Prvoligašku povijest Istre 1961 možemo podijeliti na dvije glavne ere. Onu koja je trajala od 2004. do 2018. (uz dvogodišnje drugoligaško resetiranje 2007. – 2009.) i onu nakon toga koja traje i danas. To je baskijska era, u čijih je sedam godina Istra 1961, od kluba na rubu stečaja-gašenja, prerasla u vrlo stabilan i klub u stalnom napredovanju.
Ona je u posljednjih nekoliko godina sve dobro učinjeno u financijskoj stabilizaciji, urednih bilanci, počela nadograđivati natjecateljskim iskoracima. Prije dvije godine bila je peta, lani na djelidbi sedmog mjesta (bod iza šestog), a ove sezone na djelidbi petog mjesta, na bod od četvrtog. Prilično je jasno da Istra djeluje sve bolje i da je to potaklo i vlasnike, Baskoniju-Alaves, da pojača ambiciju u pulskom projektu. To se prepoznalo u siječanjskom prijelaznom roku važnim ulaganjem u igrače čiji su ugovori, donedavno, bili nemoguća misija za Istru 1961.
Vrlo su važni akteri u tom natjecateljskom rastu, naravno, treneri. Oni mogu sve dignuti na višu razinu, oni mogu sve srozati na niže. U eri Baska, od 2018. godine, bilo je pet stranaca (Marquez 7 utakmica, Torres 6, Garcia u dva mandata 76+20, Catala 19, Tramezzani 34) i šest Hrvata (Rendulić 11, Igor Cvitanović 15, Prelec 40, Jumić 2+21, Budicin 18 i Karoglan 3). Po broju utakmica naslućuju se uspješnosti. Stranci su vodili Istru u 162, a domaći treneri u 110 utakmica…
Od petka i službeno Istru 1961 vodit će sedmi Hrvat u eri Baska – Goran Tomić. Radi se o još jednom povratku na klupu Zeleno-žutih, iako je 48-godišnji Šibenčanin svoja četiri mjeseca (kao sada Garcia) odradio u eri Glover (2016.). U tadašnjih 18 utakmica Tomićeva je Istra osvojila 21 bod od 54 moguća (39%), što je bio veliki napredak u odnosu na prethodnike. Taman kad se Istra pod Tomićem zahuktala, odlučio je otići u Kinu, na poziv ondašnjeg trenera Sven-Gorana Erikssona.
U proteklih devet godina puno se toga promijenilo u Tomićevoj karijeri. Nakon pola godine se vratio i preuzeo Lokomotivu, s kojom je u nešto više od tri godine ostvario odlične rezultate i kao viceprvak igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, a poražen je u finalu Kupa od Rijeke. Upravo je tamo nastavio karijeru 13 mjeseci, da bi se potom opet otisnuo u inozemstvo, trenirajući u Emiratima momčadi Al Nassr (šest mjeseci) i Al Batach (godinu dana). U tom nogometu Tomić je sigurno bitno popravio svoj financijski račun, ali na nogometnom planu brzo se umorio nestabilnosti posla i specifičnih nogometnih zbilja. Vratio se u Salzburg, gdje je nekad igrao i gdje mu živi obitelj (supruga i troje malodobne djece) i šest mjeseci čekao projekt koji će ga zainteresirati. Bilo je raznih poziva, ali ako je očekivaj onaj iz, recimo, Dinama i Hajduka, gdje su ga često spominjali, nije ih dočekao. No, javio mu se Saša Bjelanović i Goran Tomić se očito brzo uvjerio u ozbiljnost projekta kojeg mu je dočarao uspješni sportski direktor Istre 1961.
Nakon tri godine Tomić je odlučio vratiti se u HNL i revitalizirati karijeru. U Emiratima se dobro zarađuje, ali se “nestaje” sa scene ozbiljnijih razina nogometa. U međuvremenu se i u HNL etabliraju nove trenerske vrijednosti (Garcia, Kovačević, Šafarić, Carević…) i Tomić mora hvatati ritmove.
Istra se očito stubokom promijenila u odnosu na klub kojeg je Tomić vodio prije devet godina. Šibenčanin je pratio (i) njene igre ovog proljeća jer je Istra 1961 bila hit. S obzirom na potencijale kluba, potpuno drugačije funkcioniranje, a i igrački kadar, Goran Tomić nije puno dvojio te je potpisao ugovor na dvije sezone. Ako je Garcia bio u dva navrata prvo dvije godine pa onda četiri mjeseca, Tomić je u prvom treniranju Zeleno-žutih bio 4 mjeseca i navijači se nadaju da će sada odraditi dvije sezone i ponoviti dobre rezultate, po mogućnosti i bolje…
O tome je Tomić u petak i subotu stigao u Pulu razgovarati s Haritzom Kuerejetom, glavnim direktorom Baskonie-Alaves i čelnim čovjekom projekta Istra 1961. Bio je to sastanak upoznavanja te razmjene stavova kako učiniti pulski klub još konkurentnijim i nastaviti proces napredovanja.
Goran Tomić je pred najboljim godinama karijere, s 15 godina trenerskog iskustva u Hrvatskoj i inozemstvu, a nakon što je 12 godina (do teške ozljede koljena) bio profesionalac u Šibeniku, AEK-u, Reggiani, Vicenzi, Red Bull Salzburgu, Lierseu i u Kini.
S 48 godina Tomić je ušao u zrelost trenerske karijere i svjestan je da će mu učinak u Istri 1961 biti (pogotovo u početku) i opterećen nasljeđem Garcijinih dometa, ali i svojevrsna definicija u kojem smjeru može ići njegova karijera. Kažu upućeniji da je Tomića u razgovoru s vodstvom Istre najviše zanimalo imaju li važne ambicije, što upućuje na to da i sam želi napokon nešto više napraviti natjecateljski. Najviše će tako dati novi snažni impuls svojoj karijeri…
I za kraj ovog starta ere Tomić istaknimo da nam je nakon teksta, u kojem smo nedavno najavili njegov dolazak i navodili prvu mu eru, precizirao da nije ostavio Istru na sedmom mjestu, kako smo naveli, nego je nakon remija kod Dinama i pobjede nad Splitom doveo Zeleno-žute do petog mjesta. To sugerira da su mu ambicije nešto više, a borba je krenula u petak 13., lipnja 2025.
