Svake godine 13. lipnja Katolička Crkva slavi blagdan jednog od najvoljenijih i najštovanijih svetaca u povijesti: svetog Antuna Padovanskog (1195. – 1231.).
Njegova duboka pobožnost i silno poštovanje koje uživa među vjernicima stoljećima su ga učinili gotovo “sveprisutnim”.
Njegovo se ime nalazi gotovo posvuda: u crkvama, školama, samostanima, župnim zajednicama, a vjernici ga zazivaju u raznim životnim potrebama – od izgubljenih stvari, do molitvi za brak ili, u novije vrijeme, čak i za pomoć oboljelima od celijakije.
Poziv na služenje Kristu
Sveti Antun Padovanski, poznat i kao sveti Antun Lisabonski – prema svome rodnom gradu u Portugalu – rođen je 1195. godine kao Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo, u plemićkoj obitelji. Kao dijete posvećen je Presvetoj Djevici Mariji. Tijekom mladenaštva, kao i mnogi, bio je izložen svjetovnim zabludama, ali ih je, milošću Božjom, uspio odbaciti i izabrati Krista. Oslobođen okova svijeta, njegov se duh usmjerio prema iskrenom prijateljstvu s Gospodinom koje će obilježiti cijeli njegov život.
Budući da se pravi prijatelji često susreću, mladi Fernando nije propuštao priliku pokloniti se pred Presvetim Sakramentom. Kroz molitvu je shvatio da jedino Bog daje pravu snagu. Već sa 15 godina pristupio je redovnicima sv. Augustina. Deset godina kasnije odlučuje krenuti drugim putem te ulazi u Red manje braće – franjevce.
Ovako je molio čudotvorac: Tri molitve Isusu koje je molio sv. Antun
Slijedeći stope svetog Franje Asiškog
Početkom 1221. godine Fernando je službeno primljen u franjevačku zajednicu i tada uzima ime Antun. Iste godine sudjelovao je na općem kapitulu Reda u Asizu, a uskoro nakon toga poslan je propovijedati.
Njegova iznimna rječitost bila je toliko snažna da ga je papa Grgur IX. (1227. – 1241.) nazvao “škrinjom Saveza”. Ljudi su ga toliko voljeli da su mu nerijetko pokušavali otkinuti dijelove habita, zbog čega mu je morala biti dodijeljena pratnja.
Antun je propovijedao na trgovima i u gradovima. Njegove riječi poticale su mnoge na obraćenje. Bio je uistinu “apostol srca”, pred kojim su se mnogi obraćenici bacali na koljena, zahvalni za ponovno otkriće Božje ljubavi i oprosta.
Čudotvorac među narodom
Franjevac Antun neko se vrijeme nastanio u Padovi, gdje je već ranije djelovao. Tamo je snažno osuđivao društvene poroke – osobito lihvarstvo i ispraznosti. Bio je iznimno obrazovan i mudar, ali i ponizan – čovjek koji je ujedinjavao kontemplaciju i djelovanje. Gospodin je kroz njegovu molitvu učinio mnoga čudesa. Jedno od najpoznatijih čuda dogodilo se u svezi s vjerom u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji.
Naime, jedan muškarac s podsmijehom izazove svetog Antuna da mu dokaže da je Krist prisutan u hostiji. Dao je svojoj muli da tri dana ne jede, a zatim je pred crkvom izložio svježu hranu – nadajući se da će životinja zanemariti Presveti Sakrament. Međutim, dogodilo se upravo suprotno: kada se svetac pojavio s pokaznicom, mula se sagnula na prednje noge – kleknula – u znak poštovanja prema Gospodinu. Životinja je, na svoj način, prepoznala Boga.
Također se vjeruje da se svetom Antunu jednom ukazao maleni Isus kojega je on držao u naručju – prizor koji i danas potiče vjernike da razmatraju o Božjoj nježnosti i čistoći Antunova srca.
Mistična vizija svetog Antuna otkriva zašto je držao Isusa u rukama: ‘Nježno je grlio svetca’
Posljednje riječi i brza svetost
Pred kraj života, iscrpljen i bolestan, povukao se u šumu kraj Padove kako bi se pripremio za prijelaz u vječnost. Kada je osjetio da se približava smrt, zamolio je da ga odvedu natrag u grad, ali je preminuo već na gradskim rubovima, 13. lipnja 1231. godine. Prije nego što je ispustio posljednji dah, primio je svete sakramente, s teškoćom otpjevao pjesmu Djevici Mariji i s osmijehom rekao: “Vidim Gospodina kako dolazi.” Imao je samo 36 godina.
Papa Grgur IX. proglasio ga je svecem manje od godinu dana nakon njegove smrti, a papa Pio XII. dodijelio mu je titulu crkvenog naučitelja u 20. stoljeću.
Za izgubljene stvari i izgubljene duše
Sveti Antun Padovanski posebno je poznat kao svetac kojem se vjernici obraćaju kada izgube nešto vrijedno. Ova se tradicija vezuje uz zgodu kada je jedan novak ukrao Antunov brevijar i napustio samostan. Svetac je tada molio da mu se knjiga vrati, a lopovu se iste večeri ukazala strašna vizija koja ga je potaknula da se vrati i vrati ukradeno.
Za ljubav, obitelji i one u potrebi
Vjernici se svetom Antunu utječu i kada traže muža ili ženu – on je zaštitnik onih koji se mole za brak, ali i siromaha, putnika, graditelja, pekara i neplodnih žena. Njegovo ime nose brojna mjesta i crkve diljem svijeta. Gdje god čovjek krene, naići će na trag ovog velikog franjevca. Nije slučajno da ga je papa Lav XII. prozvao: “Svetac cijeloga svijeta.”
Sveti Antun fascinira ljude i danas: Ovo je tajna njegova života
