Zadar je u svojoj povijesti iznjedrio brojne sportske velikane, svjetskog kalibra, dovoljno je spomenuti takve asove kao što su Krešimir Ćosić, Josip Gjergja, Luka Modrić, Josip Skoblar, ali u tom kolopletu značajnih sportskih faca svoje mjesto zaslužuje i Ivan Santini, nogometni profesionalac i čovjek koji se svojom duhovnošću ipak izdvaja na poseban način.
Santini se prošle sezone vratio u naš nogomet, poslije dugih služenja u brojnim stranim klubovima, zaigrao je u dresu Šibenika i svojim igrama, zalaganjem i ponašanjem, osvojio je “narančaste”, pogotovo Funcute, šibensku navijačku obitelj, postao je primjer profesionalca i kapetana.
U nesretnim danima za šibenski klub, u vrijeme ispadanja iz elitne hrvatske lige, što je kasnije rezultiralo izbacivanjem Šibenika u četvrti rang natjecanja, poslije posljednje utakmice protiv Hajduka na Šubićevcu (0:1), u prigodnom obraćanju Funcutima, rekao je veliku istinu:
– Nažalost, imali smo tešku, turbulentnu sezonu, jedino smo ostali mi na terenu i vi na tribinama, zbog kojih Šibenik zaslužuje igrati u prvoj ligi…
Santini je okončao međunarodnu karijeru nastupajući za švicarskog super ligaša Zürich, odlučio se zbog obiteljskih razloga vratiti kući u svoj Zadar, naumio je pomoći matičnom klubu, ali je zbog kronično nesređenih odnosa na Stanovima, prigrlio dres Šibenika…
– Imao sam nekoliko mogućnosti, mogao sam nastaviti u Švicarskoj, ali to nije dolazilo u obzir, pa kako držim da mi još nije vrijeme za odustajanje, bez obzira na moje godine, privolio sam se Šibeniku.
Santini je u prošlom prvenstvu bio uvjerljivo najbolji igrač Šibenika, imao je iluziju da “ćemo se još jači ekspresno vratiti u prvu ligu”, nije mogao zamisliti takav krah kluba.
– Uvjeren sam da bi igrači žrtvovali dugovanja, to kako smo igrali i tri, četiri mjeseca bez plaće, u zaista lošim uvjetima. Ovo sa Šibenikom je prava tragedija, usudio bih se kazati nacionalna u nogometnom smislu. Jer, imali smo karakternu momčad, predvođenu izuzetnim trenerom Rajkom Vidovićem… Šibenik prema svojoj tradiciji, značaju, zaslugama, nije zaslužio takvu propast.
Santini je inače ostavio traga u HNL-u, pamti ga se još kao prvotimca Zadra, kada je na 64 utakmice postigao 26 golova (u jesen 2011. bio je i prvi strijelac lige s 15 golova). No, u siječnju 2012. otišao je najprije na posudbu u Freiburg, kasnije je igrao za Kortrijk, Standard, Caen, Anderlecht, i za te klubove protivnicima trpao golove… Tako je zaslužio i poziv za reprezentaciju Hrvatske…
– Izbornik Ante Čačić ukazao mi je čast, debitirao sam protiv Meksika, itekako pamtim tu utakmicu u svibnju 2017. u Los Angelesu. Dobili smo je s 2:1, igrao sam u sastavu s Lovrom Kalinićem, Vlašićem, Barišićem, Jedvajem, Čopom… Potom sam igrao još četiri utakmice, jednu sa žalosnim završetkom, pod vodstvom Zlatka Dalića, inače daleko najzaslužnijeg za prosperitet i uspjehe naše reprezentacije. Bilo je to protiv Španjolske u Ligi nacija, one prigode kada smo doživjeli debakl, poraz od 0:6. To je bio sastav s Modrićem, Perišićem, Rakitićem, Kovačićem, Brozovićem, da ne nabrajam druge…
Santini je u svojoj karijeri trpio udarce, slikovito je kazao kako je često imao “vjetar u prsa”, ali se u pravilu znao izboriti za standardno mjesto u momčadi. I to na temelju svoje upornosti, dokazivanjem na treninzima pridobivao je povjerenje trenera.
– Događa se da se ne snađeš prilikom promjene sredine, jedan velikan kao što je, primjerice, bio Ševčenko, sedam godina velikan Milana, kada je otišao u Chelsea, nije ga se moglo prepoznati. Ali moraš biti strpljiv, uporan, bez žrtvovanja nema uspjeha, pa ni u ljubavi. Tako sam odgojan… Ta dimenzija je posebna, pogotovo za mlade igrače.
Santini je svoju snagu crpio u vjeri, u svakodnevnoj molitvi, “mnogi se mole Svevišnjem kada su u problemima, tek kad im krene po zlu”. Njegov način života svodi se na toleranciju, na korektno, pristojno ponašanje, pa “kada čujem da netko psuje, molim se za njegov oprost”.
Kad je riječ o njegovoj nogometnoj budućnosti, uvjeren je da će i dalje igrati i zabijati golove, ali najvažnije mu je ostati uz svoju obitelj. Suprugu Ivanu, tri kćerke Ivu, Saru i Lunu, koje su ga pratile na svim destinacijama u Austriji, Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Saudijskoj Arabiji, Kini i Švicarskoj.
