Gospode Bože moj, »ne udalji se od mene; Bože moj, u pomoć mi pohitaj«.
Jer evo navališe na me razne misli i veliki strah mučeći dušu moju. Kako ću proći bez ozljede? Kako ću ih svladati?
Ja ću – veliš – ići pred tobom, i poniziti veličine zemaljske«. Otvorit ću vrata tamnice i otkrit ću ti duboke tajne.
Učini, Gospode, kao što govoriš, i neka pobjegnu ispred lica tvojega sve opake misli.
To je moja nada i jedina utjeha uteći se u svakoj nevolji k tebi, u tebe se pouzdati, zazvati te iz dubine srca i strpljivo očekivati tvoju utjehu. Amen!
(Toma Kempenac)
