Dana 8. travnja 1263., trideset i dvije godine nakon smrti svetog Antuna Padovanskog, njegovo je tijelo ekshumirano kako bi bilo preneseno u novi lijes, smješten u tada dovršeni dio bazilike koja se gradila u njegovu čast. Tom povijesnom događaju prisustvovao je i sedmi general Franjevačkog reda – sveti Bonaventura iz Bagnoree.
Sveti Bonaventura ostavio je zapis koji i danas zadivljuje vjernike: „Dok je ostatak tijela bio pretvoren u prah, jezik svetog Antuna bio je tako svjež, crven i lijep, kao da presveti otac upravo sada umire.“
Čudo se odmah pročulo. O njemu prvi piše spis „Benignitas“, nastao svega desetak godina kasnije, koji navodi da nisu samo franjevci potvrdili istinitost ovog događaja, nego i dvanaestorica vjerodostojnih laika, koje je izabrala općina Padova. Njihovo je svjedočanstvo preneseno i papi, kao potvrda izvanrednog Božjeg zahvata.
Kristova truba
Otprilike trideset godina kasnije, u djelu poznatom kao „Raimondina“ (1293.), nalazi se dojmljiv opis:
„Jezik sveca, koji je bio Kristova truba, instrument Duha Svetoga i brončani stup Svetohraništa, pronađen je toliko netaknut i oštar da se činilo da pripada živom čovjeku.“
U tom jeziku Crkva je prepoznala mistični simbol: Bog je očuvao ono što je u Antunovu životu bilo najvrjednije – njegovu riječ, njegovu propovijed.
Ovako je molio čudotvorac: Tri molitve Isusu koje je molio sv. Antun
Propovijed koja je mijenjala narode
Sveti Antun bio je poznat po svom darovitom i silovitom propovijedanju. U vremenu kada je Crkvu razdirala zabluda, a heretici zbunjivali puk, Antun je neumorno propovijedao Kristovu istinu. Nije bilo dovoljno da zna teologiju; on je svojom riječju zahvaćao srca. Njegove su propovijedi bile toliko snažne da je brzo prozvan „Maljem heretika“ (Malleus hereticorum).
Prema brojnim svjedočanstvima, govorio je narodu na jezicima koje nikada nije učio i svi su ga razumjeli, nalik čudu Pedesetnice.
Stoga ne čudi što je Bog odlučio očuvati upravo ono oruđe kojim je Antun toliko zadužio Crkvu. Sveti Bonaventura je, u trenutku kada je ugledao netaknut jezik, pao na koljena i rekao: „O blagoslovljeni jeziče, koji si uvijek blagoslivljao Boga i drugima silom govorio da Ga hvale – sada se jasno vidi kolika je bila tvoja zasluga pred Gospodinom.“
Neraspadnutost
U Katoličkoj Crkvi, neraspadnuta tijela i relikvije svetaca nisu rijetkost. Jezik, kao najosjetljiviji organ, inače se raspada najbrže. No u ovom slučaju ostao je nepromijenjen.
Medicinska ispitivanja relikvije jezika provedena su čak i 1981. godine, kada je potvrđeno da su očuvani dijelovi glasnica i jezičnog tkiva. Crkva u tome vidi duhovnu poruku: riječ Božja, kada se živi i naviješta iz srca predana Gospodinu, ne može propasti. Štoviše, ta riječ nastavlja donositi plodove i nakon smrti onoga koji ju je izgovarao.
Tijelo svete Bernardice pronađeno je neraspadnuto 30 godina nakon smrti
Molitva svetom Antunu
Divni sveti Antune, slavni po glasu čudesa i po sklonosti Isusovoj koji je došao u obliku djeteta da počiva u tvojim rukama, isprosi mi od svoje dobrote milost koju gorljivo želim u svom srcu.
Ti, tako suosjećajan prema bijednim grešnicima, ne gledaj na moje nedostatke, nego na slavu Božju koju ćeš opet uzvisiti i na moje vječno spasenje, ne odvajajući se od zahtjeva koji sada usrdno potičem. Amen.
