U 92. godini u Žrnovnici je preminuo Marin Amižić-Ičanov. Bio je jedini živući suosnivač Udruge slijepih Split.
Marin Amižić rođen je 25. siječnja 1934. godine u Žrnovnici. Vid je izgubio s 11 godina, kao ratni vojni invalid Drugog svjetskog rata. Školovao se u Zagrebu kao i brojna djeca iz mnogih dijelova bivše države koja su također pretrpjela velika oštećenja vida.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Po povratku u Split, Marin postaje prva zaposlena slijepa osoba u Gradu, a potom aktivno sudjeluje u radu Udruge slijepih Split, čiji je suosnivač. U udruzi se posvetio prvenstveno zapošljavanju i osposobljavanju slijepih osoba. Bio je vrhunski šahist kojega ni sljepoća nije spriječila da postiže sjajne rezultate, a na turnirima je sudjelovao i devedesetim godinama svoga života.
“Još uvijek ne mogu prihvatiti da nas je napustila takva gromada od čovjeka, puna života, za kojega je šah bio više od igre – bio je dio njegovog postojanja. Moja velika želja da se njemu u čast organizira šahovski turnir između postranjskih i žrnovačkih šahista, do danas, 15. lipnja 2025., nažalost, nije se ostvarila. Barba Marin, koji je bio najstariji hrvatski šahist, zaslužio je tu počast.
Iako je davno prešao devedesetu, poznavajući njegov nevjerojatan duh i vitalnost, svi smo mislili da imamo vremena. Ali vremena više nema.
Otišao je ne samo otac, sin, djed, susjed, prijatelj, šahist. Otišao je posljednji Mohikanac iz Amižića.
Barba Marine, pozdravite nam naše drage, vama bliske osobe koje će vas gore dočekati. Svi znamo da vas vaša voljena supruga već odavno čeka raširenih ruku”, poručila je Darija Bujas, predsjednica Saveza umirovljenika Hrvatske, podružnice Žrnovnica.
Kliknite za pregled
U nastavku donosimo posljednji razgovor s barba Marinom koji smo objavili u ožujku ove godine.
MARIN AMIŽIĆ
91-godišnji Marin Amižić iz Žrnovnice ponovno je oduševio svojim izvanrednim šahovskim vještinama na 34. Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za slijepe i slabovidne osobe.
Turnir se održao od 13. do 19. ožujka 2025. godine u Hotelu Novi Zagreb, a jedini živući član osnivačke skupštine Udruge slijepih SDŽ, iako vrlo blizu, brončanu medalju izgubio za dlaku.
Na natjecanju je sudjelovalo 12 šahista iz svih dijelova Hrvatske, koji su odmjeravali snage u ozbiljnoj konkurenciji. Tempo igre bio je 120 minuta za prvih 40 poteza, uz dodatak od 30 minuta do kraja partije za svakog igrača. Igralo se 7 kola, jedno svakog dana, što je dodatno povećalo izazov za sve sudionike.
Amižić, koji već dugi niz godina briljira u šahu, ponovno je dokazao da godine ni hendikep nisu prepreka za vrhunske rezultate.
Najstariji natjecatelj od njih 12
Marin Amižić bio je najstariji sudionik natjecanja, a zanimljivo je da je jedan od njegovih protivnika bio čak 71 godinu mlađi od njega.
Njegova borba i predanost igri ostavile su snažan dojam na sve prisutne, a njegov nastup na ovom prvenstvu još je jedno svjedočanstvo njegove iznimne strasti prema šahu.
Podsjetimo, Amižić je u Splitu bio i prva zaposlena slijepa osoba, a radio je u ex Uprava srednje oblasti danas Plovuput, te je aktivno sudjelovao pri zapošljavanju i osposobljavanju slijepih osoba. Izabran je bio i u Oblasni odbor Hrvatskog saveza slijepih za Dalmaciju, a potom u Kotarski odbor, Međuopćinski odbor i od 2004. u skupštinu Županijske udruge slijepih Split.
Osim šaha, Marin Amižić je strastveni pratitelj i drugih sportova. Bio je aktivan u kuglanju, a posebno se isticao u goalballu – sportu namijenjenom isključivo osobama s oštećenjem vida. Goalball je jedinstven sport u kojem i muškarci i žene natječu, a cilj je baciti loptu prema protivničkoj mreži, dok suparnici nastoje blokirati loptu svojim tijelima. Marin nije bio samo strastveni sudionik u različitim sportovima, već je i aktivno sudjelovao u organizaciji mnogih natjecanja.
Kliknite za pregled
Iako je bio uspješan u mnogim disciplinama, šah mu je uvijek bila najveća ljubav.
Plasmanom na ovom prvenstvu osigurao je odlazak na Šahovsku olimpijadu.
Marin Amižić još jednom je pokazao svoju nevjerojatnu izdržljivost i mentalnu snagu, čime je postao inspiracija za sve, ne samo u šahu, već i u životu općenito.
Moja reakcija na članak je…
