika pokazuje kako političar koji bude promovirao i provodio općekorisne ideološki neobojene politike s ciljem nacionalne pomirbe može s lakoćom osvojiti ključne swing države. Doduše, takvu sposobnost ne pokazuju ni Trump ni Biden niti većina političara iz prvog ešalona demokrata i republikanaca. Svi oni imaju stranačku bazu koja ih obožava dok ih suparnički birači ne podnose. U budućnosti će prihvaćanje umjerene retorike biti dobra opcija za nacionalni prosperitet.
