ROVINJ – Očuvanje tradicije najčešće se kroz turističku sezonu provlači kao više puta sažvakana žvaka koja s vremenom postane i bezukusna. Folklor koji to više nije, služi nam najčešće samo kao dekor već ispražnjenih gradova koji su postali filmski setovi za slikanje selfija. No da se može drugačije, već godinama pokazuju u Rovinju. Za sve nisu zaslužni velebni turistički sajmovi, ni turističke zajednice, već skupina upornih entuzijasta i jedan maleni muzej.
Ekomuzej “Batana” jedinstven je muzej na Mediteranu i Jadranu. Naime, posvećen je tradicionalnom plovilu- BATANI – koja je simbol grada Rovinja. Godine 2016. upisan je u UNESCO.
Ovaj ekomuzej prvi je takav u Hrvatskoj, a osim što prikazuje rovinjsku tradicionalnu barku, pronašao je i ljude koji će očuvati, kako nju, tako i stare zanate, povezane s našim starima koji su batanu i koristili.
Barba Remigija uhvatili smo ispred ovog muzeja kako održava jednu malenu verziju batane, kakvu su doista nekad koristili Rovinježi.
– Oni koji su imali više novca, mogli su priuštiti veći brod, a svi drugi zadovoljili su se manjim – kazuje nam dok lagano pituraje ovaj 2,5-metarski brodić, namijenjen ipak djeci za učenje i pobuđivanje interesa za stare zanate.
Nekoliko metara dalje zatekli smo Ornelu koja radi u ovom posebnom muzeju, kako plete boce. Hobi za kojeg nažalost već danas ne možete zateći muškarca koji to radi, a kamoli damu.
– Nekad su naši ribari ovako čuvali boce koje su bile od tada rijetkog i vrijednog stakla. Istodobno bi je vezali za brod, kako bi voda koju bi držali unutra, zadržala hladniju temperaturu – pripovijeda nam i kaže da za jednu bocu oplesti treba tri dana, ako to radite osam sati dnevno!
Odmah do nje, druga žena izrađuje vršu! Eufemija je svoje znanje, kaže, naslijedila od tate:
– Tata je bio peškadur. Nekad se sve radilo na ruke i bilo je teško – kaže Eufemija i prepričava kako se riba lovi u ovakve vrše.
Kako to izgleda, pogledajte u videu, no najtoplije zapravo preporučamo otići do Rovinja, ali najprije u ovaj mali, čarobni muzej. Nas je oduševio i muzej, ali i ljudi koji brinu o njemu.
Jurica Gašpar