Ni politički analitičari, ni anketari, ali ni građani Francuske nisu mogli zamisliti takav rasplet najdramatičnijih izbora posljednjih godina. Svi su vjerovali u trijumf desnice i malo tko je upirao pogled u Novu narodnu frontu, skup lijevih stranaka koje su se ekspresno ujedinile da spriječe Jordana Bardellu da premijer. Velike televizijske kuće kamere su postavile pred sjedište Nacionalnog okupljanja, stranke Marine Le Pen i očekivao se trijumf gospođe koja grčevito već godinama želi doći na vlast. A zatim – šok. Večernja izdanja novina osvanula su s naslovom na prvoj strani “Šamar”. Desnica je potonula i otvorila vrata ljevici na koju nitko nije računao. Razočaran je samo bio Emmanuel Macron, koji ne ljubi ni desnicu, ni ljevicu, a njegove pristaše sve manje biraju taj srednji put koji je promovirao francuski predsjednik.
I sada je glavno pitanje – što sada. Ljevičarska koalicija nada se da će iznjedriti premijera, a ujedinjeni socijalisti, zeleni i komunisti sada usuglašavaju taktiku za vladanje u Nacionalnoj skupštini. Možda je lider ljevice iz stranke Nepokorena Francuska Jean-Luc Mélenchon taj koji će ubuduće voditi igru s Macronom, možda netko drugi.
Neki su odahnuli nakon izbora, neki su tek sada u dilemi kako dalje. Nestabilni parlament, klimava savezništva i prijetnje turbulentnim vremenima nisu baš aduti za budućnost. Mnogi misle da je Francuska sada na većim iskušenjima nego što je bila prije izbora. Ljevica ne daje naslutiti čemu teži, ali i ono što je izašlo na površinu stvorit će buru. Traže puno više novca za socijalu, više plaće i sve tako redom, što bi državu stajalo nemogućih 100 milijardi eura, kojih jednostavno nema.
Nitko ni s kim
Ipak, francuski izbori mogu biti ilustrativni za cijelu Europu. Dok etablirane stranke gube podršku, nadolazeće nemaju snagu da preuzmu vlast. Potrebno je ujedinjenje, pod svaku cijenu.
To bi se moglo odnositi i na nedavne hrvatske izbore, kada su sujetni političari iz oporbe odustali od zajedničkog nastupa i izgubili. Možemo ne želi s SDP-om, Most ne želi ni s kim i tako ukrug. Lijevo orijentirani Francuzi odlučili su se za drugu taktiku i pobijedili. Ako ne bi pobijedili, onda su u prednosti pred drugima.
Bio je to “cordon sanitaire” ljevice za dolazak desnice. Mnogi analitičari uporno ponavljaju ekstremne desnice nasuprot ekstremne ljevice, spominju se čak i teške riječi kao dah fašizma, ali od svega toga nema ništa. Naprosto, takva ljevica i takva desnica izbor je za građane razočarane Macronom i njegovim stilom vođenja zemlje, koji je mnogima donio osiromašenje. Jednostavno, kada se loše živi, traže se promjene.
Macron: Nastavit ćemo pomagati Ukrajini, ali ne želimo rat s Rusijom
Desnica svakako nije otpisana, iako je sada na trećem mjestu. Razočaranje je veliko, ali to ne znači da će odustati. Bardella je dovoljno mlad, ima dvadeset i osam godina, pa je njegova karijera zapravo na početku. Odmah je uperio prst u Macrona i rekao da je odlukom da namjerno paralizira institucije gurnuo zemlju u još veću neizvjesnost. Kada se zna da još prije mjesec dana lijeva koalicija nije postojala, nemoguće je predvidjeti što će s njom događati. Hoće li se raspasti i kreće li svaka stranka sada svojim putem ili će ostati jedinstveni i naći partnere da lakše vladaju. Zapravo, ni Macron nije potpuno potonuo, izborna noć za njega je bila bolja nego što su mnogi očekivali, ali ne briljantna. Njegovo predsjedništvo je ugroženo, u to nema sumnje. Njegova nesposobnost je očita, mora uvažiti poruke koje su mu birači poslali.
Veliki promašaj
“Le Parisien” je na naslovnici pitao: “A sada, što ćemo?” Rezultate povijesnih izbora nitko nije predvidio, niti jedna anketa, a to se još nikad nije dogodilo u nekoj velikoj europskoj zemlji. Ankete mogu promašiti, ali baš tako?! Premijer Gabriel Attal, jedan od mnogih koje je Macron izabrao, ostaje do daljnjega na svome mjestu, iako je odmah ponudio ostavku. Predsjedniku sada preostaje natezati se s političkim akterima koga postaviti za premijera, a nimalo neće biti lako donositi zakone u parlamentu. Prvi veliki izazov bit će već na jesen, kada treba izglasati proračun za sljedeću godinu.
“Zemlja je zaglibila u najvećoj zbrci”, konstatira “Le Figaro”, a profesor na Sveučilištu u Lilleu Jean-Philippe Derosier kaže “sve je moguće, sve je zamislivo”. Pariz slavi što desnica nije preuzela vlast i uoči Olimpijade vesela je atmosfera na ulicama koje su i pune turista. Ljudi kažu “laknulo nam je”, a u gradovima gdje je desnica jaka, razočaranje, muk. “Počeli smo se navikavati na ideju da imamo relativnu većinu za Nacionalno okupljanje”, poručuju iz okupljene ljevice. “Sada se otvorio put za ljevicu, iako možda neće moći implementirati svoju platformu, barem će moći biti u ofenzivnoj poziciji i određivati tempo”. “Zovu nas fašistima, ali to više ne postoji”, rekla je Claire Marais-Beuil, novoizabrana političarka Nacionalnog skupa, na svojoj maloj pobjedničkoj zabavi u lokalnom kafiću u Beauvaisu, u sjevernoj Francuskoj.
“Zabrinuta sam za svoju Francusku. Postat će nemoguće upravljati, a sve stvari koje smo htjeli učiniti bit će blokirane ili otežane”. A realisti upozoravaju da je desnica danas, usprkos porazu, moćnija nego ikad. Bardella generacija dolazi, u to nema sumnje. “Navečer 9. lipnja, kada je najavljivao raspuštanje Nacionalne skupštine, Emmanuel Macron rekao je da želi da se da “riječ suverenom narodu” za “bitno vrijeme razjašnjenja”.
Brojne strategije
Četiri tjedna kasnije, u večeri drugog kruga parlamentarnih izbora organiziranih u najkraćem ustavom dopuštenom vremenu, mnogi su se Francuzi izjasnili na biralištima bez ikakvog pojašnjenja: “Peta Republika prešla je s izborne neizvjesnosti na institucionalnu bez presedana”, tvrdi profesorica javnog prava Anne Levade. “Razdoblje između dva kruga samo je udeseterostručilo ove neizvjesnosti s obzirom na dosad neviđen broj triangulara i rezultirajući nalet povlačenja. To je dovelo do istraživanja mnoštva scenarija u rasponu od kohabitacije do tehničke vlade u svim oblicima koalicija koje se mogu zamisliti.”
Mnogi su scenariji sada u igri. Macronu se ne žuri, ali i ne treba se žuriti. Olimpijada je pred vratima, ljeto je tu, a nije mu formalno pravno nametnut nikakav raspored. Kaže, treba pričekati sastavljanje nove Narodne skupštine. S druge strane ne može u potpunosti zanemariti novu političku situaciju proizašlu iz izbora. Manjinska vlada u Narodnoj skupštini zapravo je izložena prijetnji izglasavanjem nepovjerenja, koje bi moglo biti izneseno na prvoj sjednici budućeg saziva Narodne skupštine, a to je 18. srpnja.
Totalni kaos u Francuskoj, narodu dozlogrdilo: Svi izašli na ulice, kreće dar mar
Teoretski, kažu pravni poznavatelji, predsjednik Republike ima ovlast imenovati u Matignon koga god želi. Institucionalna logika ne dopušta da nadglasa mišljenje većine zastupnika jer bi vlada koja ide protiv njih mogla biti predmetom nepovjerenja. Stoga treba odabrati kandidata koji će vjerojatno dobiti potporu većine zastupnika ili barem neće izazvati odbijanje većine zastupnika. Zato su moguće razne kombinacije, od tvrdih pregovora do stvaranja koalicija. Budući da nijedan od velikih političkih blokova proizašlih iz parlamentarnih izbora nema većinu, mogli bi početi razgovori o formiranju koalicije koja bi mogla okupiti više od 50 posto zastupnika iza imena premijera i ugovora s vladom. To se često događa u Italiji, ali i u Njemačkoj. Tako bi nastala vlada nacionalnog spasa. U ovom času to nije realno jer ljevica neće s Macronovim ljudima.
Dvije bitke
Postoji i mogućnost manjinske vlade, u čemu Francuska ima iskustva. Takav bi scenarij teoretski mogao omogućiti Novoj narodnoj fronti da vlada. Moguća je i tehnička vlada, što uključuje imenovanje ministara bez stranačke pripadnosti koji će upravljati tekućim poslovima i provoditi određene reforme, uz potporu različitih blokova u Skupštini od slučaja do slučaja. Konfiguracija koju je Italija već nekoliko puta doživjela u trenucima krize, ali koja nikad nije bila jako izdržljiva i duga. Novi izbori nisu realnost.
Francusku svakako čekaju nova iskušenja, a ako ona budu tako nepredvidljiva kao sada, bit će zaista veselo. Emmanuel Macron sada će voditi paralelno dvije bitke, onu na unutrašnjem planu i onu na vanjskom, u Europskoj uniji. A i jedna i druga su krajnje neizvjesne.
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.